Autor
Hajro Šabanadžović
Afroditina čarolija Crveni đardin
Nježni plamen ljubavi Valovi strasti
Plavetna čarolija Zadovoljstvo
Djevojka purpurnih snova Proljetna zima
Zimska svjetlost Grijeh
Nemoj mi tako brzo pobjeći Mila
jer u duši nemam mjesta ni za suze ni za smih
sačekaj bar
da nađem prave riječi
Ne bježi
Molim Te
Oprosti mi
I hvala ti
Ponekad umor čini svoje
čovjek se uplaši
kada odu ne vraćaju se.
ni žive
ni usnule
uskoro će jutro
ti ćeš sjesti i piti toplu kafu
čitati moje strahove
smijati se i reći
jah glupka
zvjezdice sestrice moje
čega se jema plašiti
četiri sekunde dalje
ja ću sklupčan na podu
u uglu ispod prozora
čekati jutro
kunjati tvoje nevine snove
Dusa ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogah
nikako u nju ući.
Probah prećice
tijesne, prolaze
strme i opasne…
A tvojoj se duši
prići moglo
putima širokim.
Spremih ljestve vitke
– zidine visoke
sanjah kako brane
dodire tvojoj duši –
ali tvoja duša
bješe bez straže,
zidova i taraba.
Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti bijase
slobodna toliko
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je počinjala?
Završavala gdje je?
I ostadoh tako
navijek sjedeci
tu, na zagonetnom
ulazu u tvoju dušu.
Govorim sad reči koje tami streme
I samo se jednom rađaju u duši.
Pčela oko bijele zuji hrizanteme.
Jastučić starinski za miris me guši.
U sobi, čiji prozori su uski
Još prebiva ljubav i starine skrama,
I nad krevetom napis po francuski
„Gospode, smiluj se nad nama“.
Kazivanje drevnih, tajanstvenih slova,
O dušo moja, ne diraj ne išti…
Buni se odbljesak sevrljskih kipova
Ispod odežda tame što ih tišti.
Poslijednji zračak žućkasti i gordi
Vene u buketu jarkih georgina
I, ko u san, kaplje: zvuk sa violina
I s klavira jecaju akordi.
Across from me, on the bus this afternoon
A girl of age ninety, eyes of blue
Peering out from a body changed too soon
I saw the girl so charming in her youth
Her hat reveals a woman of taste
Now just to get off this bus is a torturous fate
She'll slowly make the way back to her place
An apartment where no one awaits
Blue eyes unchanged
The body aged
Blue eyes you are my last witnesses now
Blue eyes unchanged
The body aged
Blue eyes tell me what you wanted to be
When you grew up
Blue eyes once reflected in her mother's gaze
On those summers as a child by the lake
Blue eyes saw love's first embrace
The boy down the road
I wonder if he's alive today
Young girls go laughing past on the road
No one pays attention to the old
But at least we know justice will be served
In the end everyone gets their turn
Blue eyes unchanged
The body aged
Blue eyes you are my last witnesses now
Blue eyes unchanged
The body aged
Blue eyes tell me what you wanted to be
When you grew up
Plave oči se ne mjenjaju
Preko puta mene, u autobusu ovog popodneva
Djevojka dobi od devedeset, oči plave
Vireći iz tijela koje se tek mijenja
Vidio sam djevojku, tako očaravajuću u njenoj mladosti
Njezin šešir otkriva ženu od okusa
Sada samo treba sići sa ovog autobusa krivudave sudbine
Ona će polako vratiti natrag na svoje mjesto
U stan u kojem je nitko ne očekuje
Plave oči se ne mijenjaju
Tijelo stari
Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada
Plave oči se ne mijenjaju
Tijelo stari
Plave oči mi govore što želiš biti
kad odrasteš
Plave oči sjaje u majčinom pogledu
Na tim ljetima kao dijete uz jezero
Plave oči gledaju prvi ljubavi zagrljaj
Dječak niz cestu
Pitam se da li je živ i danas
Mlade djevojke se smiju i prolaze dolje niz cestu
Nitko ne obraća pažnju na stare
Ali barem znamo pravda će biti dostupna
Na kraju svatko dobije svoje skretanje
Plave oči se ne mijenjaju
Tijelo stari
Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada
Plave oči se ne mijenjaju
Tijelo stari
Plave oči mi govore što želiš biti
kad odrasteš
Ta istina tužna komu znana nije, da je ljubim,
prožeta tek jednim svaka pjesma mi je, da je ljubim.
Zna već noć što sluša gorke besane mi uzdisaje,
zna to svijetla zora, što se danu smije, da je ljubim.
Zna već jutro, zna već podne, zna već mrkli hlad večeri
ovu tihu tugu što mi lice bije, da je ljubim.
Zidovima moga stana, mirnoj je samoći znano,
a ni vrevi grada ništa to ne krije, da je ljubim.
Zna već ruža, što kraj puta, kojim draga ide, raste,
zna to već i ptica što nad putom plije, da je ljubim.
Zna već svaka stvar, što znati, niti čuti to od mene,
ni vjerovat djeva draga mi ne htije, da je ljubim.
ne mogu odoljeti kiši
dok sa lica
stere suze njene
po usnama mojim
ja ih upijam
kapi ili suze
zar je to bitno
boli me bol njena
jer je moja
dok mi sklapa oči
i odlazi
kao slijepac koga varaju
da je udovički štap
crne boje
Volim te za sve žene koje ne poznajem
Volim te za sva vremena koja nisam živio
Zbog mirisa velike pucine i mirisa vrelog kruha
Zbog snijega koji se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se covjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne voljeh.
Jedino u tebi se dobro ja ogledam
Bez tebe vidim samo široku pustoš
Izmedju nekad i ovog danas.
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za ogradom.
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam uciti život slovo po slovo
Do zab0orava.
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te uprkos svim iluzijama
Zbog besmrtna srca kojeg ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda.
pB