Monthly Archives: Juni 2023

Poslije maksilofacijale , čini se , krenulo im nabolje a ponekom i nagore. Usud , obijest , previše akšamluka , takarli dana neslućenih razmjera . Za svo dobro i zlo krivili Dobrog. da ne bi njega i one njegove ljepot Časne sve bi išlo svojim tokom . Po tabijatu , bez srkleta i žurbe.

Rekosmo Kosara prva odlepršala , a njen se Oma prvi zažago. Haman za po godine , godinu nakon Kose oženio Branku V. Kaže moro ili bi rikno , poetski presvisno. Ta Branka vrlo pametna bila. Hem je Omu ko levata preveslala za belenzuke na ruke , hem mu nije branila da se nastavi intezivno družiti sa Konzilijumom.

Oma se obradovo , ali vrlo brzo skonto da ima jedna kvaka. Ova Branka i ona Branka iz “Jedne noći u decembru ” imale istu sudbinu i felu. Udale se za mahlukate kojima je život za prve prave ljube odredio one koje su opjevane u pjesmi “Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet”. Kosa u pravi drugi svijet , Lidija u neki drugi životni svijet.

U Ominu bolnu praznini uskače Branka V . Keminu Branku ćemo ostavit po strani nije dio naše priče. Ona je dio Kemine priče. I kao što rekosmo mlađanog Omu prevarila i prsten mu na prstenjak turila. Hajd , kontamo to je nekako usud svario , jer Oma zaista nije imao nikakav ulet kod Branke , nego se ona zalećela drito u njega. Fizičkom bukvalizmu i emotivnoj renesansi mladenacima niko nije ima ništa progovoriti.

Branka V. je imala istu gorku i bolnu sudbinu kao Lela Jela jelena. Oba roditelja su joj poginuli u saobraćajnoj nesreći dok joj je pubertet kucao na vrata. Odrastala usamljena , jedinica , samo babu kao rod imala. Oma naletio baš kada joj baba ispustila dušu. ali već je bila sređena i situirana djevojka , sa dobrim poslom i još boljim stanom. Tako se Oma prifaćao dobre prilike i još bolje kote. Po mahalskom : sve džabalesku.

Ali ona kvaka sa izlascima mu počela smetati. Branka očito nije voljela konzilijum . Ona nikad nije imala ništa protiv njih , al očito je da su oni imali nešto protiv nje. Odvlačili joj muža od kuće. To je morala u korijenu sasjeći . Skontaćete iz kvake.

Svako malo izađe Oma sa konzilijumom . Normalno , oni nemaju mjere i ni jedan ne nosi sat. Ako i ima sat ostavi ga kod kuće. Njima nije bio potreban sat , jer su uvijek bili u stisci sa vremenom. Odakle nam vrijeme , frajeru mrtvi. I izgube pojam o vremenu. Uvijek , bez presedana.

I tako Oma malo sa strahom kući , ali kod Branke zejtin osmjeh , od hau do hau. Topla kupka , novi veš , dobra domaća klopa , i lagani abu ba. Čak bi i opuštajuće biskanje palo. I tako pat puta. Osta Branka trudna. Po prvom Ominom izlasku u Brankinoj trudnoći revolucionarni preokret.

On zaglavio dva i po dana. Dočekala ga Branka jopet sa zejtin osmjehom , ali sriktana , ma napirlitana za desetku , a inače se nije šminkala , nije joj bilo potrebno. U prvi mah Oma pomislio da se nije u tuđi stan zaletio , pa se vrati na vrata otvori ih i gleda u prihelvećena imena na vratima . Vidi piše Branka i Oma G. , i skonta da je sve u redu , da nije pogriješio stan i da je to njegova Branka i nikoja druga.

Nije je stigo upitati kojim dobrom se nabakamila , ona preko praga i u prolazu mu dobaci da ide sa jaranicama u izlazak. Omi laknulo , nema frke i rondanja što je izbivao šezdeset sati. Umoran zaspo . Ujutro se probudio , mjesto pored njega hladno i prazno.

Češka se po glavi i mentalni sklop unatrag vraća . Unatraške vakti mu poručuje – ovo se nije desilo od kada se oženio. Nabrzaka napravi inventuru stana . Sve je u redu , ništa ne fali , samo Branke nema. Konta , dolazila ljepota mila , nije ga htjela buditi i na posa otišla bez poljubca i pozdrava. To mu malo čudno , jer se ni to nikad prije nije desilo.

Ale nejse , nema veze , konta Oma. Razletio se čitav dan. Spremio kuću i napravio poseban ručak , onaj jedini koji je znao . Kajganu sa pet jaja i deset zatečenih deka parmezana, tegla cvekle nečitkog datuma i kupovni polubijeli hljeb. Nešto mu se siromašno učinilo , iskrižo dva paradajza i deset deka travničkog sira i serviro ko u hotelu. Njemu se tako činilo , ali … ele nejse , nećemo ga podcjenjivati i olajavati.

Doše vrijeme za povratak sa posla a Branke nema. Pade akšam a Branke nejma. Vrijeme je spavanje , a vještice nema, pa nejma. Oma ne bi bio Oma kad ne bi rahat zaspo. Uvijek imo dobre konjske živce i mogo utonut u san i stojećki i ležećli , čak i na čućavcu. Zaspo on oko ponoći , probudio se na vrijeme da ide na posao . Juče ga mrzilo , ulijenio se haman ko Lenji. I tada otkako prvi put nije ošo na poso namah skonto kako je Lenjem i od tada mu počeo zaviditi i ponekad izostajati sa posla..

Vrati se sa posla, a u kući grobna praznina , bez meita . Proviri u trpezariju i obraduje se , trpeza postavljena . Aha , kako ne , skonta on. To njegova jučerašnja bogata trpeza uvele , pozelenila , samo što je plijesan nije zarobila. Oma ni jedan ni dva sve spuca. Nije mu se dalo spremat , a imo atomski probavni trakt. Sve je mogo variti , čini se i mramor i kamenje i željezo su tek pura sa torotanom za njegovu mješinu .

Uzhodo se Oma po kući ko jarac bez koze i samo mekeće : “Vidi ti vještice.” O ponoći on zalego i usnio težak san. Navalio neki maleni jarčić na njega , kidiše , sve ga rogovima bode , ne ostavlja ga na miru i zlurado se krevelji:

-Hoš se ti konzilija faćati!

Pa rogovima po Omi. Oma odguruje jarčića od sebe , a jarćić se u Branku pretvara .Omi srce ko tenećka veliko i veselo . Vratila mu se Branka. Aha , kako ne , podmuklo mekeće jarčić i sve ga rogovima nabija. Eto ti još jednog manjeg , pa još jednog malo manjeg , dok se ne skupi tri jarića . Svi ga nabijaju rogovima i horski mekeću:

-Hoš se ti konzilija faćat. E neka ti! A gdje smo mi tu ?

Oma se u strahu sav osafunjan probudi. Niđe jarčića , al ni vještice ni. U stanu ogromna , neprebolna praznina . Čovjek da se sledi i izgubi u toj praznoći . Te noći više nije zaspo . Nije puno dumo , ali skonto da je vrlo takarli usamljenički život. I to za cigla dva dana. Što ti je pamet? Dva dana praznog stana, a skontaš kako je život bez takara hud i porazan.

Prvi put u životu neispavan na poso ošo. Nije ništa dumo. Samo je radio i radio. Znao je da će sve biti kako mora biti. Ništa on tu ne mere promijeniti. Samo se može moliti i nadati najboljem. Onako ponosito , mahalski i muški nije mu za dva dana palo na pamet da potraži Branku. Jal telefonom , jal pješke ili fićom, svojom drugom zakletvom. Zna on ; mere se na glavu nasaditi i dušu u nosu nositi , ako vještica sama ne dođe kući , on je ni molotovljevim koktelom ne mere vrnuti.

S posla drito kući , iako mu vakat bio za konzilij. Konta snaći će se oni bez njega , kao što se on snalazio bez njih. Otvori vrata , a sve nekim misirskim mirom miriše. Odjednom mu sav teret sa naočala spade. Osjetio je da će sve biti u redu. Branka je kod kuće , zna on to. Na sekundu , na stoti dio sekunde mu bljesnu konzilij i povuče ga želja da izađe , ali uželio se Branke i uletio u trpezariju jer otamo je čuje kako poje :

– Tamburalo momće uz tamburu…

Sto postavljen baš ko u hotelu. Svega na stolu. I ića i pića . I Brankin osmjeh od uha do uha . Njemu kamen sa srca , zagrli Branku cjeliva je , u naramak je diže , pojaka ona , a bome i pojak on , vodi je u spavaću sobu i veselo u vrane, makšpicovske brkove gunđa:

” Man se pića i ića , man se društva hudi momće , uzmi drugu pa tamburaj od večeri pa do zore rane , preko nekoliko puta.”

Branka nije sa kolegicama u izlazak otišla. od kada se udala sve izlaske batalila . Oma je posto njen jedini izlazak u svijet . Zavukla se u memljivu hotelsku sobu i dva dana ćamila i plakala . Bogu se jedinom molila da joj kaže šta da radi sa blentovijom. Voli ga , a boji se konzilij će joj ga oteti. Ne zato što hoće , jer oni zadnjih misli nemaju , ( prednje su im konkretne osmjehnu se ona ) već su ko rak . Znaš da su zlo , ali im se ne mereš oduprijeti. I malo po malo zarobe te . Metastaza garant.

I Bog joj reče , idi domu svom . Nemaš nikoga na ovom svijetu doli tu blentoviju . Dobar je on . Pažljivo s njim . polako ga teši . Nikad te neće iznevjeriti i nikad ga nećeš izgubiti. I nije . I nije se pokajala. Tri sina , tri jarčića je sa njim rodila.

Čini se , odužila se ova Omina bajka . A nije ! To je treća pukotina u temelju zvani Konzilij. A kada se pukotine jave , il sve ode helać , il se sve zalaufa , zaobada , a kočnica niđe , ko u starog bicikla koji frajlaufom koči , a frajlauf propo od previše mahalskih egzibicija.

No šta se mere , prelijepi život gre dalje . Povratka nema . Kad se ukrcaš u životnu lađu , par kaca sabura ukrcaj , ponesi rezervno jedro , kormilo čvrsto i uspravno drži , možda uspije prebroditi bure, bonace i nevere. Ako nešto izostaviš , natakaren si ko žuti , kada ameri atomski s desna il naplam udar slijeva rokaju.

Man se pića

man se ića

man se društva

hudo momče

uzmi drugu

na šilte je steri

pa tamburaj

tanke žice

kose djevojačke,

tanke žice

grudi djevojačke

od akšama do večeri

od večeri pa do zore rane

pa sve isponove

do sutona

do akšama mirisnog …