Autor
Hajro Šabanadžović
Nježna muzika ljubavi Hiljadu velova nježne dobrote
Igrokaz Sto godina samoće
Dodir dva svijeta Sedamnaesti
Raskoš jeseni Zaleđeni snovi krhkog proljeća
Duša Nježne Dobrote Zimzeleni velovi
Ljubičice u polju šarenom Sunce i ljubav
Ljubav i čežnja Djelići krhkog cvijetnjaka
Mijenjianje Krici u bura
Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru ladju
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
Miris modre rijeke
u tvojoj kosi
nosi
svježi zrak mojim očima
opija i zanosi
čula
Tvoje grudi do vrhova bradavica
lepršaju
mojim rukama
a ih usnama prinosim
srcu
da se malo odmori
od lutanja
ti koja spoznaješ opijenost
tijela koje se budi
pomozi mi da se sjetim
kako da se napojim
mramornom bjelinom
tvoga tijela
Led se topi.
Pa šta?
Uvijek se topio.
I dok je Zemlje i vijeka topiće se.
Oni led ovo, led ono. Led ove godine , led one godine.
Zaboravljaju osnovno.
Stvoritelj je dao Zemlji mehanizam samozaštite od ekstremnih situacija.
Unazad desetak, dvadesetak godina: joj kuku nama nestaće ozona.
Šta ćemo onda?
Ozon se oporavio i sada je zdraviji nego ikad.
Uostalom nestanak leda predviđaju oni isti koji nam nude Polarne stanovnike ili Snježne ljude.
Oni isti koji nam kažu zemlja je ravno ploča, koja se ne okreće.
Znači zemlja je leteći tanjir , iliti NLO, a mi vanzemaljci koji će uskoro ostati bez leda.
Zabrinuli smo se. Nema nam više viskija ili egzotičnih pića sa ledom.
Ali pametrni su ljudi ; smisliće nešto.
Evo predloga šaljimo na polove cisterne sa tečnim azotom.
Preventive radi.
Ajme, dolaze leptiri
miris tvoj na jastuku
na moj prozor sreca viri
oblaci namiguju
Jutros poceli smo dobro
svidja mi se ovaj dan
nesto staro, nesto novo
osjecam da pripadam
Ref.
Dugo nisam bio mlad
sve do tvojeg poljupca
dugo nisam bio mlad
nije bilo razloga
Dugo nisam bio mlad
ti si me ozivjela
Dugo nisam bio ja
pjesma mi se vratila
Ako pitas sto mi vrijedi
u zivotu najvise
tvoje ime odmah slijedi
na usnama zaplese
S njim mi dolaze leptiri
pa se sjetim sta smo sve
osmijeh se k´o nebo siri
samo ljubav vidi se
Ref. 2x
Dugo nisam bio mlad
sve do tvojeg poljupca
Preko praga, kad je posao
sam vodu bacila
al’ sam znala, da kada jednom ode
da se ne vraca
Srce mi sa sobom odneo
al’ ne kunem, srecan mi bio
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Kuca nasa, u njoj se nocu
svetla nikad ne gase
blago tebi, ti znas da negde neko
tebi nada se
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć
Kada se budem opraštao mila
biće to u osvit
novi dan će biti prelijep
a ti orošena poljubcima mojim
Kada se budem opraštao Malena
ptice će pjevati pjesme naše
za novi prelijepi dan
a ti nećeš plakati ljubavi
Kada se budem opraštao Jubavi
zaustaviću bol i vratiti ga
na staze prošlih dana
da se ljubavi uči
Kada se budem opraštao djevojčice
rasuću suze
nek ko kapljice sreće
plove snovima nedosanjanima
Kada se oprostim od tebe jedina
sebi neću ostaviti ništa
da bilo šta uzmem
ubio bih Princa Malog
Sjećanja poput tamnih oblaka
Nose davna proljeća
I miris tvojih koraka
Nadanja poput starih stihova
Rado čitana, a nikad shvaćena
Refren
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti duša zadrhti
Kada kapnem u tvoj dan
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti suze poljubim
Kada kapnem u tvoj dan
Sjećanja poput tamnih oblaka
Nose davna proljeća
I miris tvojih koraka
Nadanja poput starih stihova
Rado čitana, a nikad shvaćena
Refren
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti duša zadrhti
Kada kapnem u tvoj dan
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti suze poljubim
Kada kapnem u tvoj dan
Maštanja, neopraštanja,
Budna svitanja, bezbroj pitanja
Refren
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti duša zadrhti
Kada kapnem u tvoj dan
Da se bar u kišu pretvorim
Pa da padnem na tvoj dlan
Da ti suze poljubim
Kada kapnem u tvoj dan
Kada kapnem u tvoj dan
Sve slomljene, nezgrapne stvari,
predmeti trošni, stari,
plač deteta nekog kraj puta,
ta škripa kola što smeta,
i teški korak orača
što gaca po zimskoj bari,
tvoj lik mi vređaju koji
k'o ruža sred srca mog cveta.
Jer previše je gruba uvreda ružnih stvari;
da mi je da ih sagradim sve iznova
usred leta,
da zemlja i nebo i voda –
k'o zlatan kovčeg se žari
za moj san o tvom liku
koji k'o ruža sred srca mog cveta.
Razbolje se sultan Sulejmane aman
aman padisa
sedmog dana sehri Ramazana aman
aman Ramazana
Pitao ga sine Ibrahime aman
aman Ibrahime
o moj babo sultan Sulejmane aman
aman Sulejmane
Je l’ ti zao babo umrijeti aman
aman umrijeti
je l’ ti zao carstva i Stambola aman
aman i Stambola
Odgovara sultan Sulejmane aman
aman padisa
o moj mladi sine Ibrahime aman
aman Ibrahime
Nije meni zao umrijeti aman
aman umrijeti
nit’ mi zao carstva ni Stambola aman
aman ni Stambola
Vec mi zao saraj Bosnu ostaviti
Bosnu ostaviti
