Dusa ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogah
nikako u nju ući.
Probah prećice
tijesne, prolaze
strme i opasne…
A tvojoj se duši
prići moglo
putima širokim.
Spremih ljestve vitke
– zidine visoke
sanjah kako brane
dodire tvojoj duši –
ali tvoja duša
bješe bez straže,
zidova i taraba.
Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti bijase
slobodna toliko
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je počinjala?
Završavala gdje je?
I ostadoh tako
navijek sjedeci
tu, na zagonetnom
ulazu u tvoju dušu.
pB