U meni sve plače
dok nad gradom kiša lije,
kakva se to čama stače
do srca što gorko plače?
O tiše,tiše,kiše,
po zemlji i po krovuĐ
Za srce što uzdiše
o tiše,pjemso kišo!
Plače ,bez smisla plače
duša što je patnja kuša.
Zar nevjerstvo neko jale?
Zar bez smisla grca,plače?
Njagore su patnje,čame,
kad ne zna zašto,s čega,
bez ljubavi i bez čaem
srca čame tugu mame!