Autor
Hajro Šabanadžović
Pčelinji raj Ljetni zapis I
Vodopad boja II Oblaci u tirkiznom krajoliku
Topli vjetar s juga Zavodljiva iluzija
Neobičan san Jesenji vodopad
Pretežno naranđasto cvijeće Rajski san mladenaca
Proljetni mozaiuk I ( Triptih) Ljubavno lelujanje
Tisuću velova jedne žene Raznkježeno srce
Cveće zla CXV
U nekom pepeljastom sažganom kraju golom,
dok jednoga se dana prirodi jadah s bolom,
i dok sam lutajući bez cilja ikakvoga
oštrio kamu misli tocilom srca svoga,
videh u samo podne nekakav crn, natušten
i buronosan oblak na mojoj glavi stušten,
a poročnih duhova na njemu celo stado,
zluradih patuljaka što svud se pletu rado.
Počeše hladno da me sa sviju strana mere
i ko svet pred budalom začuh kako se cere
i ćućore, sve razne znake razmenjujući
i sve očima jedan drugom namigujući:
“Gledajte natenane: karikatura prava,
ta senka Hamletovo držanje podržava,
pogled mu neodlučan, a kosa rasčupana.
Nije l gledati tužno ovoga bonvivana,
tog najurenog glumca, hulju, pajaca, lolu,
koji, jer ume vešto da igra svoju rolu
želi privući pesmi svojih bolova kopce
i potoke i cvecće i orlove i popce,
pa čak i nama koji sve to smislimo davno,
te poznate tirade recitovati javno?“
Ja sam mogao (jer je moj ponos kao planina
viša no oblak, dusi i cela dreka njina)
prosto na drugu stranu da skrenem pogled gordi
da samo ne primetih u pohotnoj toj hordi-
zločin od koga sunce ne skrenu sa svoga toka
kraljicu moga srca, nesravnjivoga oka,
kako se s njima smeje mom mračnom jadovanju
i prodaje se njinom prljavom milovanju.
Pala jedna
zvijezda sjajna
zvijezda sjajna
nenadana
na moje grudi
puna žara
nježna snena
razigrana
srce moje zapalila
misli moje uspavala
meni čednom
svoju svjetlost poklanjala
poklanjala al i krala
divna tijela mirisava
mojom ženom da je zovem
ona ipak nije dala
ni sad ne znam šta se zbilo
pa je sunce njeno mene ostavilo
ali je ipak vjerna bila
svoju ljubav meni ostavila
Im'o sam strasnog petla, bio pravi djavo,
Na kisi i na vetru, uvek je staj'o pravo.
Po selu perije leti, dize se strasna graja,
U nasoj kuci uvek, bilo je dobrih jaja.
Im'o sam strasnog petla, bio je pravi ludak,
Koju taj koku kljucne, ko da je tresnuo budak.
A koke cudne ptice, uvek im srce puca,
Za nekim grubijanom, koji dobro kljuca.
Za njega nisu bile samo koke slatke,
Ne, taj je skak'o i na guske i na patke.
A tek na curke cim je bilo neke sanse,
Ma princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Im'o sam strasnog petla, bio malo cudan,
Po danu nesto dremljiv, a'l nocu uvek budan.
Curice iz mog sela, cule su za tog dasu,
Zbog tog sam petla i ja bio na dobrom glasu.
Za njega nisu bile samo koke slatke,
Ne, taj je skak'o i na guske i na patke,
A tek na curke cim je bilo neke sanse,
Ma princip je isti sve su ostalo nijanse.
O im'o sam strasnog petla, bio je prvak sveta,
Danas su petli cudni, svaka im dlaka smeta.
Ja neznam sta je razlog, danas su drugi dani,
Uglavnom spram mog petla, ovo su sve cerglani.
Meni je ‘sesetpeta’ stize jesen pozna,
Putuje moje društvo, i ja cekam na red.
Ne bi mi ova starost bila tako grozna,
Da cujem petla barem mesecno jedared.
Sjećate se Balaševićevog strašnog pijetla.
E, taj je mala maca za ovog našeg čarobnjaka među pjetlovima.
Dugo smo se libili da vam ga pokažemo.
Bojali smo se ureći ćete ga.
A onda vidjesmo kako skače na sve živo što se ženskinjem smatra,
shvatismo, njemu nikakav urok ni čarala/barala ne može dohakati.
Jedino takar.
Mislimo takarli vremena,na krjau sezone takara.
Ako me ikada sretnes
u ovom ukletom gradu
ostani mirno
na istoj strani plocnika
Ne stavljaj ruke na lice
nemas sto od mene kriti
glavu gore
nama je ljubav lozinka
Ne pitaj je li pravedno
sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Ref.
Da jos nije prestalo
da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca
mogu ti i umrijeti
A ti me nisi prestala
i nikad neces prestati
ljeta zime proljeca
za tebe cu zivjeti i pjevati
Ljubav je slijepa i luda
ne zna za Boga ni suda
al’ lijepo pjeva
i lijepo dusu odjeva
Ako me ikada sretnes
ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh
i stare razglednice
Ne pitaj je li pravedno
sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Ref.
Jos uvijek sanjam
da te kao nekad zagrlim
da ti ljubav svoju poklonim
sve sto je ruzno da zaboravim
ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je
Jos uvijek sanjam
da te kao nekad povedem
gdje sam te prvi put poljubio
gdje sam se prvi put zaljubio
ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je
REF.
Bez tebe
svima cu da kazem
necu vise da ih lazem
da je lako bez tebe
Bez tebe
sve moje ulice su puste
kojim hodam
korak po korak bez tebe
Bez tebe sve svejedno je
to zivot meni sapuce
da vise nije, nije kao ranije
I kad me pjesma ostavi
kad padnu prvi snjegovi
i kad jorgovan zamirise
ja te volim najvise
Spavaj sine,lijep san usnio
da ti majka tanku košu kroji
košu kroji a godine broji
jednu majka a drugu pomajka
treću teta materina seka
a četvrtu pupčenica baka
koja ti je pupak urezala
i na bile ruke dočekala.
Zašto da ne uzmene nju
Zašto da ne uzmene nju
Kad ona voli mene
Zašto da ne uzmene nju
Kad ona za mnom vene
Znaj da volim je ja
i ona voli mene
znaj da živim zbog nje
i ljubavi njene
X4
znaj da živim zbog nje
i ljubavi njene
Tragajući o vlastitim korjenima naišli smo na jednu , na prvi pogled , naučno obrazloženu mogućnost postanka ljudskog roda.
Na drugi pogled smo zapanjeni neznanjem “naučnika”.
Na treći pogled smo konstatovali da veću gomilu gluposti zbijenih na jednom klipu,odavno nismo vidjeli.
A onda nam bi žao što pripadamo istoj vrsti koja može iznijeti nebuloze pored očevidnih , jasnih i pisnaih svjedočenja ,koja govore o postanku čovjeka,njegovom dolasku na zemlju i njegovom životu na zemlji.
Malo ćemo preletjeti o stupidarnim studijama i tvrdnjama raznih grupa naučnika širom svijeta.Dr.Elis Silver je na neki način predvodnica (glasnogovornica ) tih teorija i vođa studije grupe naučnika, pa su navodi bazirani ponajviše na njenim tvrdnjama.
1.Mnogi naučnici su uvjerni da naša planeta nije naš dom, da ljudska civilizacija nije stvorena na zemlji.
2.Tvrdi se da su vanzemaljci doveli ljude na zemlju prije 10.000 godina.
(A visočke piramide su starije od 26.469 godina. I druge piramide uveliko premašuju godine kvazi naučnih tvrdnji )
3.Bol u leđim kao znak da smo se razvili na planeti sa slabijom gravitacijom.
4.Ljudi imaju 223 dodatna gena koja ni jedna druga svrsta ne posjeduje.
5.Ne postoje ni fosilni ostaci direktnog čovjekovog pretka koji bi potvrdili razvitak ljudske vrste na zemlji.
6.Ljudski organizam je podešen na dnevni ciklus od 25 sati , umjesto zemaljska 24 sata.
7.Zbog našeg nezemaljskog porijekla smo hronično bolesni, smeta nam sunčevo zračenje,odbojnost prema sirovoj hrani…
8.Zemlja bi mogla biti svojevrstan vanzemaljski zatvor za ljudsku vrstu jer je ljudski rod poprilično nasilan po prirodi i možda smo jedan eksperiment pod prismotrom.
9.Nekoezistetnost u tvrdnji.Poslije 10.000 godina od pojave čovjeka na zemlju pojavljuje se tvrdnja da je čovjek negdje drugo uzgajan do homo sapiensa, a onda u periodu od 60.000 – 200.00o godin teleportiran na Zemlju.
10.Na osnovu svega se zaključuje da nema dokaza da se čovjek razvijao na zemlji od samog početaka .Zaključna tvrdnja : Planeta zemlja nije naš dom!
Mnogo konkretnih opažanja, ali još besmislenijih , kvazinaučnih i na kraju krajeva što ne reći, bogohulnih zaključaka.
Mi nećemo puno polemisati.Nama ne trebaju ni naučni timovi , ni naučna istraživanja , ni hipoteze , ni zaključci.
Svi odgovori su zapisani i prije postanja čovjeka, a donešeni su čovjekovim sjećanjem i naknadnim popunama rupa u tom sjećanju.
Mi ćemo ukratko prenijeti ono što je zapisnao od postanja čovjeka.
I.U pravu su..Zemlja nije prvotni čovječiji dom.
Čovjek je iz Raja teleportiran na zemlju.
II.Odgovorno tvrdimo , na osnovu čovjekove historije i Božijje Mudrosti i Milosti ,da će ljudi prije vidjeti Jedinog Stvoritelja nego frtalj vanzemaljca.
III.Čovjek nije stvoren da radi .Imao je sve na dohvatu ruke. Ljubav , ljepotu, mir,blagostanje . Rijeke bistre vode , mlije i vina koji ne opija . Promjenom prebivališta morao je da živi od svoga rada, da živi u neprikladnim i surovim uslovima koji nisu predviđeni za njegovo tijelo i otuda bolovi u leđima.
IV.Neučnici nikako da shvate da je čovjek drugačiji od svih drugih vrsta. Najsavršeniji primjerak zaokruženog ciklusa Božije zamisli o Univerzumu i životu u njemu.
V.Normalno da nema fosilnih ostataka direktnih predaka homo sapiensa.Jer ljudskih predaka nije bilo. Jer…
Bog stvori čovjeka. I stvori njegovu družicu od njega.I protjera ih iz Raja.
VI. Na koliko sati je tempiran čovječiji organizam nismo nazočili.Ali ako čovjek mora raditi , mora se i više odmarati.A to nije zacrtano u njegovim genima,jer će se jednom vratiti svome pravom domu.
VII.Drastična promjena staništa izaziva i neželjene posljedice. U raju nema sunca. Uvijek vlada ugodna svježina i ljudi su zaštičeni od svih negativnih kosmičkih uticaja.
Nebuloza o prijesnoj hrani nije vrijedna pomena.Mnoge biljke su otrovne , pa treba li ih jesti. Zemlja kao ljudsko stanište je neka kompilacija Raja/Dženeta i Pakla/Džehenema. Na njoj obitava i rajsko i pakleno.
VIII.Sasvim logično da je Zemlja svojevrsni zatvor za ljudsku vrstu.Zbog svoje gluposti i otvorenoj suprostavljanja / neposlušnosti Božijoj odredbi su protjerani na zemlju.Ljudska priroda se pokazalo već na primjeru prvih zemljana , Abela i Kaina.Od ljudi se traži samo jedno. Rehabilitacija na osnovu prava slobodnog izbora. Kako radiš , takava će ti biti nagrada i povratak na zasluženo stanište.
IX.Čudi nas da niko nije pokušao da izračuna starost / vrijeme ljudske vrste , od postanja do današnjeg dana. To je bar lako. Uzme se Stari zavjet i čovjek po čovjek, od Kaina i Abela do Isusa se zbroje godine i dodaju se ovih 2019 godina “novog” vijeka i to je to. Nema pretpostavki sa otklonom od 140 do 190 i kusur hiljada godina.
X.Na osnovu svega zaključujemo:
Zemlja je naš dom dok Svemogući Stvoritelj ne odluči drugačije.
U međuvremenu slijepci neće progledati,gluhi neće pročuti,niti će maloumni do pameti doći.