Ti koja si čarobna sjena
nježna kao vala pjena
Ti koja si ocean tihi
kao snovi mojih sanja
Ti koja si Krhka ruža
a ka meni ruke pruža
ti koja si pjevanje desno
za moje srce bolesno
Ti koja si suton zore
u kome moja duša odmara
Ti koja si pobješnjelo more
koje damare moje smara
Ti koja si mjesečeva bajka
koja mojim oprostom sniš
samo dođi da ti rečem
D'bro mi došla i uberi me
jer ti koja si…
znaš to
jedina si
Danas je Četvrtak 7. Septembar / Rujan 2023. godine. Traje non-stop od oo oo do 24 00 časova , pa bilo vam to puno ili malo;bilo vam milo oli ne bilo, tako vam grah propiso.
Iz dobro obavještenih i pouzdanih izvora saznajemo da je ovo 250 ove , poprilično nagodne godine. Normalno unima kojima je nagodna.
Onima kojima je nenagodna je bilo zaista vrlo nenagodno. Jamila ih i poslala tamo gdje su zaradili. Godine su čistokrvni komunistički sljedbenici. Svakome prema zasluzi. Nema sredine i nema vrdanja. To vam je što vam je , i ni trun ni na nebesima ni zemlji više ili manje.
Zato vidite šta vam je činiti , jer po tim istim , sveznajućim i provjerenim izvorima do kraja godine vam nedostaje još samo 115 vrlo obećavajućih dana . Dabome nagodnih . Samo ih nemojte pokušati nadmudriti , ako vam se učine nenagodni. To koliko historija pamti još ni jednom insanu, a bome ni hajvanu nije uspjelo. .
Dakle tiho, staloženo i veselo , s apuno mjere i obzira koračajte kroz preostali prostor i vrijeme koji vam se nudi. I nemojte biti nezahvalni ili lakomi tražeći još dana. Taj film svakako neće gledati, jer do sada nikome nije uspjelo da ga snimi , iako je bilo pokušaja da se napravi mnogo obećavajućih scenarija.
Međutim i na ljudsku i hajvansku žalost dani imaju iskonski ugovor samo sa jednim scenaristom.
Suđajama?
Što bi poete rekle:
-Ono što vam dani presude , to vam je zapisano.
U prevodu:
-Kad vas stigne zapisano , neće vam biti potreban prevod.
A događaji su se odvijali otprilike vako:
1533.- Rođena engleska kraljica Elizabeta Prva, kćerka kralja Henrija Sedmog i njegove druge supruge Ane Bolen, koja je tokom 45 godina vladavine konsolidovala unutrašnje prilike i odlučujuće doprinijela da Engleska izađe na sva svjetska mora i postane prva kolonijalna sila svijeta. Engleska flota je 1558, kad je kraljica stupila na prijesto, potukla špansku “Nepobjedivu armadu” i načela moć Španije, glavnog suparnika u osnivanju kolonija. Oslanjajući se na plemstvo i trgovačko-bankarsku buržoaziju, provela je mnoge mjere koje su označile prekretnicu u istoriji Engleske. Tokom njene vladavine, 1566. je osnovana Londonska berza, a 1600. Istočnoindijska kompanija. Osigurala je 1587. prevlast anglikanske crkve pogubljenjem zarobljene škotske kraljice Marije Stjuart, predvodnika rimokatoličke struje.
Nama od djetinjstva truhli Englezi tupe da je bila kraljica jumferica.To je ipak pitanje za Crnu guju.On bi vam dao najvaljaniji odgovor.
1701.-U Hagu potpisan sporazum Engleske, Austrije i Holandije protiv Francuske, nazvan Druga velika alijansa.
Koliko je smao bilo tih alijanski , i za „nevjerovati“ sve su se ponašale kao prostitutke, dakle kurvanjski.
1764.- Za kralja Poljske krunisan ruski štićenik Stanjislav Drugi Ponjatovski Avgust, posljednji poljski monarh. Tokom njegove vladavine Rusija, Pruska i Austrija izvršile tri diobe Poljske, koja je kao nezavisna država obnovljena 1918. godine.
Još jedna alijanska sa prostituskim metodama.
1788.-Turci zarobili vođu srpskih dobrovoljaca Koču Anđelkovića, poznatog kao “Koča kapetan”, sproveli u Tekiju i nabili na kolac. U austrijsko-turskom ratu na čelu dobrovoljačkog odreda oslobodio je Požarevac, Palanku, Batočinu, Bagrdan i Kragujevac, a narod je to vojevanje nazvao Kočina krajina. Austrijski car Josif Drugi mu je za zasluge dao čin kapetana.
1812.- U Borodinskoj bici – u kojoj je rusku vojsku od 117.000 ljudi predvodio feldmaršal Mihail Ilarionovič Kutuzov, a francusku od 133.000 vojnika car Napoleon Prvi Bonaparta – Francuzi su imali 50.000 mrtvih, uključujući 23 generala, a Rusi 44.000. Boj je okončan bez pobjednika, ali je to za Napoleona značilo kraj nada da može da osvoji Rusiju iako je potom ušao u Moskvu, jer je ubrzo morao da otpočne mučno povlačenje. Po završetku bitke Napoleon je izjavio: “Kod Borodina Francuzi su se pokazali dostojni da izvojuju pobjedu, a Rusi da budu nepobjedivi”.
Vrlo gorko iskustvo i pogubna istina za jednog velikog vojskovođu.
1813.- Naziv “Ujka Sem” za SAD prvi put upotrijebljen u uvodniku njujorškog lista “Troj post”.
1822.-Brazil proglasio nezavisnost od Portugalije, koju je bivša metropola priznala tek 1828.
1848.-Radi smirivanja pobunjenih seljaka u slovenskim dijelovima carevine, Austrija donijela zakon o rasterećenju zemljišta (patent o ukidanju zemljišnih tereta). Seljački pokret se zbog podvojenosti građanstva i seljaštva nije razvio u široku seljačku bunu, ali je bitno uticao na razvoj događaja u revolucionarnoj 1848.
1860.-Italijanski revolucionar Đuzepe Garibaldi sa svojim crvenokošuljašima zauzeo Napulj, u ratu za oslobođenje zemlje od Austrijanaca.
Bio je najpopularnija i najromantičnija revolucionarna osoba svojega doba,a njegova uloga u stvaranju suvremene i ujedinjene Italije bila je neprocjenjiva.
1901.- Pekinškim protokolom okončan Bokserski ustanak – pobuna kineskih seljaka i gradske sirotinje protiv stranih imperijalista i domaćih tlačitelja. Ustanak, koji je izbio 1900. godine, ugušile su Japan i SAD.
1909.- Rođen američki filmski režiser jermenskog porijekla Elija Kazadžoglus, poznat kao Elija Kazan, istaknuti predstavnik realističkog, društveno angažovanog filma. Obrađivao je socijalne teme i radničko organizovanje i kritički tretirao antisemitizam i rasne predrasude. Nagrađen je na festivalu u Veneciji i više puta “Oskarom”. Filmovi: “Jedno drvo raste u Bruklinu”, “Pinki”, “Bumerang”, “Džentlmenski sporazum”, “Panika na ulicama”, “Na obali”, “Tramvaj zvani želja”, “Viva Zapata”, “Istočno od raja”, “Bebi Dol”, “Lice u gomili”, “Divlja rijeka”
1913.-.Rođen američki fizičar Džejms Alfred van Alen, koji je otkrio dva pojasa zračenja koji opkoljavaju Zemlju. Pojaseve u obliku prstena, nazvane kasnije Van Elenovi radijacioni pojasevi, otkrio je pomoću Gajger-Milerovih brojača, postavljenih 1958. na vještačke satelite “Eksplorer 1” i “Eksplorer 2”.
1940.-Avioni nacističke Njemačke počeli da bombarduju London u Drugom svjetskom ratu i samo tog dana je poginulo više od 300 ljudi.
1949.-Umro meksički slikar Hose Klemente Orosko, čija je umjetnost najneposrednije socijalna sinteza arhaičnih reminiscencija i modernog oblikovanja. Smatran je najvećim slikarom murala u 20. vijeku i dekorisao je mnoge zgrade u Meksiku i SAD. Inspirisao se indijskim i meksičkim motivima.
1962,.Tajvan prekinuo diplomatske odnose sa Laosom, nekoliko časova pošto je ta zemlja jugoistočne Azije uspostavila diplomatske odnose s Kinom i Sjevernim Vijetnamom.
1964.-U mjestu Sip na jugoslovenskoj obali i u Gura Vaji na rumunskoj obali Dunava predsjednici Jugoslavije i Rumunije Josip Broz /Tito/ i Georgi Georgiju Dež prisustvovali su postavljanju kamena temeljca na gradilištu Hidroelektrane “Đerdap”.
1986.-Biskup Dezmond Tutu ustoličen za nadbiskupa Kejptauna u Južnoj Africi kao prvi crnac poglavar južnoafričkih anglikanaca.
1993.-Šest bivših sovjetskih republika – Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Uzbekistan, Jermenija i Tadžikistan – potpisalo je sporazum o zadržavanju rublje kao zajedničke valute.
1994.-Kontakt grupa na sastanku u Berlinu odlučila da Savjetu bezbjednosti UN predloži ublažavanje sankcija Jugoslaviji, kao nagradu za zavođenje embarga Republici Srpskoj, čiji su građani na referendumu 27. i 28. avgusta 1994. odbacili mirovni plan Kontakt grupe za bivšu BiH.
Kao i obično smijurija u režiji međunarodne zajednice.
1995.-Predsjednik Rusije Boris Nikolajevič Jeljcin potpisao dekret o jednostranom ublažavanju sankcija Jugoslaviji, čime je stvorena zakonska osnova za izvoz robe i usluga humanitarnog karaktera.
1995.- Jugoslovenska vlada uputila zahtjev Savjetu bezbjednosti UN za prekid bombardovanja Srba u BiH.
Bila bi kič farsa da djelovanje i Srbije i tzv.rs nije bilo monstruozno i genocidno.
1997.- Umro kongoanski diktator Žozef Dezire Mobutu, poznat kao Mobutu Sese Seko, predsjednik Zaira od 1965. do zbacivanja s vlasti u maju 1997. Zbačen je u pobuni koju je predvodio Loran Kabila i potom je pobjegao u Maroko, gdje je umro. Vlast u Zairu /tada Kongo/ prigrabio je u novembru 1965. poslije petogodišnjeg građanskog rata u toj bivšoj belgijskoj koloniji, i vladao je autokratski, nagomilavši pri tome basnoslovno lično bogatstvo.
Kažu ničija nije do zore gorila, a još manje iko i jedan zlatnik sa sobom ponio za skelara na rijeci Stiks.
2001.-U nigerijskom gradu Džos izbili hrišćansko-muslimanski sukobi, zapaljene crkve i džamije. Prema podacima Crvenog krsta, za nepunu nedjelju dana nasilja ubijeno najmanje 500 ljudi, na stotine povrijeđeno.
2004.-Umro Bejer Naud, južnoafrički sveštenik, jedan od rijetkih bijelaca koji je bio simbol otpora tokom godina aparthejda.
Tragajući za izgubljenim rajem
mnogo putovah đardinima srca
sanjajući Ženu
protjeranog Anđele
u ljepoti njenoj
a zemlju mirisima stere
a nebo milošću sjaji
Zadivljen zastah
sjena zahvalnosti me dotaknu
nada me obuze cijelog
pomirisah krhku ružu
sa hiljadu velova
upih milinu njenu
na latima proljeća davnoga
Dok ležah na samrti
ljeto me zateče nespremnog
u sjeni trešnje
nesretna duša mi se javi
poput sunčice
što ka meni dobrotom iskri
molitvu Nebu podarenu
Jesen me zateče
međ’ raskošnim bojama
tijela sedefom optočenog
mirisima djevičanskih ljubičica obljubljenog
nemajući znanje
zaljubih se
jer kalendari humor vole
Srebrom se prekri kosa
valjda ih sutra dotiče njenih
hiljadu pahula bijelih
one zimske večeri
kada mjesec se sakri
da ne čuje bol
Princezo ti meni pripadaš
Guslara sretoh. Bio je slijep.
Al’ rece: “Sinko, zivot je lijep!”
Zbunih se malko; “Zar zbilja lijep?!”
“Vidjeces, sinko, kad budes slijep!”
Bez vas bi htio reći vam mnogo,
Kraj vas bih htio slušat vas;
No vi šuteć gledate strogo,
A ja sav zbunjen, gubim glas.
I što sad? . . .Riječju neiskusnom
Zanijet um vaš nije mi lako . . .
I sve bi to sad smiješno bilo,
Kad ne bi bilo tužno tako . . .
Autor
Hajro Šabanadžović
Ebanovina Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti
Pada prvi jesenji snijeg Suha zima
Prozračni oblaci U potrazi za izgubljenim snovima
Uspinjanje Srcoliki snovi
Plava nježnost Oči ljubavne
Krvavi val Iskričava ostrva
Krhke kapljice Sunčeve pjegice
Žuti san Muzika sa slike
Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.
Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.
Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti
Daha
Pogleda
Poljubaca
I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.
Kad eto napokon i njih ! Iz kuće idu dva najprisebnija čudaka konzilija. To se Mojsije i Herco približavaju. Polako se zanose, jer pravih pravcatih hamala se igraju . Mojsije natandario harmoniku leđno, u jednoj ruci tegari dvije flaše kurvoazijea. U drugoj drvenu šćemlijica naopako okrenutu, a u šćemlijici pet kristalnih čaša. I Herco nosi šćemlijicu , ali i kašet piva par tanjira lahke jutarnje meze , presloženih jedan preko drugog.
Privlače peškun. Harmonika je naslonjena na otoman. Mojsije uzima sinoćnji kurvoazije sa peškuna, zamahuje i pogađa zid iznad leje žute jagorčevine , pored gavrana koji se kezi . Riknu flaša ko karabituša .Tisuće ljutih dijamantića se prosipa po žutini krhkog cvijeća . Krhki cvjetići namah usahnuše. Crni gavran ni mukajet . Zna znanje! Njemu insani ništa ne mogu . Statični su i izgubili sponu sa prirodom, iako je on mnogo stariji od njih.
Mojsije se zgrcnu i pocrveni: Žao mu cvijeće. Ostario , godina spreco , a jako presto misliti o posljedicama.
-Obajatio .
Pravda se .Kaže, žao mu jagorčevina , previdio uzročno poslijedične odnose. Baš sam blesavi katil. Lako je po cvijeću, ko po ženi.
Herco spusti šćemlijicu , dade mig Jeli Leli Jeleni da nabaci mezu na paeškun. Kašet piva nosi do šadrvana i stavlja ga ispod one frljave i here druge slavine koja ne prestaje da žubori svježinu .
Svima se čini , Dobri nije pri sebi. Mojsije uzima jednu flašu kurvoazijea i pet čaše dodaje onima sinoćnjim dvjema. U svih pet čaša sipa piće., one dvije od sinoć sklanja na sredinu peškuna.
Dobri ga začuđeno gleda. Zna se, on nikada prije akšama u sebe ne trpa otrov , a ni oni, uglavnom. A na kraju krajeva , što će tu tolike čaše , , nema Frke Frkice .
Nikoga ne pita gdje je? A kad ne pitaš , ni odgovora nema. Čak i ne želi da mu iko odgovori na nepostavljeno pitanje.
Otišla, ostavila ga. Tačka . Bez zapete, uskličnika ili upitnika! Šta se tu može? Sunce i dalje jedri plavetnilom neba. Ptice visoko lete , šadrvan hladi đardin i pivu , konjak je na stolu. Meza mami , harmonika samo što se nije sama razvukla.
Prelijepi život odi dalje.
Valjda!
Mojsije klima glavom i kaže, neka trebaće nam. Dobri ne zna jel mislio na čaše ili život. A i to nije važno. Prosto pravilo dvojno. Gdje ima života ima i čaša. Gdje ima ćaša zakucaće i život na vrata.
Odjednom Dobrom srce nešto trga i probada. Nije dobro, ni rođena mu mati nije nikad bila ovako uviđavna, kao ova mila djeca. I ova žena koja nije, a jeste dijete . Veliko . Nešto nije dobro, sigurno se nešto dobroti miloj dogodilo.Pogleda u Mojsija , drito u mubarek okice koje se ozariše kao da ih neko najljepša pitanja pita.
Mojsije onako, svojski , jaranski , muški i po mahalski kako je naviko ,ni jen ni dva , ni tri ni četiri , nego drito , hek u čelenku , tek toliko da potrese i razdrma mali i veliki mozak I ganglijama zaledi srce i dušu . A bome i utrobu.
-Frku odveli u Vranje , večeras je udaju!
Svi zinuli u Mojsijevu elokventnost i „uviđavnost“ , pa onda u Dobrog da vide dokle je čaša pelina puna .
Dobri se samo strese, zastade, pogleda na peškun, dohvata plavu kutiju, jermenka samo što ne zaigra i iskoči. Njegov je pogled čist , nimalo zbunjen, on uzima cigar, lupka ga o siluetu, stavlja cigar usta.
Glava mu još uvijek puna miline i tuge djetetovag glasa koji mu još uvijek u damarima titra.
-Ne da’ bajka, nikako, dani proljeća, stađuni moji ne popuštaju..
Zatim opet sliježe ramenim, uzima Mojsiju cigar iz ruke i pripaljuje svoju. Vraća Mojsiju nejgovu i udahnjuje dubok dim i polako ga otpuhuje , kao da mu je jedina briga na dunjaluku da dim ne ode na pogrešnu stranu.
Diže Frkinu čašu sa pićem, malo zagleda, prazna je. Sipa u nju zlaćani kurvoitd. i prosipa je preko desnog ramena i spušta je. Uzima svoju , otpija gutljaj , sasvim normalan, cokne, ali čašu drži u ruci.
Gleda Mojsija i Hercu , zhvalan . Problem rješen? Nema više nedoumica. Sve je jasno.Žene ne gleda, žao mu ih. Postidjele ga. Maločas su plakale, a i sada su uhabljene zbog tuđe nesreće. A nije nesreća. Kako mere bit nesreća kad se žensko udaje? Svatovi , veselje , korak u novi život.
Dobre su to žene, neka im nebo podari svu sreću koja će im biti potrebna. A biće im prijeko nujna .I nek se i one udaju za one koje biraju.
Pa se ponavlja:
-Još je prejako to proljeće, ti stađuni moji, sve odbacuju. Bajka ga štiti i razgrće mu pute…
Njih četvoro ne razumiju šta on mrmlja i ne žele da misle šta mu to dođe. Ali dobro je , lini im se . Pogled mu se razbistrio.Suze se izgubile. Glas čist , zvonak i poetski. I dosta smiran . skoro hladan. Pita ga jel mu herc u dure? Herco klima glavom, ko nov. A Dobri mu sugeriše da on dobro pjeva,a Mojsije savršeno svira svaku. Može li ona:
“Snijeg pade na behar na voće,
Neka ljubi ko god koga hoće.”
Musa odahnuo, ne puno ,ali sasvim dovoljno da uzme ćemane i da akordi krenu.
Herco je zatečen,ali zapjeva je.
Dok je on pjevao Dobri je baštu obilazio i sakupljao maločas bačene rozaklije i ribizle.
Zna se, jednu po jednu. Otišao bi do šadrvana i jednu , po jednu prao, pa ih na sto stavljao.Tako dvadeset tri i po puta. Jednu mu ,onaj isti gavran , prepozno ga mangup sa Dijaninog mezara , ispred nosa ukrade jednu rozakliju .
On ga ne tjera i ne kori. Svako svoj posao tegeri i radi. Tako je krojen svijet .
Mojsije se opet zabrinuo. I ljube . Herco ništa ne vidi, uživio se , teška pjesma, oči zatvorio, da ga srce ne hekne.
Kad je završio , Dobri malo huknu, ko da je veliki posao završio, stavi bobe na sto i rukama pljas po rubizlima i zrnima rozaklije. Tako je udarac silovit bio da se ni jedna kap nije prolila.Samo se u jednu kašu izmješalo. Ne zna čovjek šta bi ribizla, a šta grožđe. Svi se štrecnuše .
Tada sjede. Uzme Frkinu čašu, ponovo je napuni i prosu je preko lijevog ramena. Zatim je heknu na isto mjesto gdje se kurvozije još po jagorčevinama cijedi.
-Neka joj je hairl!
Zapali cigar i svoju čašu do kraja isprazni, blagim pogledom , zabezeknute grlice pomilova:
-Izvinite moje dame za mali neposluh i zamolite vaše ašike ,da mi još samo Vranjanku odsviraju i zapjevaju.
Zlata i Lela Jela Jelena iznenađeno gledaju, smješe se i prilaze. Znaju dobro će sa Dobrim sve u redu biti.Valjda ?
Sjedaju, jedna sa jedne desne strane, druga sa druge lijeve strane. Dobrog u lice ljube , o vrat mu se objesile.
Muzikant i Herco su već u zamahu .
Baštom prolijeću i jure novi oproštaji i živi ta nesalomljiva nada da će ljubav pobijediti, kad tad.
No, pjesma o Vranjanki je skeptična. Ona je srce njegovo odnijela.
Život ide dalje,misli Dobri, ne usuđuje se pogledati u sunce, oči mu vlažne , a sunce ko sunce, izaziva suze, uvijek. Čak i kada nema suza u očima. .
Prinosi čašu ustima i sve nešto očekuje da će odnekle, iz ruža , iza kapidžika ili šedervana sa kezom na debilskim usnama iskočit Debe i obajene zažagat:
-Ja bih je natakario ,da je tri puta bolesnija i poganija bila…
On mu ne bi odgovorio:
-Ne ide to tako Deba, ljubav je nešto sasvim drugo.
Tada se Deba ne bi zamislio i pitao :
-Šta tu ima da se misli ili ljubav da se petlja u takar…
Začuje se topot.
Svi kontaju evo Debe, tako se on lomato u svojim čizmama sa debelim petame i klovnovskim vrhom.
Skoro pa Deba , ali nije , odahnuše. Ne bi ovog podneva u krajolik nikako pasovao. Hajvanski kopitar se to približava.
U đardin ulazi bijela kobila, vranjanska, Frkina vidi se. Preko leđa joj prebačena bijela serdžada. Mnogu je tu i rubinovih i safirovih boja. Nema sedla. Umjesto sedla, bijela anterija sa krvavom muhur mrljom prebačena preko kobilinih leđa.
Kobila na trenutak zastana, nije neodlučna, više radoznala, pogledava sjene male što su se u đardinu zbile jedna do druge. Tolika đul bašta, a oni se zbili u metar dva. Što ti je insan , konta hajvan. Toliko širine, a insani se u krdo zbiju.
Strese se i zanjiska, mekano, ženski. Kopitom o šljunčanu stazu dva, tri puta uagrebe, malo glavu radosno zavrti . Prilazi im. Oni zadivljeni lepotom, gledaju i šute.
Kobila polagano Dobrom priđe. U blistavim zubima Frkin lanćić sa djetelinom sa četiri lista. Onaj što no ga je za Frkinu nogu lijevu Dobri jednom prikačio, a ona ga nikad više nije skinula i što je uvijek lepršao , dok se grlica bijela igra i graciozno njiše .
Spušta ga na peškun ispred Dobrog .Tik do njegove ruke i ovaj uzima lančić.Kobila ga mazno po ruci liznu, još je slatka od onih skršenih boba.
On ustaje,prilazi joj , grli je i miluje po glavi. Gledaju ga oči, crne ,sjajne, vatrene, blage. Vesele su to, prelijepe Frkine oči, ali u ovima nema tuge ni bola.Samo neki topli insanski smiješak, koji zavodi.
Kobila ga razumije i klima glavom, šeretski se krevelji. Još jedan put glavu nasloni na njega, spusti se na koljena, molećivo ga gleda i čeka.
On poruku shvata. Uzima i diže anteriju, pomjera je naprijed, hvata se za grivu i skače joj na leđa. Nije ni uskočio, kobila se diže i sva radosna, uz veselu njisku, iz đardina jurnu.
Odleti Dobri u susret suncu. Odgalopirao , ni okrenuo se nije.
Lela Jela Jelena djetinje pita :
-Hoće li se vrnuti?
Šutnja.
Nije se vratio , samo je odjahao.
Tako su se za sve njih završili nevini galopi snova.
Iza ugla, odmah do kapidžika đul bašte u svatu , u busiji , su čekala neka nova vremena, vremena stampeda.
Imao sam psa
Bio je meden
Rundav i crn
Nisam ga zvao rundavi
Tako sam mu tepao
Nisam ga zvao crni
Tako sam ga mazio
Zvao sam ga Medi
Tako sam ga volio
Pas i dječak
Medi i Crni
Igra i radost
Jedno ljeto mnogo smijeha
Tri mjeseca sna
Dječaku bješe šest godina
Psu četiri mjeseci
Mislili su zajedno će rasti
Živjeti čitav život snom
Dođoše ljudi neuki
Dođoše ljudi zli
Dođoše ljudi sa plićakom uma
Žicu oko psa staviše
Žicu oko vrata Medenog saviše
Žicu oko života moje bebice zategnuše
Zacvili štence
Zacvili dječak
Zacvili nebo
Nije se dao Medi
Nije ga dao Crni
Ugrizoše dvojicu od neljudi
Nejaka maksumčad kidišu na zvijeri
Zvijeri djete na zemlju bacaju
Jedan monstrum hvata rundavog
za zadnje noge
Diže dječakovog medenog dugara
Visoko najviše
I Crni očajnički
Nemoćno
Osjeti zlo se sprema
Sa zemlje vrisnu
Joj Mama mamice
Šućmuraste okice Medenog
Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Ni oči nisam zatvorio
Ni Bogu Jedinom se pomolio
Ni pomoć pružio
Glavom Medija protrese ubica
trotoar
Prosu se mozak
Crvenkasto bijela masa
Na sivom asvaltu
Drhtulji duša djetinja
U zvejrinjem smjehu
I prođe vrijeme
O'čas
Samo šezdeset kuka
Sanjam iz noći u noć
Ljepot okice Medijeve
Kako Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Možda me zato zovu Dobri Bleki
Uzalud se ljudi među sobom glože,
Ti si, koji meni put pokazat’ može.
Kaži mi ga! Druge ja slijedit’ neću,
Jer su svi prolazni, a ti vječan Bože!
Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli,
spoznaju od dvojbe isto tako – veli
mudrac; zato dobro taj časak cijeni –
za me časak traje naš život cijeli!
Da ću jednom umrijeti – ja o tom ne dvojim,
eto zato ni najmanje smrti se ne bojim.
Na svijetu k’o amanet duša mi je data,
kad god hoće, da je vratim, ja pripravan stojim!
O, ti, koji svačije tajne misli znadeš,
koji svakom u muci tvoju pomoć dadeš,
Bože, primi ispriku i pokoru moju,
Ako zeru milosti za mene imadeš!