Hajro Šabanadžović
Svijet boja
Muzika ljubavi Ljubavi cvjetaju
Starci Svjetlost i tama
Žuto i zeleno Žute sjene
Prozor Prozor
Svijetlo noćno nebo A duša voli
Plavetni đardin Srce plamti
Svijet ruža Behari mirišu
Čovjek ulazi u cvjećaru
i bira cvijeće
cvjećarka mu zavija cvijeće
čovjek stavlja ruku u džep
da potraži novac
da bi platio cvijeće
ali u isto vrijeme
on naglo stavlja ruku
na srce
i pada
Onog trenutka kad aje pao
novac je počeo da se kotrlja po podu
a i cvijeće je palo
u isto vrijeme kad i novac
i svjećarka stoji tu
pred novcem
koji s ekotrlja
pred cvijećem
koje se lomi
pred čovjekom koji umire
Očevidno sve je ovo veoma tužno
i trebalo bi da ona učini nešto
ali ona ne zna kako da s esnađe
i sa kojeg kraja da počne
Toliko ima stvari koje treba učiniti
sa tim čovjekom
koji umire
sa cvijećem koje se lomi
i sa novcem koji se kotrlja
I ne prestaje da se kotrlja.
Autor
Hajro Šabanadžović
Život je lijep
Nada
Ljubavna čarolija
Zvijezdice u violetnom beskraju
A
u mirisu maslina
život je
sloboda
e
pustinja ledena
u beznađu beskraja
bez tebe
i
pruži mi ruku
još malo
neka me
tu
s tobom
zemaljski raj
da plodim
jer
istina je
škura
viruj mi
o
amo jednon
se ljubi
ali ipak,,,,,
zaboravi
živi
istinski živi
i voli me
jer
kopneći
dugo si čekala
a puten drače i brnistre
očiju zatvorenih
rukama pruženih
išla si meni
stađunima gladnim
eonima prije
sa hridi beznađa
vraćala me sebi
noćas mi mremo
rukom u ruci
tilom uz tilo
oči u oči
u muzici dodira
dok
valovi se pjene
trajemo
zauvik
u šapatu zvizda
istina je sveta
Amazing Grace, how sweet the sound
that saved a wretch like me!
I once was lost, but now I'm found.
I was blind, but now I see!
Those grace that taught my heart to fear,
and grace my fears relieved!
well how precious did that grace appear
the hour I first believed.
When we've been there ten thousand years,
bright shining as the sun,
We've no less days to sing God's praise
than when we first begun!
Amazing Grace, how sweet the sound
that saved a wretch like me!
Said I once was lost, but now I'm found.
I was blind, but now I see!
Zadivljujuća milost
1.
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
2.
Milost je dotakla moje bojažljivo srce
milost je ublažila moje strahove
kako se plemenita milost ukazala
taj čas povjerovah
(3)
Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta
svjetlost će nas obasjavati
svakog dana ćemo slaviti Gospoda
od novoga početka.
(4)
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
Dijelu našeg pučanstva je ovih dana blagdan.
Ugodni im praznici i njihovim komšijama.
Praznici se u Bosni odvajkada slave zajednički.
Neki maloumnici su htjeli da to unište.
E , pa , neće moći.
Ne znaju na koga su se namjerili.
Na Bosnu zemlju Božije milosti.
A Bosna u svojoj milosti , snenosti i dobroti ima moćnog zaštitnika.
Boga sveopćeg dobročinitelja milostivog.
Silnoga i Moćnoga.
Zato radujte se i slavite Božije blagodati.
Svako dan je Božijom ljubavlju milošću stvoren radi vas i radovanja.
Što bi poete rekle:
Samo je jedno Biće uzvišeno i dostojno moilitve.
U prevodu:
Slava ovom nebu nad nama
Kleknite i molite se vjernici i griješnici .
Samo On je bezgrešan.
Nigdje nema, nigdje nema
takvih polja, takvog mora
nigdje nema takvih gora
slavnih rijeka, plavih zora
Zemljo moja, zemljo moja
svakom ruke svoje pruza
svakom siri svoja vrata
ovdje svako moze naci brata
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
Zivjela zivjela zivjela neka cvijeta
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
zivjela zivjela ljubav cijelog svijeta!
Samo dodji, samo dodji
brate crni, brate bijeli
tu u svakom srcu leti
s granom mira golub bijeli
Nek’ se igra, nek’ se pjeva
nek’ nam zito dobro rodi
zemljo moja tebi blaga
sto ja pjevam u slobodi
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
Zivjela zivjela zivjela neka cvijeta
Zivjela zivjela zivjela Jugoslavija
zivjela zivjela ljubav cijelog svijeta!
Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.
Možda ga znate? Ako ne , propuštate mnogo .Najviše blentovluka spoznaje o mahalskom nihilizmu i makijavelizmu. A napose o takarizmu.
Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.
Onda pomislite da je debil.
Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.
Dobar je on , jalijaš i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.
Blesav ko jednosmjerna struja izmješana u tri faze i opičen k'o konj kad naganja zebru, a ispod oka mjerka lavicu.
Znači misli u crno bijelom , jednoličnom , a vijugavo sivom koloru, sa zlaćanim pogledom na sumnjivu sutrašnjicu.
Išli mi onako , raspojasano a gospodski , znači mahalski jednom ulicom. Žemskom.
Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.
Ako se ulica zove Rave J. ili Lepe Da'De, šta vi mislite je li to muška ili žemska ulica?
I nemojte da bi sad nešto implicirali. U smislu i mi volimo curvoasier, jer sigurno niste mavikli na žesticu , a ni zavirili na Pigal.
Volio se Deba plaho zagledati u izloge. Ni jedan ne mere mašit. Ha vidi izlog , natandari se ispred izloga i krevelji se. On misli da se osmjehuje , ali odraz mu uzvraća kreveljenjem. Onaj majmunski osmjeh kad zavuče ruku u džep. E sad , nemojteojte biti maliciozni pa pitati oklen majmunu džep. Mi to radi estetike , moralne podobnosti i diskrecije natandarili majmunu haljinku sa nogavicama da se ne vidi gdje mu je ruka. Tako ne merete vidjeti da se svako malo prifaća majmuna.
Dakle , Deba pred izlogom , zatrese glavom i zatrza onaj nemarni čuperak koji je ovlažio šećernom vodom. Joj , jeste dosadni. Oklen i zašto mu šerbe na glavi? Vi mislite da je u Debinoj mladosti , u Titinoooj jugi bilo gelova i svih tih raznih antifrizova za kosu. Jok boni!
Dok je bio jetim , mater mu pljuvačkom zalijepi nestašni pramen kose ili izglenca blato na licu. Kad je odrastao , bježao je od matere ko od krsta , da ga ne bi urezilila. Nosila mu mater dimije . To bilo normalno u jendoj zaostaloj sredini kaka je bila mahala.
Nemojte misliti da je mahala bila zaostala u smislu retardiranog insana , ili kako se danas medin+cinski slovka , osoba sa posebnim potrebama. Čuj molim te . A kakva je Deba osoba ? Normalna , kao svaka normalna osoba sa posebnim potrebama.
Njegove posebne potrebe su se isključivo odnosile na ženski rod. Eto zbog toga je mahala bila zaostala. Ostala u onim lijepim starim vremenima kad su žene bile hanume, gospođe , hadžinice , done…a poneka i gospođica, oliti junferica. Mora se priznati da je u mahali bilo manjak junferica , zbog prostog pravila trojnog.
Tu su bili iznadprosječno napredni. Kako bi mahalaši kazali u mahali je takar stvar navike.. Takari te vlast jer si nazadan. Ne moš biti direktor i lopov jer nisi komunista. A ne moš bit komunista jer si nazadan. Vrlo jednostavan rezon.
A onda i to prosto pravilo trojno oko junferluka , mahali nije išlo naruku, odnosno da se nisu krili mnogi bi u pržun zaglavili. Ha se žemsko prifati šteke , nešto je zasvrbi i mora je insan počeđati. To su one godine koje su u romanima opisane. Eno prvine Helena trojanska , pa Romeo i Julija, Ivana Orleanska , Kleopatra , Teodora , Mesalina , Marija Antoaneta, ma hejbet njih. Trebo bi nam roman da ih sve pobrojimo , a jopet ih ne bi moglki sve pobrojati.
Sada su ter godine ounačene da žensko nije svjesno svojih postupaka. Joj , jes im to pametno. Kad anamo ona zasvrbi , ma, nijedno žensko od devet do devedeset nije svjesno šta im bi. A odgovor je sasvim jednostavan. Češljugar ! Treba im dobar češljugar da se dozovou tobe i da im se pamet vrne.
A vi hudi kakvi već jeste , namah skontali da se radi o ptici češljugaru . Joj jeste levati . Ko se rodi blećak uvijek ostane blećak. Tako ba mahaluše tepaju anamo onom da se vlast ne dosjeti o čemu se to radi. Jer većina žena se isčešljugari prije zakonske polne podobnosti .
Eto zašto nazadna mahala uvijek prednjači u tihim revolucijama. Ni kala nije ostala dužna . Šjore , oliti šjorine i frajlice , aman sve dalmatinke tepaju svom češljugaru:
-Mia mama kaki mi je lipi grdelin većeras u konobu zaluta, i to priko nekolik puta. .
I kako će vlast skontat ćemu služi grdelin pored takog grdnog imena. A za češljugara je ta ista vlast mislila da je to grabulja za leđa , kad se čovik ne mere kako triba po leđima počešat.
Drugo pravilo trojno u mahali koje je pošast za junferluk je jutroklik. To je valjda poveznica sa češljugarom. To je ona ptičija balega koja hekne insana nenadano iz čista mira , oliti prazne aree i svog ga obarabati. E taka balega se kod muškinja u pomenutim godinama na lice pristavi. Ne zna se jal je to jutroklik , jal to dlake izrastaju.
Hajro , tu nepoznanicu vrijeme otkloni. Nekom i ne otkloni , pa vas goli čitav život nije ni momak , ni muško, već jutroklik po licu tegari. Ali dok jutroklik buja , mozga zailađa , ko da je u zemlju propo , ko da da ga je češljugar iskljucao. Muški insan na sve starne se lomata traži obeznanjene insanke sa simptomima Lat. Scabies dibidus garantus .
E, pazite sad ! Natupa sveopšte pravilo trojno !
Kada insanku safata svrabež Lat. sin. Scabies dibidus garantus , a insana pupa hava jutroklik (Lat. sin. inanis cerebrum yutroklikus ) , nema te vlasti koja će zabraniti i spriječiti anamo ono. A vi ako ste nadobudni skontajte koje je to anamo. Nastaje opšti takeraj.
A mahala ka mahala. Nazdna i napredna u isti mah. anamo onoj sa svrabežom tepaju maja takarenka , a njega takarenka nagrdili imenom grdelin. Svašta u dunjalučkoj bašti.
E zbog tog pravila trojnogormalno Deba djevojci nije mogo dati da da mu sređuje blentavi heri pramen , jer joj svu pljuvačku izmuze učeći se kako ljubiti i grdeliniti.. Ponekad se toliko zaboravi da jezikom ispituje stupanj gnojnosti angine na krajnicima.
I tako , malo pomalo vrnusmo Debu pred izlog i na zagledanje .Vi kaki jeste , mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.
Uglavnom je frontalni kokuz , odnosno dekintiran. Sve što zaradi , čak i malo više od toga , ni on ne zna oklen mu to više , potroši na grlice .
I da znate nije na one čaršijske što se lomataju oko šadrvana , mošćanice i drine i od insana se plaho grebu , i ponekom uvale scabies originale , već na prave prvacate đardinske grlice.
On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i ima li koja pametna da mu niče iz čela . A ružan ko glista kad je zgazi auto i nikad ni jene pametne za vas cijeli život nije procuclo ili nešto nalik na filozofiju , onu vehtu zapadnjačku beglemiso . Nikad mu na pamet nije palo da promuhabeti bilo kaku , ako se nije u mahali zažagala .
A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete sa hemeroidima na tuti.
Odjednom , došavši do nakog velikog izloga sa ogromnim plakatima koji priječe da se zagleda i licka pramen ,skoro zakuka, ko sinja kukavica kad je uhavte na djelu:
-Oni me mrze!
-Izlozi !
-Što bi me oni mrzjeli?
-Ne oslikavaju tvoju ljepotu na realističan način, već u njima izgledaš ko avet na godišnjem odmoru.
-Jeste mi mnogo pametni! Razumite u estetiku ko ko naka u oni naki krivi. Al nije to , nego oni me zaista mrze.
-Ko to bolan?
-Evo ovi. Natandarili veliki plakat u izlog i jasno i glasno samo što se ne deru kažu : Deba mi te mrzimo.
Neka američka dobrotvorna organizacija. Jes kako nije odlučila obznaniti nekog mahalaša mrzi. Vidimo, zaista jesu, Natandarili plakat. Čitamo:
” If you are Racist,
Seksist,
Homophobics or an Asshole
Don't Come in “
-Kako znaš da baš tebe mrze.
-Znam sigurno, evo piše plavo na crveno , sa hejbet zvjezdica zamuhurano!
-Ma hajde bolan , to se tebi samo čini.
– Nije me'ščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.
-Nemoj bolan belaja. Šta te briga da te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu.
Namah uđe. Mi nemamo kud, i mi , čoporativno za njim.
Kultura prije svega.
S vrata : Selam alejkum.
Mrak dama, ne po tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici . Diše po metra ispred sebe i trepće nebeski plavetnim očima i plućima nadoštiklanim haman do po pjegavog nosa. To nam govori i da je arijevska plavuša.
-Izvolite, šta ste trebali?
Deba se zableno i unezgodio. Znamo šta mu se mota po moždanoj šupljini; pravilo trojno.
A opet , anglosaksonski naglasak južnog zapada sjevernoameričkog potkontinenta , mu nekako ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek glavna zakletva , bez obzira na “najdemokratskiji ” pogled na svijetu. Koliko on zna. A on , ako nešto zna , onda ga beli zna.
-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , ko da je crnjo. A vidite da nije. On je samo jedan bijeli mahalaš oriđinale
-Zašto misli da ga mrzimo?
– Hajd’ Deba pričaj , pusti sad pravilo trojno !
-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist sam jer se volim seksati oliti takariti sa njima, bez obzira na rasu , vjeru , politička opredjeljenja i uzrast
-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.
-I ja mislim da veoma povalno sa naše strane. I hvala vam i što me vi povaljujete, ako Bog da.
– A dalje?
– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje. Nisam homofob jer mrzim pederčine, ali volim lezibejke. One mi milina, valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A to se dvoje neutrališe pedere mrzim , a oko lezibejki se trudim da ih prevedem na krišćanstvo. Ne na religiju nego , nego , ma znaš već šta , bonićka , na takar oliti pravu vjeru .
-E to je veoma nezgodno, jer homofobiju ne opravdava vaginofilija . Mislim da se jedno drugim ne može izbrisati. .
-Pa i ja sama istog mišljenja. Đe ćeš pogan porediti sa miomirisnim đardinima. Evo , molim te reci ti meni ,šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško počeo motati oko sjedalice.
-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem , taka – taka u čelenku. Tako se kod nas na južnom zapadu radi.
– Ti si prava. Vidim Dalassko , ti si za brisanje sodomlija i gomorlija sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Vidiš kakva je ta stolica. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.
– A ovo zadnje dobri moj čovječe. Šta sa njim?
-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo zadnje nisam siguran šta ste mislili? Morali bi to uz neki zalogaj i vince protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice rasne i lijepe.
I protabirili su. Debelo. Taki je Deba. Kad se nečeg privati ne pušča. Bilo je tu mamicanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu. Ali nije dugo trajala . Mamicaljka se vrnula na djedovska kjuklusklanovska pamučna polja. Tamo još uvijek sumer time i crni robovi na demokratski način beru pamuk. Imati mehanizaciju nije isto što iamti i obojene robove. Pitanje statusa , elegancije i nazora. Mašina kad se pokvari debelo plaćaš. Rob kada se pokvari , jel ga izbičuješ , a u slučaju težeg kvara jednostavno ga upucaš i nikom ništa.. Lak je i oni čovo što ga upucaše radi ko fol ukinuća ropstva bio robovlasnik. Doduše demokratski. U njegovoj familiji robovi su imali pravo da krate jedni druge, ako im se naredi. Od tuda izraz demokratija , oliti demos krati.
Poslije devet mjeseci ona Debina kjukluksklanovka iz Dallassa , sjedi gologuza, samo u čizmama sa velikim ostrugama i bičem u ruci , na verandi , u sebi se smješka i privija drugom rukom malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio. Ne miče sise iz ustiju. Vidi se da mu je žao što nema dvoje usta. Ha mu makneš ljepoticu iz usta njišti i reve ko konj , koji ima samo jednu kobilu.
-Joj levata majko mila. Kako bih u Americi zatrudnila , a da budem sto posto sigurna da će mi dijete skroz naskroz biti bijelo. Ne vjerujem ja u genetiku ni rođenog muža.
A Deba?
Ne pitajte! Prosvijetlilo mu se i skonto fol. Nikad neće ženiti Amerikanke sa američkog južnog zapada. Čak i nakratke staze intimisanje belaj živi . Jazuk ! I kad jašu mamuze ne skidaju. Ludnica.
Klupa u parku
ispod trešnjog stabla
čovjek nijemo sjedi
Odakle on ovdje
trešnje su već odavno pobrane
rose usahle
Na krju staze
jedna mila žena plače
zbog prohujalih behara
Nina , Nana
Ništa ti ne znaš, bolje je tako
djetinje oči zastri ti snom
ne znaš ni što je teško i lako
bespuće što je a što je dom
ništa ti ne znaš, ništa o bolu
i da su ljudi hladni i zli
ništa o muci , praznome stolu
mali moj sine , spavaj mi ti
Spavaj mi ti ( 6X)
More kad otme nevine duše
ti ni ne slutiš kako je to
i kada se snovi ko karte ruše
kad se u srcu skameni zlo
Ništa ti ne znaš, zavjesa snova
krije tvoj obraz, misli i vid
dok ne raspoznaš slike i slova
nježno u zipci spavaj mi ti
Spavaj mi ti! (6X)
NINA – NANA
Bolje da ne znaš šta se sve radi
i kakvo vrijeme izbija sat
olovne kiše, nevolje, gladi
neće te taknut mirno ćeš spat
ništa ti ne znaš , maleno moje
igrama tvojim treperi mir
godine tvoje nježnosti br0je
dok ne odrasteš spavaj mi ti!
Spavaj mi ti! (6x)
NINA – NANA
Spavaj mi ti!
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
Čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti…