Еlena Ваенга – Белая птица улетит в небо I Song lyrics – Prevod na Bosanski

 

Poslije kiše Misli i preslikavanje  Procjep

Белая птица улетит в небо,

 

Белая птица улетит в небо,

Хотя всегда была ведь птицей вольной.

Скажи, что всё это мне просто снится,

Ты знаешь, ты мне сделал очень больно.

 

Припев:

Ведь твои руки не меня обнимут,

Твои глаза моих искать не станут.

И ты пройдёшь, меня увидев, мимо

Ты даже думать обо мне не станешь.

 

Я твои письма пережгу в пепел

Ведь моё сердце ледяным стало,

Ты мне сказал, что другую встретил,

А я не помню, что тебе сказала.

 

Припев:

И твои руки не меня обнимут,

Твои глаза моих искать не станут.

И ты пройдёшь, меня увидев, мимо

Ты даже думать обо мне не станешь.

 

Коню седло, а сапогу стремя,

А шпоры в бок, чтобы бока ранить.

Я не могу остановить время,

Но я сумею задушить память.

 

 

Припев:

И мои руки не тебя обнимут,

Мои глаза твоих искать не станут.

И я пройду, тебя увидев, мимо

Я даже думать о тебе не стану.

 

 

Bijela ptica će letjetui nebom

 

Biela ptica će letjeti nebom,

Iako je, u stvari, uvijek bila slobodna ptica.

Recimo ,da je sve ovo samo san za mene,

Znaš, učinio si me  jako bolnom.

 

Ref.

Na kraju  tvoje  ruke me neće grliti

Tvoje oči neće zagledati moje.

I ti ćeš proći proći,  pored mene

Da li još misliš o meni ne znam

 

Ja sam tvoje   pismo spalila u pepeo

Na kraju   moje srce se sledilo

Rekao si mi da si drugu susreo,

I ne sjećam se što sam ti odgovorila.

 

Ref.

Tvoje  ruke me neće grliti

Tvoje oči neće zagledati moje.

I ti ćeš proći kad me vidiš  pored mene

Da li još misliš o meni ne znam

 

Na konja sedlo, čizme u uzengije

Mamuze u bok, što bok ranjavaju.

Ne mogu zaustaviti vrijeme,

Ali, ja ću biti u stanju da ugušim sjećanja

 

Ref.

 

I moje ruke neće te grliti

Moje oči tvoje zagledati nećej

I ja ću proći , vidjevši te, pored

Čak misliti na tebe neću.


												

Ljermonotov – Prosjak

 

 

Kraj vrata manastira sveta

Drhti ispružena ruka.

To prosjak vapi, slab i sjetan

Od gladi, žeđi i  muka.

 

Za koru hljeba moli jadnik,

Oči mu piju jadi pusti;

Al’ neko tada kamen hladni

U ispruženu ruku spusti.

 

Tako ja prosih ruku tvoju,

Dok suze kapahu polako;

I ti si sjvetlu nadu moju

Zavarala zauvek tako.






												

Charles Bukowski – Zlatni džepni sat

moj djeda je bio visoki Nijemac
teškog zadaha.
držao se vrlo uspravno
dok bi stajao pred svojom malom kućom.
žena ga je mrzjela,
djeca su mislila da je čudan.
bilo mi je šest godina kada smo se prvi put vidjeli
i poklonio mi je sva svoja ratna odlikovanja.
drugi put kad sam ga vidio
dao mi je  zlatni džepni sat.
bio je vrlo težak.
ponijeh  ga kući
i tako silno ga previo
da je odmah stao,
zbog čega sam se loše osjećao.
djeda više nikada nisam vidio
moji roditelji više nikad
nisu pričali o njemu
ni moja baka
koja je odavno
prestala živjeti s njim.
jednom sam se malo propitivao
pa su mi rekli
da je previše pio
ali meni je bio draži od svih
dok je stajao tamo pred svojom kućom
onako uspravan
i govorio mi “gdje si, Henry,
nas dvojica se odavno poznajemo.”

 

pB

Bleki – Dan kada te nisam upoznao

 

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća

ali nisam

Geografska udaljenost?

premostiva, zakon lebdenja

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo , zanemarivanje

Nazori ?

skromni, bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

vehtost se uvijek da zaobići

Šta onda?

nećeš vjerovati mila moja

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav

 

ljubav me vodili tebi

a to je drugi smjer

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.

 

priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije

forma prijateljskog časkanja

mislila je mladost

Milosrdni Bog je to uvažavao,

On sve zna.

nikad od njega nisam pobjegao

plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce,

Duša je duša.

 

Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života

 

higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji i djeci cvijeća

njih nije bilo briga

bila im je dovoljna ljubav

hej,muzika, na na na

kako bajkovito predivna la la la

kakvi predivni krajolici mmm ti i ja

lepršavo cviječe koje ne vene

cry and cry

 

avaj

o baby baby babi

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem

naivno odbijajući sve što nije skladno

nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo vrlo kratko tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo

ovo ti baš nisam moro reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti

 

tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja

još uvijek ne malo kasnije

pjesma je iskrenija

istinu zbori

ljuti se na tebe

kasnila si

 

sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva

ipak

naslućuje se lik

onog dječaka

nalik onom drugom

odlepršalom Malom Princu.

 

ali sam volio tu djecu.

i to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja

djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu dešavanja tih godina

onim milenijumima prije decenijama poslije

sve te boli valeri krikova

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama

 

privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života

bezuslovna ljubav

lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist’  selam

peas brad’  selam

Avaj My Lord.

 

svijet bez rata

izmisliše ga ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa

umobolno arijevskih

inkvizicijski plamtećih

svi ljudi braća

križarski trulih

Abraham sleđen

bijedno rasnih

praotac Adam plače

bespolno polnih

Eve siluju

religijskih a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

 

većina ljudi nema pamćenje

ni misli

amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali

protiv njih nemam ništa

i ne želim ih porediti sa ljudima

 

Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni

zato je trebalo nestati djecu cvijeća.

talasala su tokove uštrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla…

 

bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava

niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira

 

još jedan je dan je prošao.

osjećao sam te

mila moja

ali nisam sreo.

pjesak je bio tužan.

ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

bio sam umoran od leta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja

 

nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova

led se ne dira

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.

znam

sutra ću te zasigurno sresti

ili neki drugi dan

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja u oku

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri

mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je već ljubav

tujinko moja nestašna.