Gledao sam kako promiču žene…
Sadašnje
I buduće…
Pejzaži,
I telegrafski stubovi,
Vidio sam kako se bezglasno
Smjenjuju noć
I dan.
Iskočiću na nekoj stanici
Lud od tih promjena boje
I linija
I javiću ti
Da sam te na petstotom kilometru ljubavi
Volio jednako kao na prvom…
Oprosti dijete a nespremna pade šarenom svijetu boja od snova koje nevinim sjajem usnama polažem po tijelu djevojčice tek otkrivene žene što u proljeću rasipa mirise ljubičica djeviačasnkih
vraćam te svijetu tvom
Oprosti dijete a ljubavlju talasam tvoja bila ka putima zvijezda a nisi htjela igre u kojima riječi gore postaju tijela djela postajem uspomena tvojih sjena
vraćajući te svijetu tvom
* Hvala ti Ženo ostani dijete Krhka ruža a kapljica rose koje poklon bješe meni hudom voljevši nježno čaroliju tirkizninih noći kojima Mjesec skrivaše lice zbunjeno gubeći nevinost u jednoj bajci djetinjoj