Autor
Hajro Šabanadžović
Predvorje raja Rapsodija u zelenom
Noć slavlja Rajski đardin
Zvjezdana prostranstva Nebeske suze
Usamljent klizište na jezeru
Sunčevo milovanje
Raj
Plišani dodiri
Danas je subota 7. jun / lipanj 2025 godine.
Otrpilike bi trebalo reći ćao belli za 157 , uz bojažljivo iščekivanje sudbine preostalih 208 dana.
Ma ne brinu nas dani , bar ne prviše . Uvijek su taki , kaki su . Prelijepi i ponekad takarli . Nas uvijek smute ortodoksni i bestidni lažovi, oliti lipići , što nikako ne treba dovoditi u vezu sa mubarek jun mjesecom.
Evo napriliku ovi prepisivački hroničari nam objavljuju :
“7.jula / lipnja 1861 – U američkom gradu Nju Orleansu izvedena je prva predstava striptiza.”
I to je to. Ništa više . Ni koja je , ni kako se vabi ta koji se se skinula, ni kakve je boje bila, ni koliko je kila imala , jal plavuša jal crnka … A na kraju krajeva ni koliko je od golotinje , odnosno prostituisanja tijela mlatnula. Nije valjda luda za džabe raditi opscene gologuzavštinu zarad obalavljenih i zapjenušanih haduma.
Striptiz se najednostavnije prevodi svlačenje do gole kože , odnosno dibidus , oliti skroz na skroz do gologuzluka . I ne znamo zašto se pod normalnim podrazumjeva isključivo žensko svlačenje ? Ko da se muškinjama ne trebaju ogoliti da bi … A šta vi mislite ? Ma , da bi bili dibidus gologuzavi. iako to uglavnom i nije neki reklamni prizor .
Nismo se prešli. U latinskom prostituisati ( prostiture ) znači izlagati pogledu tijelo za novac. To što su ljudi kupovali i nešto drugo osim golotinje nije naša tema . A takvim na čast ili na sramotu mačo podvizi akonto love.
O tim gledaocima i takim lovnim krkanerosima sve znamo . Šaka frustriranog jada koja plaća da vidi i ima ono u čemu normalan insan džabe , sa pijetetom i guštom uživa . Il’ se po višoj odredbi trudi da nađe vlastitu ženu za striptiz , oliti svlačenje i … Ma ća mu ga znan ; merebiti za druženje i život udvoje , pa ako se multipriciraju u redu je . Multiplicirano kauzalno posljedična veza:
.Hoš se ti hajvanu svlačit i … recimo navlačiti halje na sebe , e evo ti multipleks , jal skleroza jal rast standarda i troškova života.
I na kraju krajeva glavna opservacija ovog naizgled takarli pisanja :
-Joj , jesu ovi ljudi neuki!
Ćuj molim te ; neka Eva će čekat milione godina da bi se svukla. Baš su ovi neki insani popriično blesavi i neiskustveni . ma pravi ( ne rekosmo li ?) hadumi .
Koliko nama pisana pamćenja sežu , prva predstava striptiza je izvedena u raju. Onomad kada je naša pramajka Eva smuntala mozak onom Adamu , našem hablečini od praoca , pokazujući mu dio po dio tijela. E sad jel je prije golotinje nešto zasvrbjelo i imala nešto na umu ili nije , nećemo cjepidlačiti.
A i džentlmeni smo . Baš je ovi engleski smiješan i glup. Mahalašima stranska riječ gentleman sasvim jasno kaže da je to neki od genitalija insan. Baš svašta!
I oni Adam ,upaljeni junfer kakav je bio, nije imao izbora. Usred raja naklatio se na ogoljenu zabranjenu voćku. I sada smo svi mi , zbog tog prvog i jednog jedinog striptiza u raju , tu gdje jesmo. I nije da nam je mrsko raditi ono , to što nam zarad praroditelja nije mrsko, a zbog čega su proćerani iz hladovitog mjesta.
A fino nam rečeno niko neće ispaštat tuđeg grijeha . Pa vi vidite šta vam je radit , jal ne radit.
Što bi poete rekle :
-Hoće se Eva u vakat , a jopet i nevekat striptizat !
U prevodu :
-E neka joj ! Oduvijek je bilo ljubavnika , ali i voajera , koji beče oči na golo , a bome ljepot rajsko žensko tijelo. Nekom će se oprostiti , a nekom neće.
*
Dopisano
Poslušajte ovu (s)nježnu i snenu ljepotu umilnog glasa . Ona zna šta je led i bol. Vjerujte joj .
Ogrnite se ovog momenta , bilo čim , što ljepotu , nježnost duši i tijelu nosi.
Devojčica me grli i ljubi.
Osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.
U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
Penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.
Ona se propinje na prste,
pripija svoja stegna čvrsto uz mene,
namešta oble kukove,
svoj zaobljeni trbuh…
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi, ljubi…
Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijen
dok opijena gresima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu
Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar.
Pogrešili smo,
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja,
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.
Moje je oči ne stižu.
A opet
sve nešto mislim
Sva nedostajanja
Sva cekanja
Sva nadanja
Sva milovanja
Sve sto jesmo
Sve oko nas
Sve u svijetu nasem
Sve je ljubav naša
i Nada
poklonjena
Tišina i sni
Imperator Tacit je bolestan.
Njegova duboka starost ne podnosi
napore rata.
Za krevet je prikovan u gnusnom logoru,
u bednoj Tijani – tako daleko! –
Priseća se svoje drage Kampanije,
svoga vrta, vile, jutarnjih besciljnih šetnji –
svog života šest meseci ranije.
U smrtnim mukama
on proklinje Senat, onaj mrski Senat.
U meni sve plače
dok nad gradom kiša lije,
kakva se to čama stače
do srca što gorko plače?
O tiše,tiše,kiše,
po zemlji i po krovuĐ
Za srce što uzdiše
o tiše,pjemso kišo!
Plače ,bez smisla plače
duša što je patnja kuša.
Zar nevjerstvo neko jale?
Zar bez smisla grca,plače?
Njagore su patnje,čame,
kad ne zna zašto,s čega,
bez ljubavi i bez čaem
srca čame tugu mame!
Njena ljepota
tugu mi srcu prinosi
Odavno znam
čim djetinje lice
postaje prozirnije od kristale
sprema se da usnije
Djevojčica u cvatu mladosti
uredna i mirisna u raskoši svojoj
oprost moli za dane
kojih neće biti
Bože jedini
podari mi milost
učini me dostojnom
prijestolja tvoga
oprosti mi grijehe
i čuvaj mi ovu blentoviju
koja bez mene ne zna disati
a evo ni ja bez njega
u nevinosti darovanoj
Ljeto popločano rastankom
miriše na bol
tugo moja
Ne dam nikom
da mi snove krade
dušo moja
Nedam nikom da te ruži
imam čemu da se radujem
nado moja
Srce stane pa zapleše
lepšavo kao tvoga oka suza
milo moje
Tango s tvojom čednošću
klizi uz moje obraze
živote moj
Šapćeš nikad ne prestani sniti
naše dane i boli me
ljubavi moja
Sjećanja me lome
ali tuge nema
srećo moje
Živim snove čežnjom obasjane
jednom imao imaću opet sigurno je
Anđelu bijeli moj