Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Tiho te pusta noć,
Veče je sumrak plav
Drveće,trava i svaki cvet
Mirisom mame nas
Nežno ću kao list
Da prođem kroz tvoje sne
Blago ću kao ružin cvet
Ljubiti usne te
Dugo će ova noć
Sva čudna i puna sna
S vetrom da šapčeš Šošani
Šaptaće Šošana
Šaptaće Šošana
Šaptace Šošana
Šaptaće Šošana
Dabogda, kceri, da dragi Allah jednom da
da tobe dodjem, dunjaluka prodjem
Idu dani zum, sirok gaze drum
a i noci jos brze
sve k'o dlan o dlan
pa se upitam kako noge izdrze
Lijevo-desno, desno-lijevo
malo mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah srecu da
al’ su blizu vrata taksirata
Kuca tika-tak, hladna kao pak
vekerica srca moga
sta mi vrijedi sad rubin i smaragd
sta mi vrijedi prolazna ljepota
Lijevo-desno, desno-lijevo
tijesno mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Kakav sam ja grijesnik u kuci grijeha vijecnik
s’ kakvim se haramima druzio
Boze, daj mi ti od svoje milosti
a ne onako kako sam zasluzio
Lijevo-desno, desno-lijevo
ubice nas Sarajevo
Tišina vreba
Snježno jezero
Sreća
Ljubavnici
Tiho
i još tiše
nijeme dani
srcem nježnim
dotaknuti uzburkani
oprost molim ja izgubljeni
milost u očima djetinjim sluteći
iskre zaljubljeno sjaje u bori ljubavi
što rađa se radovanjem tahtali dodira
Nježno
i još nježnije
sklopi ručice krhke
nadom što sretnike spaja
u tihom jecaju nebu darivanom
u očaju krika bolnog sudbi kradenog
u odsjaju snježnog jezera a rastankom sni
Mnogo sreće ne sluti na dobro
tugom žmirkaju zvjezdice voljenoj sestrice
mjesec se već ledom srebrenim okitio
šapće mi drevnu tajnu o poklonjenom životu
snenoj ljepoti da bi ljubav vječno živjela
Mnijem u godinama tek minulim
dva puta sam život havi nudio
da bi ona živjela i život plesala
nebo me uvijek njoj vraćalo
sada nemam doli ljubavi ništa darivati
a srce naivno čuđenjem se pita
dobro d'bro Malena
a gdje si ti
Zapisano
u vjekovima
u ušima bez tona
kao eho povjetarca
šumi đardinom boja
cvrkut
ja došla
Dopisano
jal’ nedopisano
isto mu vaktom pliva
Usud se smješkom ceri
aha kako da ne naivče vrli
Maglovit dan pao na grad
sakrio most taj nezvan gost
prosuo kise na jesenji put
da bude jos vise sumoran i zut
Ref.
Negde daleko cuju se zvona
da li do njega dopiru ona
kroz ovu kisu sto pada sve jace
da l’ cuje srce koje za njim place
Ref. 2x
Place, za njim place
IV
Zora
Probuditi se i petla čuti
U daljini dok se glasi,
Podići zavjesu i vidjeti
Oblake u promicanju –
Kako je srcu čudno
Što je bez ljubavi, ravnodušno ko sve ovo.
X
U snu mi reče:
Poljubimo se,
U ovoj sobi, na tom ležaju,
Al kada sve se svrši
Sresti se više ne smemo.
Čuvši poslijednje reči,
Ne bješe više noći-za-jagnjenje,
Ni ptice olujom-nošene,
Ni ledom okovanog korjena –
Da hladni su kao moje srce.
XXVI
Ovo je prvo
Što sam shvatio:
Vreme je eho
ose u stablu.
Za sve loše na dunjaluku okrivimo Mjesec ili Stelle.
Oni sijaju i svjetle , toplotu i milost daju,
kao da ih nije briga koje se grozote na dunjaluku,
Bosni i svijetu čine i spremaju.
Nikako ne optužujte troglavatu nacionalističku kreaturu i njihove štele.
Nikako fašiste, četnike i ustaše.
Nikako zapadne teroriste Vatikan, SAD i EU.
Mjesec i Stelle nam neće zamjeriti.
Oni će biti tu i poslije vas, i poslije vaših potomaka , i poslije poslijednjeg insana.
A potonji , ovi drugi , monstrumi , bagra i fukara hoće i još više nas pritisnuti,
i ubijati.
Zato su pučani u robovlasničkom odnosu.
Nije nam ih žao.
Klepnuli ušima k'o zec na ražnju.
Još ih mole , evo nategnite nas još,
samo nam dozvolite da za vas glasamo.
svaki put da zaštitimo vaše interese.
Rekli su mi najgore o tebi
Nisu nikad pričali o sebi
Rekli su mi ono ća su tili
Virova san, stariji su bili
Rekli su mi da si svugdi bija
Rekli su mi da si puno pija
Rekli su mi ono ća su znali
Virova san jer san bija mali
Oprosti mi, pape
Sve te grube riči
I moj život sada
Na tvoj život slici
Oprosti mi, pape
Sad razumin tebe
Gledan tvoju sliku
Gledajući sebe
Rekli su mi da si ženske jubi
Na kartama da si šolde gubi
Rekli su mi ono ća su znali
Virova san jer san bija mali
Rekli su mi da si ‘sova Boga
Rekli su mi priko više toga
Rekli su mi ono ća su znali
Virova san jer san bija mali
Oprosti mi, pape
Sve te grube rići
I moj život sada
Na tvoj život sliči
Oprosti mi, pape
Ća san druge sluša
Ja san, pape, isti
Jer san život kuša
Autor
Hajro Šabanadžović
Noć nad đardinom Đardin pored rijeke
Krajolik izvora Modre rijeke Izvori
Požari nad Modrom rijekom Krvavi velovi nad Modrom rijekom
Autor
Hajro Šabanadžović
Ruža ljubavi Bujanje
Magla nad dvorom Zadovoljstvo
Ljeto u Gradu Čednosti More i lastavica let
