Plača pune
Bruje strune
jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.
Kad je mukla,
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.
Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo,tamo
Nosi kao
List već suh.
Plača pune
Bruje strune
jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.
Kad je mukla,
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.
Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo,tamo
Nosi kao
List već suh.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju tvojom
imam samo devedeset dana
tri po trideset
za molitve
mirisnih sanja
Za ljubav mnogo dara
iz malog parka beskućnika
deset pupoljak ruža
za tebe ubraću mila
za snove jednu orošenu
za tugu drugu žutu
za sreću treću šarenu
za tebe četvrtu zelenu
za samoću petu safirnu
za nježnost šestu ružičastu
za vrlinu sedmu plavu
za nevinost osmu nevinu
za ljubav devetu rubinovu
za nas desetu duginu
za mene neće ostati ništa
zato sad bolero puštam
pokloni mi sebe
najljepšu od svih.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju mojom
Ostalo mi je samo četrdeset
dana trideset i deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav nešto dara
iz velikog parka beznađa
ukrast ću samo za tebe
poklanjati drugim
četiri ružina pupoljka
prvi bijeli neotvoreni
za prvu godinu snova tvojih
drugi safirni skoro neotvoreni
za drugu godinu čežnje tvoje
treći rubinov poluotvoreni
za treću godinu tvoje ljepote
četvrti crveno žuti rastvoreni
za četvtu godinu poklonjenu
nevinosti mojo i tvojoj
staviti ću ih u kristale nade
gledati mirisati iščekivati
kada poslijednji pupoljak uvene
ostaće ti samo ljubav moja
kada rubin odsjaji
sanjaće me ljepota tvoja
kada safir popada
ostaće ti čežnja moja
kada bijeli potamni
ostaće ti snovi moji
prestajem da plešem
i da se molim
muzika mi donosi tebe
najljepšu od svih ruža
Luce Malena
Luce Malena.
Because of you
I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself
Cause my heart so much misery
I will not break the way you did,
You fell so hard
I’ve learned the hard way
To never let it get that far
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I lose my way
And it’s not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that’s weakness in your eNo
I’m forced to fake
A smile, a laugh everyday of my life
My heart can’t possibly break
When it wasn’t even whole to start with
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I watched you die
I heard you cry every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don’t know how to let anyone else in
Because of you
I’m ashamed of my life because it’s empty
Because of you
I am afraid
Because of you
Because of you
Zbog tebe
Neću praviti iste greške kao ti
Neću sebi dozvoliti
Da priredim svom srcu toliko bijede
Neću se slomiti kao ti,
Ti se osjećaš tako loše
Ja naučila teži način
Nikad neću dozvoliti da ode tako daleko
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno ne želim biti povređena
Zbog tebe
mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene
Zbog tebe
sam uplašena
Skrećem sa puta
I neće proći mnogo pre nego skreneš van
Ne mogu da plačem
Zato što znam da je to slabost u tvojim očima
Prinuđena sam na lažni
Na osmjeh, na smijanje svakog dana mog života
Moje srce neće slomiti
Kao da nije bilo cijelo od početka
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno ne želim biti povređena
Zbog tebe
mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene
Zbog tebe
sam uplašena
Gledala sam tvoju smrt
Čula sam tvoj plač svake noći u kad si spavao
Bila sam tako mlada
Trebao si bolje znati da se na mene ne možeš osloniti
Nikad nisi mislio na nekog drugog
Samo si video svoju bol
I sada ja plačem u sred noći
Iz istog prokletog razloga
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno jer ne želim biti povređena
Zbog tebe
se ja nikad ne udaljavam previše od puta
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno da ne bih bila povređena
Zbog tebe
Svim silama se trudim da sve zaboravim
Zbog tebe
Ne znam kako da dozvolim ikome da mi se približi
Zbog tebe
se stidim svog života praznog života
Zbog tebe
sam uplašena
Zbog tebe
Zbog tebe
Pade iz neba ovan.
Kao nekad davno kod svetaca…
Brze po zemlji potekoše vode.
Trava poraste.
Slijepi progledaše.
Otpadoše kraste.
A nije pao iz neba ovan –
Kao sto je nekad kod svetaca bilo.
Do može biti, može biti
Od ptice
Krilo.
Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drži, ali
Bog nije.
Kad prođe toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava će ispasti nekome iz ruke
I tad će da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.
Lijepi život
Kada je život završio igru
Smrt sve postavlja na svoje mjesto
Život se zabavlja čitavog trajanja
dok Smrt uređuje kuću
bez obzira na prašinu
koju sakriva po prostiračem
Toliko ima lijepih stvari
koje ona zaboravlja.
Plišani dodiri
Molitva za ljubav
Violetni san
Masline je
cili život sanjao
kraj mora dalekog
ljepotu plavetnu
u kučici ljubavi njihove
a čežnjom uzbibanih tijela sniju
plišani dodiri
uvik i zauvik
maksumče zaljubljeno
molitvom za ljubav
obećanje nekoć dade
jednom
u vremenu koje se bliži
za jednu jedinu maslinu
njene raskošne noći
jednu kapljicu
rose
čednog tijela
čitav život dajem
uvik i zauvik
maslina više nema
u vremenu kojeg nema
skršena je
vjenčanica netaknuta
suzom vremena vezenu
kraj odra
mirisima levende posvećenim
na usnule oči
zaljubljenog barbe
uplakana žena
nerazumom ponosa
dva zlatnika polaže
mnije
trebaće mu
griješan je bio
volio je samo nju
djevu Yossamin
vjetar nosi požutjeli listić
ludastog slikara
pjesnika zaljubljenog
prosipajući riječi
Yossamin je priča mog života
koju živim uvik i zauvik.
mnijem
plavetna Bajka
i sve slike posvećene
nalik su njoj
jednostavnošću koja svjetli
ljepotom neugaslom
uzvišena nježnost
pričaju uvik i zauvik
život sa Yossamin je prelijep
u ljubavi nema podjele vremena
prošlih
sadašnjih
budućih.
Ljubav je jedna
nedljeljiva
trajna
uvik
zauvik
u vremenu koje ne postoji
kad nešto ‘oće
ono ‘oće i ‘oće
onda je neumitno
moraš
idi ća
zaslužio si
(Rekla bi Yossamin)
Tvoj smijeh, Lara, umro je s danom tim
Kada si ti zadnji put bila s njim.
Znam, znam, Lara, da mrziš onaj vlak
Lica kroz dim, ledeni zimski zrak.
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Pamtiš li zvuk pjesme vojnika tih
I njegov glas tužan i tako tih?
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Al sunčan dan vratit će drage sne:
Vjeruj, Lara, k o prije bit će sve…
Priroda , hajvani i insani.
Iskonska kompilacijska družba.
Moguć je suživot, pod uslovom da ljudi nisu hajvani,
u onom bestijalnom smislu te riječi.
Pozor ,neke scene su iritantne.
Blago rečeno.