dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati gdje si ti
nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu tražeći moje usne
uskoro će zamirisati jorgovani
pod mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi