Ledine snijegom zapretene





dani snivaju po ledinama

snijegom zapretenih

okova sleđenih sjećanja





plašim pitati gdje si ti

nepoznati ljudi reći će mi

ubijaš tugu tražeći moje usne





uskoro će zamirisati jorgovani

pod mjesecem koji tuguje

a nema nas u đardinu ljubavi





tada bih u odrazu sunca

što pravi tvojim skutima hlad

sahranio snove o ljubavi