Sonja Savić – Odlazak Anđela skamenjenog srca

Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.

Boli

 

Moja tišina i sni

 

Molitva i anđeo

Nježna muzika ljubavi

 

 

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,

ali nije glumila kada je jecala:

Ne stidim se suza.

“One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).

Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!

A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela…”

 

Jedna nedorečena ljubav je učinila  udovicom,

jedna neuzvraćena ljubav je zaledila ,

pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

 

Bože mili ,

koliko je samo   lijepa bila,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

 

Ali nismo imali sreću da se duže družimo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.

U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za

pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.

 

Ponekad sjećanja navru,

ne dijeleći snove i javu.

A opet…

 

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer bole  puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja

prekriven

presahnuli žubor  šedervana

 

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

 

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

 

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

 

Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?

Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

 

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  krhko biće.

Zato prelijepi  Anđeli umiru tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.

 

Eh , mila , Ljepoto moja

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.

 

Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele …

i ljude.

 


























												

Davorin Popović je bio samo pjevač VIS Indexi


šarmer u cvijeću   Egalite   Magla nad Gradom Čednosti   velovi grada čednosti

Umjesto rekvijuma

 

Indexi su u svemu naj naj u svemu naj

Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.

I ništa više.

Ništa više od toga.

On je samo to želio biti pjevač Indexa.

Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.

Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.

Valja nama preko rijeke.

Septet sa njima  trojicom su  kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.

Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.

Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.

Davor je imao i tri  LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.

Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.

Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.

Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.

Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.

Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.

Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.

Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.

Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.

Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.

Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.

Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.

Nadamo se da  neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke

Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.

Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.

Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.

Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):

“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”

Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :

Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.

Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :

Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:

“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”

Luković joj je odgovorio:

“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”

Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.

Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.

Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :

– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.

Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:

Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.

Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.

Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.

Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .

Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.

Indexi – Priča o četiri imena i četiri Sanje

Bilo je to vrijeme ruža

Samo četiri pjesme su Indexi obilježili ženskim imenima: Ana, Hana, Anđela i  Sonja.

Ana je bila i djete i žena

Srce nevjerno o’ usta i od laži…

Ana je ime koje je pristajalo stihovnosti  već i zbog samih –  Poa i Jesenjina. Dobro, imao je od uticaj  njeno mjesto u nečijem sretnom srcu. A taj neko snio u njenim očima plavim.

Sve Ane su bile počašćene odabirom, obzira nema dal nevjerne bile. Nismo sigurni da joj je to bilo puno ime.No, to nije važno i ona je sobom odnijela dio nas, tog ljeta ruža i koga nema i zaista nema više, zato danas plačemo nad Sarajevom je jesen i padaju hladane kiše.

Moja Hana

Malena još je sva

Maše mi rukama nešto mi nosi

I  to je lijepo znam…

Hana je bila slatka mala kćerkica jednog nebeskog  članova Indexa.Neka druga Hana je imala mjesta u nečijem srcu.Sve Hane su bile raznježene odabirom, bez obzira što je neka možda,postala Ana. No sigurni smo da tog ljeta ruža nema više, odnijela je Hana radosti srca i obećanja, još nam se smiješi, rukama maše, i zna  sigurno zna,  zašto sve prolazi i gubi sjaj.

Anđela

Ptice pjevaju na prozoru

Već je proljeće

 

Andela je bila ljubav sunca jednog od Indexa.I neka druga Meleka je bila u nečijem srcu. SveAnđele i  Meleke su bile zadovoljne odabirom.Sve one su imale mjesto u našim srcima i pile kafu sa nama. Da  jačui malo slađu, što nekad postajala bi gorča. Daljina sasvim je izvjesno, bez obzira da li Anđela obukla ili svukla haljinu, bez obiza da li jutroljubavnike zatiče uspavane čini svoje. Još uvjek ti  dani  bruje, nama nama sretnim to  sniju i pjevaju: mila, slavićemo ljubav  ljubav našu.

Pozdravi Sonju

i reci joj da ne mogu bez nje….

Sonja je bila ljubav jednog vojnika koji nije bio od Indexa već od prijatelja. I neke druge Sonja su bile u našim srcima. srcu. Sonje sve naše djevojčice mile,  od srca pozdravljaju odabir. Nema ih više , i nema nje. Nismo ni ljubezni mlađ, ni one djevojčice naše ne zaboravljamo da snovi ne traju dugo ili svako veče, čekajuć neke druge, one prave  Sonje očekuju da im se  mnogo puta kaže volim te ja.

Zato molim te pozdravi Sonji i reci joj da ne mogu bez nje.

Stihovi svih pjesama tako jednostavni a lični.Svi pjevaju o ljubavi i nama.

Pjesma Pozdravi Sonju odiše vrlinama Indexa – skromnost i poštenje

Promjenom samo jednog slova mogli su dobiti ime žena koje su na mnogonačina obilježilo život, poetiku i emocije nekih od Indexa. Mi nećemo govoriti o ženama sa tim imenom jer su opjevane u pjesmama bez imena.

Ime Sanja se kod Indexa ne pominje kao lično, kao i imena onih drugih koje su sve bacale niz rijeku.

Sanja Popović, Sanja Rihtman i Sanja Redžić je trolist četvorolisne djeteline.   

Muzićka akademija Indexi je mnogo članova brojala. Možda se pojavi još neka Sanja.

Ako ne, autor ove poetike.  će morati u sretnu djetelinu ubaciti nedostajući dio: svoju kćerkicu Sanju.

Mnoga bezimena lica i  stvari manje bole ili više raduju.

Sada bi ovdje bilo dobro zastati i reći – svejedno je.

Ne zastajemo i ne kažemo to. Kažemo; ne bi bilo ispravno prema vojnikui njegovoj djevojci, ni prema svim Sonjama, ni prema nama.

Na kraju početaka to ne bi bilo pošteno ni prema samim Indexima i cvijeću,mnogo cvijeća što je darovano.

 Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim, o ljubavi djece cvijeća prošloj, o ljubavi  sve djece svijeta prošloj, sadašnjoj i budućoj.

 Kad smo prvo cvijeće brali

Nemojmo zaboraviti pjevali su o svojim i  našim, jedinim ljubavima.

 Bio je to  svijet stvoren samo za nas

Oni su pjevali nekoj nepoznatoj univerzalnoj jedinoj ženi, nekoj običnoj djevojčici iz naše ulice, svim nježnim ružinim golubicama primorskih kala, najnježnijim pupoljcima svijeta.

 

Kad smo smo samo za ljubav znali.

Pjevali, suze lili, radosni i tužni pili i ljubav i nju sanjali:

 

„ Hmm – Ti i ja ,šapat naš i sunca sjaj.“

 

To Love.

 

 













Davorin Popović – Pimpek

Davorin Popović – rođen Sarajevo, 23. rujna 1946. – vinuo se među zvijezda iz Sarajeva, 18. lipnja 2001.,  jugoslovenski i bosanskohercegovački glazbenik , pjevač benda Indexi.

Šta reći o Davorinu a da već nije rečeno. O onim zvaničnim , nemuštim biografskim zapisima.

Pimpek.

Bio je kofrčast, ali nije zbog toga dobio nadimak. A tko da zna? Mahala daje nadimke kada i kako joj se prohtije.

Prijepio mu se taj nadimak. Davor se nikad zbog toga ljutio, iako je svako  mogao izgovoriti:

-Hej Pimpeče , đes'ba jaro. Ješta mai…,

On se nije ljutio. vremenom , postajući sinonim grada , zemlje i okolnih dunjaluka  i nadimak se gubio.

Postao je Pjevač.

Ne zbog njegove poštapalice:

-Slušaj ba, da ti Pjevač nešto kaže…

Več zato što se rodio i umro  kao pjevač . Najveći ikad rođen na balkanskim prostorima, a bome i mnogo šire.

Indexi i Pjevač su svijetu darovali smjernice kako se radi filigranski, izbrušeni, poetični rok sa izuzetnom elegancijom i gospodskom finićom , koji je je zadovoljio muzičke i estetske ukuse najstrožeg sudije na svijetu : Sarajevske čaršije.

Pimpek je usnio relativno mlad.

Odlučio je da ode, kada je shvatio da su njegovo Sarajevo Grad čednosti i njegova Bosna zemlja Božije milosti sigurni od zla.(?)

Umro je zadovoljan.

Čitav život je radio ono što je želio i volio.

Bio je PJEVAČ legendarnih Indexa.

Jedino je on imao tu čast da bude njihova ikona.

Sascvim zasluženo.

Iza Indexa i njega je ostao najsavršeniji muzički opus u  globolanim okvirima.

I dok je Grada čednosti biće i Davorina , Indexa i njihove savršene muzike.

I pjesama ljubavnih.


												

Balada o Davorinu Popoviću

Kad ne bude mene

Princ mali

žute dunje

Grada čednosti

pružaju ruke

Zemlje Bojžje milosti

Modre rijeke

nerazumni bivaju

izrodi

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

kameni cvjetovi

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

mojoj jedinoj

valja nama preko rijeke

 

												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Rasvjeta u đardinu  Okus zime

Rasvjeta u đardinu                                                                          Okus zime

Miris proljeća   Čari ljeta

Miris proljeća                                                                        Čari ljeta

Boje jeseni  Neponovljiva priroda

Boje jeseni                                                                 Neponovljiva  priroda

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović




damari  izletnicki-dekor

Damari                                                                                    Izletnički dekor

bijeg-od-stvarnosti   tirkizni-dardin

Bijeg od stvarnosti                                                            Tirkizni đardin

razigrano-srce  topli-dom

Razigrano srce                                                               Topli dom

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

cvijetna-rapsodija-u-plavom cari-ljeta

Cvijetna rapsodija                                                            Čari ljeta

neobicni-mozaik  zeleni-krajolik

Neobični krajolik                                                                     Zeleni mozaik

pazi-snjezi  zivot-prica

Pazi snježi                                                                       Život priča

Sve žene su prelijepe / Igrokaz na dan 23. Septembar / Rujan 2019.

Danas je Subota   23. Septembar / Rujan 2023. godine, drugi dan jeseni, a 266 dan u godini.

Znači , ako nas abakus ne vara do kraja fodine je ostalo 99 dana. A to je opet, kako nam se čini manje od stojanke. Vala sve sitnije i sitnije.Aferim, eto nam uskoro i nove ljepotice.

Ne znamo što nam u ovom momentu pade Lepa Brena na um. Nije dobro. Ili jeste?

Nije dobro , ono najbitnije, sada se nećemo moći koncentrisati na tekst, već će nam misli bludjeti ka oblinama dana, pardom lijepe blondinke.

Joj kakva li je pusta.

Vala ko i svaka žena. Jer sve su one prelijepe. Valjalo se roditi samo zbog njih.

Od prvog dodire sa ženom vam se ukazuju vizije tog divnog bića. Od samog izlaska u ovaj dunjalučki sjaj , u kome je neprikosnoveni vladar ćula, a bome i duše, ta čarobna žena.

Zatim ide prvi poljubac i osmjeh, polaganje na bjelinu grudi…

Evo ne mremo ni pričat. Stislo nam se u grlu pri samoj pomisli.

I još nam kažu da nismo plačeni da sanjamo. Kako vam boni nije žao ne platiti za te predivne snove i tanane misli.

Joj, a jopet,  nekad nam se i ne radi. Kakve bolan plaća kada se o ženi snovi sniju. Ako treba mi ćemo platiti , samo nas pustite da na miru snijemo.

A bome i… O tom , potom. Nije zgodno sve odavati. Mere nam ko na zlo uzeti.

Ono Tišina i sni. A to je milina i lipo mi je.

Dobro , moramo reći ima tu i bola i tuge. Ali šta je to u srazu sa proživljenom ljubavlju i nježne dodire. Mala maca. A opet koliko smo voljeli te male mace.

Kako je nećeš voljeti tu divnu dušu – ženu. Bijelu damu ili gospođicu? A bome i djevojčicu , što da ne.

Čedne, mazne, lijepe, podatne , snovima nalik.

Meka kao kapljica rose.

Mirisna kao Krhka ruža.

Zanosna kao Labudica dok se uranja u ljubavne igre.

Nježna kao Krhko proljeće.

Obasjana kao lepršavi plam ljeta.

Urešena kao zlaćane jesenje boje.

Bijela i čedna kao zimski dan.

A istoričari i prepisivači kažu nama pišite o onome što je bilo.

Ko da će to pobjeći ili će se promijeniti.

Možemo mi i preskočiti ovo pisanje na današnji dan,i napisati ga sutra i promijeniti naslov u desilo se na jučerašnji dan. Ništa bitno.

Ipak da bi sanjali o ženama kad je nama ćeif ( a to znači uvijek) moramo koju kintu nabaciti , jer to nisu bilo kakvi snovi. To su najljepši snovi.

Čudesni.

A snima se obavezno uspijeva prizvati čedna žena u svaki prelijepi dan.

Zatim te žena iz snova, čarobnice, već umoran od čekanja, jednog dana ukradeš iz snova i glavu položiš na mramorne grudi.

Ah te nježne , bjelokosne grudi. Pa se gubiš u mirisima i uranjaš u plavetne oceane strasti i baildišš se. I sve nešto zahvaljuješ nebu:

-Koji li sam ja sretnik? Imao san se rašta i roditi.

Što bi poete rekle:

-Man'te šuplje priče. Radite nešto konkretno , po mogućnosti čudesno.

U prevodu:

-Ako ste blesavi ili hadumi gledajte ili pravite sapunice.

Pablo Neruda – Kuća

 

Kuća ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i početak dana
bez smjera, lutajuća kao uboga lađa,
između horizonata, reda i snova.

Stvari kao da žele ostaviti tragove,
privrženost bez cilja, hladna naslijeđa,
papiri skrivaju zgužvane vokale
i htjelo bi vino u boci slijediti svoje juče.

Gospodarice, prolaziš dršćući kao pčela,
dirajući područja izgubljena u sjeni,
osvajajući svjetlo svojom bijelom snagom.

I tada se ponovo podiže svjetlost:
stvari se pokoravaju vjetru života
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.