Kemal Monteno – Djevojčice / Lyrics




Jesen nosi crne ptice,
uplasen sam, uplasen djevojcice,
ledene ce kise pasti,
zato rasti brze, rasti

Nase ljeto dogorjeva,
ne oklijevaj, ne oklijevaj djevojcice
hajde, rasti malo brze,
i brze se jedva drze

Ref.
Djevojcice moja snena,
probudi se, budi zena
snjegovi ce, eto zime,
zeno moja, zagrli me
snjegovi ce, eto zime,
zeno moja, utopli me

Vec je kasno za nas dvoje,
bar me pamti,
bar me pamti, milo moje
proljece je, plave ptice,
odrasti drugom, djevojcice
proljece je, plave ptice,
odrasti drugom, djevojcice

Ref.














												

Oni jašu Mojsije Harmonike baca -IX Epizoda – Treći dio

Doktor u čudu . Semizov pacijent u kolicima sav u zavojima . Ni oči mu se ne vide , samo mu kateter iz bubrega tekučinu fata.

-Doktore Semize kako znate da ima papiloma lingve kad su mu usta zavijena.

-Šta ja znam . Ja sam sa abdominalne hirurgije . Meni ga milicija butum krvavog i razbijenog donijela i rekla da se u tišini pobrinem za medicinski problem. Piša krv iz bubrega.

-Pa kakve to veze ime sa maksilo facijalom?

-Ne znam . Drotovi rekoše vodi ga da vadi taj prokleti papilome linge , zbog njega mu bubrege odvalismo.

-Pa što ga nisu direkt meni doveli?-

-Ne poznaju te i ne vjeruju ti. Ti bi ih olajavo da su mu bubrege odvalili i doveli da ga ti , ko bajagi liječiš od papiloma.

.-A tebi ko vjeruju?

-Nije da mi vjeruju. ucjenju me . Znaju da ponekad znam nekog operisati na tuđu knjižicu . A i ovom sam operisao slijepo crijevo , na knjižicu onog Muste pijanice , a njemu nisam uspio spasiti život , jer mu nisam operisao slijepo crijevo . U papirima stoji da sam mu ja operiso slijepo crijevo. I nije umro ne od ciroze jetre , već od zatajenja bubraga . A i ovome će bubrezi zatajiti ako i dalje bude kod drotova insistirao na papiloma lingve.

-Polako , ohani malo . kakve veze imaju bubrezi , ovi metri zavoja i papilome lingve.

-Pa to je lako objasniti. Ti ga jutros nisi htio primiti , čak ni dao da objasni da ima papila lingve. On drito u SUP i pokaže glavnom inspektoru jezik i kaže papi – loma. Glavni inspektor pozove dva pendrekaša za svjedoke i pita ga :

-Ha , šta kažeš?

Jadnik pokazuje na jezik i kaže :

-Papi – loma.

Komanda uredujte . Fljas jedan , fljas drugi , fljas treći i fljas još hebet fljasli pednreka. Sve po bubrezima . Ono nema korpus delikti.

Ovi se smije ko konj , pokazuje na jezik i samo ponavlja :

-Papi loma.

Pitaju pendrekaši :

-Jel ti dosta? Hoš udunut ! Čuj molim te , da ga papimo loma..

-On nije uduno , oni nisu prestajali fljasati. Čojk načisto poplavio i prokrvario . Kako nije radio i nije imao zdravstvene knjižiceI , eto njih u bolnicu i drito kod mene. Ja kod koga će , jedini ja bez i na tuđe knjižice lijećio mahalaše . I evo mene do tebe . Vidim nije za abdomalnu , iako su mu bubrezi butum helać. Bubrezi sređeni , zavoji stavljeni da ga niko ne prepozna i ne zna gdje ga je murija poslala. A i meni stalno ponavlja papi malo. Da imam pendrek i ja bi ga fljasno. Razmišljo sam da mu malo jezik recnem, skalpelom, ali facijala nije moj domen.

-Znači ja mu moram jezik recnut.

-Aha , papi loma i tebi.

Tako se i Deba uvalio na maksilofacijalnu kliniku. i nije mu ovi dotur recno jezik , jer su ga poslije serije , zapravo prave pravcate pandemije papi'loma, na kraju ipak poslali Semizu. Tih dana je od Bjelavama prema vanjskom svijetu , a poslije se ustalila važna premisa:

-Papi loma.

Tu uveliko postalo moda. Toliko je to uzelo maha da su are zvali papiga, a zmiju zmiuga. A maksilofacijalac počeo budan sanjati papilome lingve i svima govorio papi-loma. I kome smio i kome nije smio.

Deba konta , bolje da ga je taj jado primio i nakon desetak dana pustio bez operacije . Kao da je čudesno ozdravljenje posredstvom vidjelice iz Međugorja.

I tako na maksilofacijali ostali samo primarijus dokror Vranić i doktor Deba i bjelavski konzilij . Primarijus operiso hitne maksilofacijalne slučajeve papiloma lingve među njima i Dobrog . Ni jedan drugi mahalaš nije operisan , jer su bili stručni konsultanti svih sestara i doktorica. Naravno i njihovi bodigardejci totalitaris.

Kada su im počeli prijetiti lobotomijom i Međugorjem , svi se redom počeli oporavljati. Čudesni oporavci , dan za danom . Čitavo se Međugorje ibretilo i slavilo vidjelicu Mirjanu D . Ona predvijedla čidesne opravke i nestanke čitave pandemije papi – loma pošasti, koji je strefio sarajevsku maksilofacijalnu hirurgiju .

Vidjelica Mirjana se poslije udala i od love i love koju je pokupila za epp viđenja , otvorala firme mužu M . Soldi. i kćeri Veroniki . Nije predvidjela da će joj bližnji biti na udaru zakona. Uostalom nije morala. Ipak je njeno vidjelištvo uske specijalizacije , samo za potrebe međugorskog biznisa. Svakog 18 marta na njen rođendan . Valjda radi rođendanskih čestittki biva naručena za viđenje. Vrlo precizno , ko švajcarski sat. Tog dana 18. ožujka svake , godine u toliko i toliko sati.

A Deba ? Kako je posto dotur? E pa to ćemo ostat dužni za iskantat . Šta je operiro na maksilofacijalnoj hirurgij , ne saznaste . Ako ste imalo IQ-rabilni skontaćete. Uglavnom zaliječio rane, skino zavoje, vrno se kući i oženio. Njegova žena nikad nije imala papiloma lingve. Koliko mi znamo. No , Debi se nikad ne zna.

A ostali mahalaši. ? Ostali petnaest dana o trošku države na odmoru i pomogli kliniku kako su znali i umjeli. Joj , ljepote. Ne meremo vam tajne kazivati. trojica su bila oženjena. Ako bi otkrili šta su na maksilofacijalnom odmoru radili oni neoženjeni , ne bi bilo fer prema oženjenim. Vaskoliki dunjaluk bi pomislio da se konzilij kao i uvijek prije igrao đardina , akšamluka , branja cvijeća i tako toga. A bilo bukadar grlica. Za nevjerovati letilo perje na sve strane.

Jedino će biti zabilježena tužna epizoda sa Hercom i jedna nježna i ne baš vesela epizoda sa Lucom i Dobrim.

Baš u to doba Herci nje išlo sa Jelom jelom Jelenom , već mu išlo ono : dvoje se nađu ,pa se poslije ne nađu. Poslije spontanog abortusa u kasnom šestom mjesecu trudnoće Lela Jela jelena nije sebi dolazila. Nije joj ni Heco mogao bol utišati. Pozvala je sestra u njemčiju na mejsec – dva da dođe sebi. Ostala je više od pola godine i nije sebi dolazila .

Herco muški krio svoju bol. I on se počeo gubiti. Nemaju lijeka . Boli ih , a nisu zajedno. Niko ne krivi nikoga . Desilo se . Poledica i nespretno okliznuće dvadesetak metara prije kućnog praga . Razmišljajući šta i kako se desilo , razvjenčali su se.

Godinu dana poslije on oženio jednu medicinsku radnicu sa maksilofacijale. Nije radi papi loma lingve , već radi srca. Počelo mu trunuti od bolas i samoće . Na svadbu nikoga nije pozvo , jer mu niko ne bi došo.

A Dobri i Luce? Ona je radila na maksilofacijali , a da to ni Dobri, niti bilo ko od konzilija nije znao. Povukla se iz policije, nabacila odoru časne karmelićanke i drito na maksilofacijalu. Kažu imala neki špirujus koji je godinama mučio. Dobri to nije znao, ali je stvarno jedini fasovao i operisao papiloma linquae.

A to što su mahalaši skontali da nešto muti i poletili da mu se prihevtaju u maksilofacijalnim putešesvijama? Nikome živom se nije moglo objasniti da je bilo slučajno; što bi ” pametniji ” oliti fakutetlije rekli – koincidencija.

Jedno veče Dobri je vidio anđeosku sablast kojoj nije smio nikad više prići. Na vratima doktorske sobe bila je Luce. Zaredila se , imala je …

Ma , bila je glavna sestra na maksilofacijali. I niko ništa više od njega nije mogao saznati . Čak ga drugari nisu viđali na klinici. Mislili su da je izašao , a da im se nije javio . Poslije su izgubili entuzijazam , jer bez Dobričine smirenosti , tuge, poetike i sjete kontra njihovih budalesanja ništa nije bilo isto . I to je sve.

Poslije Ome , Herco je bio drugi mahalaš koji se počeo povlačiti iz konzilija. Ostadoše njih peterica. No , prelijepi život ide dalje , sluteći vrijeme novih , beternijih stampeda .

Meri Cetinić – Sta ce mi zivot majko

 

 

 

 

Uvijek kad sklopim oci

u mojoj dusi zavlada mir

placem, jer nece doci

ko nekad ruke mi pruziti

 

Nema ga, nema dugo

nikad se nece vratiti znam

to znam

opet sa novom tugom

jos jedan novi svanuce dan

 

Ref.

Sta ce mi zivot majko

bez njega

dusa je umorna od svega

 

Sta ce mi zivot majko

kad patim

idem da nikad se ne vratim

 

 


												

Reuf Feković – Braća Morići

 

 

     

Braca Morici

Ferman stize iz Stambola
buruntija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladica
dva mladica, dva pašića , dva brata Morica

Petak lijepi osvanuo
nad šeherom silnim
dva pašića ,dva Morica dzumu klanjali
niž kovača u  bijeloj  dzamiji

Uhvatise dva Morica
pa ih vode niz Sarace
pa ih vode uz strme Kovace
u tvrdjavu da ih zadave

Kad to cula pasinica, majka Morica
da joj vode dva njena mladica
iz halvata kule bijele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pasu saraj'skog brata rodjenog

Pusti meni dva moja mladica
dva pašića, dva brata Morica
dacu tebi kljuce i harace
dacu harac za sedam godina
otkada se gradila bijela tabija

Kada su ih davit’ stali
Morici su zapjevali
Sarajevo, siroko si   seir li si
oj tvrdjavo, mracna li si

Sultan care, proklet li si
kad ti sablja pravdu kroji
na zulumu carstvo stoji

Aj, ne prestase pase i veziri
Bosnu moju niko ne umiri


												

Hajam – Rubaije 14 i 15.

 

14

Nada što nekad u srcu postane

u prah nestaje, ali i zastane.

K’o snežno inje na pustinjskom pesku

zasja za časak, a onda nestane.

 

15.

Da tajnu života naš razum shvati,

mog'o bi nam nešto o smrti kazati;

kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš,

kako ćeš, kada budeš izvan sebe, znati?

Metalica – The Unforgiven / Song – Lyris – Prevod na Bosanski jezik


Portret podnošljive tegobe  Crveni vodopad    Avetna pustoš  

 

Metallica – The Unforgiven

New blood joins this earth
and quikly he’s subdued
through constant pain disgrace
the young boy learns their rules


with time the child draws in
this whipping boy done wrong
deprived of all his thoughts
the young man struggles on and on he’s known
a vow unto his own
that never from this day
his will they’ll take away

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never be
never see
won’t see what might have been

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never free
never me
so I dub thee unforgiven

they dedicate their lives
to running all of his
he tries to please them all
this bitter man he is
through out his life the same
he’s battled constantly
this fight he cannot win
a tired man they see no longer cares
the old man then prepares
to die regretfully
that old man here is me

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never be
never see
won’t see what might have been

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never free
never me
so I dub the unforgiven

you labeled me
I’ll label you
so I dub the unforgiven

 

 

 

 

Nepomirljivi (Noprostivi)

 

 

Novi rod se rađa na Zemlji

I brzo ga podjarmljuju

Kroz stalnu bolnu sramotu

Mali dječak uči njihova pravila

Vremenom se to djete povlači

U  slomljenog  dječaka koji pravi greške

Lišenog vlastitih misli

Mladića koji  nastavlja da se bori, kako zna i  ume

Dajući zavjet sebi

Nikada više ne dozoliti

Da mu otimaju ono što je njegovo

Ono što sam osjećao

Ono što sam znao

Nikada se nije vidjelo kroz ono što sam pokazao

Ne postojim

Ne vidim

Neću saznati šta sam mogao da budem

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada se nije videlo kroz ono što samo pokazao

Nikada slobodan

Nikada ono što jesam

Zato me zovu večiti krivac (neoprošten)

Oni posvećuju svoj život

Uništavanju njegovog

On pokušava svima da udovolji

Taj ogorčeni čovek

Bez obzira na to, celog života

Stalno vodio bitku

U kojoj nije mogao da pobedi

Umoran je i više mu nije važno

Postaje starac i priprema se

Da pokorno napusti svet

Taj starac, to sam ja

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada  nije bljesnulo kroz ono što sam pokazivao

Ne postojim

Ne vidim

Neću saznati šta sam mogao da budem

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada  nije bljesnulo  kroz ono što sam pokazivao

Nikada slobodan

Nikada ono što jesam

Zato me zovu nepomirljivi

Vi ste me obilježili

Sada ću ja obilježiti vas

Zato nosim ime  (nepomirljivi)

 

 


												

HAFIZ – Gazela 24

 

Kose raščupane, smijući se, opijena,

halje raskopčane, pjevajući, bocom u ruci,

narcis-okom zavodeći, tužne riječi mrmljajući,

sinoć, oko ponoći, do ležaja moga dođe.

 

Na uho mi tužno šapne:

“Da li spavaš, ljubavi moja?”

Kad’ zaljubljenom daju takvo noćno vino,

ako u njem’ ne uživa, ljubavi je izdajica.

 

Idi zahide ! Ne prigovaraj pijancima,

jer nam Dana Postanka, drugo nije dano ništa.

[to god nam je On točio, ispili smo,

bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko.

 

 

Osmijeh čaše vina i raščupan uvojak drage,

kajanja su mnogih, pa i Hafizova ismijali!