U meni sve plače
dok nad gradom kiša lije,
kakva se to čama stače
do srca što gorko plače?
O tiše,tiše,kiše,
po zemlji i po krovuĐ
Za srce što uzdiše
o tiše,pjemso kišo!
Plače ,bez smisla plače
duša što je patnja kuša.
Zar nevjerstvo neko jale?
Zar bez smisla grca,plače?
Njagore su patnje,čame,
kad ne zna zašto,s čega,
bez ljubavi i bez čaem
srca čame tugu mame!
Ljeto popločano rastankom
miriše na bol
tugo moja
Ne dam nikom
da mi snove krade
dušo moja
Nedam nikom da te ruži
imam čemu da se radujem
nado moja
Srce stane pa zapleše
lepšavo kao tvoga oka suza
milo moje
Tango s tvojom čednošću
klizi uz moje obraze
živote moj
Šapćeš nikad ne prestani sniti
naše dane i boli me
ljubavi moja
Sjećanja me lome
ali tuge nema
srećo moje
Živim snove čežnjom obasjane
jednom imao imaću opet sigurno je
Anđelu bijeli moj
Autor
Hajro Šabanadžović
Kosi, čedu Grada čednosti
Ona spava Nebeska ruža
Centifolija Livada
Ljetno proljeće Proplanak
Ljubav je blagost neba Čežnja slama
Naše noći Velovi Modre rijeke
Molitva i anđeo Dijete u oblacima
Čednost / Nebeski velovi Rađanje
Neminovnost Hvala gospodu
Neznam gdje pocinje praznina mora
Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad
To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji ceka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi vise
u svoj korijen
jer se ondje naselila buducnost
Nikad.
Sumna trava neizgazenih visoravni,
snijeg na planinama ,ljubicastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle
Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad
po iscezlim nizinama prostrto
I teska misao ,koju si zanjihao
postat ce blaga ,
jer je kraj nje covjek nerazumljiv
u svojoj samoci .
A kad se on pomakne u Noc
i u veliki uspavani prostor,
ispruzit ces za njim svoje ruke
i viknuti ;
Ne odlazi
Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svijetu
s’ Perkovica preko Knina
U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi
Ref.
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih oskorusa
Ona pamti davne rijeci
slatke boje zavicaja
ima zelju da me lijeci
djevojka iz moga kraja
Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase
U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi
Ref.
Ref.
Uletjela si u moj život kao nenadani lapršavi lahorac.
Htjedoh te životu učiti , o ljubavi i ljepoti zboriti ,
zaboravljajući da si dijete koje još uvijek voli lutanja svoja.
Uplaših te i ti odi stazama koje manje bole.
A snovi naši se isprepletu pričaju za oboje.
Sjećaš li se mila
snova kraj Modre rijeka .
Kristalno čista duša tvoja
slušala je šum rijeke što ljubav doziva.
Gledali bi plavetno nebo i ljubičice
one čedne ljubičaste i one bijele djevičanske .
Za nas je svo cvijeće iskrilo nevinošću ,
Zaljubljeno gledajući u tebe govorio sam:
.– Vidi malena moja , jube moja
te krhkosti, te blagosti i nježnosti,
te nestvarne ljepote i mirisa.
Tako nešto je samo od velike ljubavi Božje moglo nastati.
To ljudima nije dato.
Ženama jeste,
ali te Božje darove neljudi blate i prljaju .
U stranom dunjaluku je poprilično toga,
skoro svo je upraljano i to me uvijek jadom pritiskalo,
Nisam mogao disat ni mira naći..
Nosio sam ja kožu tamo, i čizme sa visokom petom,
da ne bi otkrili da sam iz Bosne , jer naša ljepota plijeni.
Svaki Bosnac je Princ mali, ako to prihvati i želi.
Sada , kad te napokon nađoh volim i tebe i tvoju bjelinu.
I tvoju djetinju dušu.
-Kod nas u Bosni i Sarajevu nebo je čistije,
cvijeće mirisavije ,ptice lepršavije i cvrkutavije ,
vazduh pitkiji i tečniji , ozdravljujući,
rijeke modrije, sunce sjajnije, nebo prozračnije ,
mjesec blistaviji, maglice svjetlucavij…
A žene?
Nemaju izbora .
Il su Anđele ili Princeze.
Vrativši se doma shvatih ,
koliko ovdje blaženih i prelijepih žena ima,
srce od plemenitosti i ljepote da stane.
Kolijko nevinosti i snenosti u Bosni ima ,
duša da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ,
koji u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće
O , znam šta ćeš mi zamjeriti Mila.
A bol , a tuga , a suza ,
jer Bog Milostivi sve daruje u parovima.
Nisma zaboravio jube moja.
I ti i ja smo jedna bol , jedna tuga , jedna suza.
Al danas mi se samo o lijepim stvarima zbori,
o snovima , o zanosu , o iskonskim dodirima,
i o ljubavi koja damarima bije djevojčice mila .
Hvala ti , i molim te oprosti mi
jer ne stigoh ti reči tdasi ljubav moja.
Ove noci jedna zena
Da sam cuvala sve suze potekle
moje oci bi u rijeku gledale
da sam cuvala sve suze potekle
suze sto su zbog tebe padale
Da sam cuvala sve ruze uvele
moje oci bi u jesen gledale
da sam cuvala sve ruze uvele
ruze sto su za tebe cvijetale
I sad, ja koja sam te cekala
i sad, ja ne znam kud bi krenula
Ref.
Ove noci jedna zena
bijele ruke sklopila
ne zna gde je sreca njena
ne zna kud je otisla
Ove noci jedna zena
jedna ruza uvela
zna da nikad nece doci
onaj kog’ je ona cekala
Dobrota, radovanje i niti-ljubavi
Dugin dan
Trešnja u cvijetnjaku
Ljubav djetinja
Malena velove snije
Dobrotom njenom
iskovano radovanje
plete nitima ljubavi
tihe dugine dane
ispod trešnje u cvjetnjaku
u pogledu koji sluti
jezu izgorjele daščare
koja tajne zidove krije
iza kojih ljubav djetinja
odmara
i ne prestaje da snije
Još na tebe pomislim
i kad srce neće to
al’ se mnogo ne pitam
osmeh duši nacrtam
sebi ranu zašivam
U svakoj pori skrio si
malo svoga mirisa
i kad sam ostanem
tvoje ime pomenem
s’tobom bolja postanem
Refren
Da mi je da mi se vrati moj dragi
moja ljubav I moj greh
na usne ove da vrati moj dragi
one dane, onaj smeh
da mi je da mi se vrati moj dragi
moja ljubav, ceo svet
da opet dobijem krila, meka k’o svila
pa da nastavim svoj let
U jednom kutku
mora
spajajući vale
sa zvezdama
čekala sam
čitavog života.
***
Samo mudraci razumeju moje reči,
za ostale
vreme donosi pepeo.
Kao beskrajni nerazgovetni glasovi
krstare dani mojim životom,
kao seni
i kao vode.
***
Sve su mi reči bile tužne
Sada mi je milija ćutnja.
Život je dug
kao nepoznata reka.
