Čutim
u srcu slutim
bujice i izvore
u jednoj suzi
neće da klizne
neuništiva
moj vrisak
za tvoju bol
tužnog djevojčeta
Čutim
u srcu slutim
bujice i izvore
u jednoj suzi
neće da klizne
neuništiva
moj vrisak
za tvoju bol
tužnog djevojčeta
Znam da negdje daleko od mene
postojis u postelji nekoj
budis se i krades od sna
malo moga mirisa
Bog nam je svjedok
beskrajno smo se voljeli
nek zivot nam sudi
sto smo ljubav ubili
jedno drugog kaznili
Ref.
Strah me da te volim kao nekada
jos ova dusa tebi pripada
strah me da te volim kao nekada
hiljadu tuga sreca nikada
Bog nam je svjedok
beskrajno smo se voljeli
nek zivot nam sudi
sto smo ljubav ubili
jedno drugog kaznili
Ref. 4x
mm
Ispili smo zlatni pehar
Zašto me zoveš u sutone blage
S obala davnih još i sad
Tamo daleko sa izvora mojih
Stiže do mene tvoj glas
Zašto te sanjam u trskama nježnim
Kraj usnule vode stojiš ti
Peharom zlatnim domahuješ meni
O, dokle ceš sa mnom tako ti
Ispili smo zlatni pehar ljubavi i sna
Idi, idi sada, tu više ničeg nema za nas
Ispili smo zlatni pehar, ispili do dna
Idi, idi sada, tu više ničeg za nas nema, nema ničega
A bilo bi ljepo sad vratit se tebi
I poći daleko od svih
Biti još dječak, vitak i sretan
Na izvoru opet biti vir
Volim tu prošlost i neću da volim
Zato te molim idi sad
Ova se ljubav ponoviti neće
Al ce doci nepovrat
Ispili smo zlatni pehar ljubavi i sna
Idi, idi sada, tu vise niceg nema za nas
Ispili smo zlatni pehar, ispili do dna
Idi, idi sada, tu vise niceg za nas nema, nema nicega
Ispili smo zlatni pehar ljubavi i sna
Idi, idi sada, tu vise niceg nema za nas
Ispili smo zlatni pehar, ispili do dna
Idi, idi sada, tu vise niceg za nas nema, nema nicega
Idi, idi sada, tu vise niceg za nas nema, nema nicega
Svi smo išli u školu .
Valjda .
Osim onih koji nisu išli u školu,ili kojima ne dozvoljavaju da idu u školu,
ili onih koji su ubijeni , pa im škola više ničemu ne služi.
E , u tim školama se mnogo toga uči.
Napriliku , naučili su vas da su uz crnu i bijelu , osnovne boje crvena, plava i žuta.
Pride vas nauče misteriju i čaroliju miješanja boja.
I kada pomislite da nešto znate , posred čela vas potrefe nadobudni i “pametni”, pa vam kažu :
– Zaboravite šta ste učili. Pojma nemate!
Sada nam propagiraju da su osnovne boje zelena, crvena i plava.
Otprilike :
-Niks žuto. Nema sunca , zaboravi čaroliju jesenjeg lišća , nema žutih dunja , ni ostalih voćki, pogotovu zabranjenih , a čini se , hoće da nam izbrišu i plavuše.
Da bi misterija novokomponovane pameti bila još veća i ” potpunija ” , “naučenjaci” tvrde da se miješanjem ove tri boje dobija – bijela.
Aha , kako ne.
Nek je oni pokušaju dobiti.
Mudruju nam , treba razlikovati osnovne boje u slikarstvu i osnovne boje u optici, u svjetlosti…
I kao da smo levati ili blečci uče nas o bojama:
“Boje koje se koriste u slikarstvu su neki pigmenti – to su minerali ili tvari organskog porijekla (biljnog, životinjskog) koji apsorbuju svjetlost određene valne dužine, tj. apsorbuju određeni dio elektromagnetnog spektra, dok neki dio spektra odbijaju.”
Tijela ili emituju svjetlost ili je apsorbuju ( upijaju ) .
Molimo ih da to kažu Mikelanđelu, Botičeliju, Goji , Rembrabtu, Moneu , Renoaru , Modiljaniju, Lotreku…, zapravo svim mazalima koji su se okušali sa bojama.
Svi će im reći :
-Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema, inače vas neće poštovati.
Pa nam još kažu:
“Vaša odjeća apsorbuje svjetlost, ali ekran vašeg monitora, TV-a, mobitela emituju svjetlost, tj. oni predstavljaju izvore elektromagnetnog zračenja.”
Joj glupaka ljudi mila.
Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.
I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na koku, dok se pile izleže , ko mrtav ko živ.
I nije ima malo, pa se glupiraju:
“Crvena na vašem monitoru i crvena boja ruže nisu ista stvar – crvena boja na ekranu je zaista svetlost određene frekvencije, a crvena boja ruže je neapsorbovana svjetlost.”
Mi ugasimo ekran i nema svjetlosti, a ruža nam svijetli / emitira svjetlost čitav život, i uz to kupa nas mirisom , ljepotom , nježnošću , uspomenama , ljubavlju, boli nas tugom i nadom…
A ekran nas ostavljaju ravnodušnim. Koloplet piksela kojim nam veliki brat boji živote po njegovom ćeifu.
Za prikazivanje boja na monitorima se koristi RGB sistem ( akronim od red-green-blue) koji je zasnovan na principu aditivnog miješanja boja. Osnovne boje ovog sistema su crvena, zelena i plava i njihovim miješanjem nastaje bijela svjetlost.
A neće im biti teško ustvrditi da bijlea boja nije boja, jer rekoše da žute nema.
Glupaci.
No , zakon o objektivnom informisanju nam nalaže da vas uputimo na izvore od kojih je sve krenulo:
“Prve teorije boja dali su Leone Battiste Alberti (oko 1435.) i Leonardo da Vinci (oko 1490.), dok naučno utemeljena teorija boja počinje sa Isaacom Newtonovom i njegovim otkrićima u sferi optike objavljenim u Opticks 1706. Goethe 1810. daje svoju Teoriju boja, koja je manje naučna, ali počinje razlikovati aditivno i suptraktivno miješanje boja te govori i o psihološkom utjecaju boja i asocijacijama koje boje bude.”
Vajta – Azra
‘Ej kad se sjetim
grizao bih usne sto si nestala
‘ej kad se sjetim
samoca vrisne sto nisi ostala
ovo je mali grad, u njemu sve se zna
Ref.
Ne mogu ti to oprostiti
nemam snage da zaboravim
srce pamti kad ga prevare
moja Azra to je najgore
Ne mogu te vise voljeti
nevjerna si sad me ostavi
srce pamti kad ga prevare
moja Azra to je najgore
Tvoje je mjesto ovdje kraj mene
moja si sudbina
dao bih ruku al’ neko rece
Azra je nevjerna
ovo je mali grad, u njemu sve se zna
Ref.
Ne mogu ti to oprostiti
nemam snage da zaboravim
Suton okupan mirisom behara
Savršena ljubav
Plišano svitanje
Zvuk zaljubljene kiše
pokriće neutješne sutone naše
okupane mirisom behara
ti ćeš ostati
tiha
zaljubljeno nijemeć
u dlanove
njma ću položiti srce
krvavo i živo
da tango pleše
nestašno i nježno
volim te ludice mila
oprostićeš
mi umor moj
na počinak moram poć
oćuti nam nevinost svitanja naših
i molim te
ne vlaži lice rosom
kunem se
ja čekaću te
Proljece bez tebe
Proljece je otpocelo s vjetrom
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili
mi se nismo pogledati smijeli
Proljece je otpocelo s kisom
s vlakovima koji kasno stizu
i dok dani umorno se nizu
mi se opet pozdravljamo krisom
Ref.
I pamtit cu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka
kad su šume ostajale nijeme
kad je modra nosila nas rijeka
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti
da od ljudi necemo se kriti
i bez rijeci lutat cemo gradom
Ref.
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
sve mi kaze, uzalud te volim
ali sama jos uvijek se borim
Još kô da ga gledam. Pod oružjem stao,
Uz jatagan trepte ledenice dvije.
Spremni konjić frkće, nogom kopa, bije,
Kao da bi na put gospodara zvao…
Zora je. Mi deca kraj majčina skuta
U dvorištu stali, srce nam se trese –
Otac, evo, svima iz jasprene kese
Po marijaš vadi za sretnoga puta…
Mi mu ruku celuj, a on, kao jela
Visok, izgrli nas, pa konjica bela
Zakroči. I dokle rano sviće doba,
Mi ga ispraćamo, i mahalom starom
Pred njim sluga Jovan krače s džeferdarom,
I meni se čini još ih gledam oba…
Kuća je moja uboga
i ponašam se ko prosta žena.
Jer ja sam ostrvljanka
s Ostrva udaljena.
Živim, i ne treba mi niko.
A ako uđe, noćima bdim.
Da zagrejem večeru tuđincu
spremna sam krov da upalim.
Pogled, – i više nismo strani.
Ušo si, pa, eto, ostani.
Prosti su zakoni naši
u krvi zapisani.
Mesec ćemo u dlan namamiti
ako nam to bude milo.
A ako ode, – kao i da nije bio,
i ja – ko da me nikad nije bilo.
Ranu od noža gledam i brinem
da l’ će zarasti do one zore
kad novi putnik zatraži vode
za usne što mu od žeđi gor