Kad ura ljubavi koleba se
između Uvijek i Nikad,
tvoja riječ nalazi mjesece srca
a tvoje olujno oko
doseže zemlju i nebo.
Iz daljine, iz pocrnjelog luga sna
Izdahnuli nas oplahne
i Nestali obilazi, velik kao utvara
budućnosti.
Što se sad uranja i uzdiže
Ukopanom je najprisnije:
slijepo kao pogled kojeg izmjenjujemo,
ljubi se vrijeme na ustima.
ljeti
žena jesen
čovjek zima
ne vjeruj kada čuješ
proljeće
krhko proljeće ti imenom piše
kada mirisi djevičanskih ljubičica
vlada srcima našim
a ti se smiješiš
glupku što pita
kakve boje oblake sanjaš
znam znam
ali volio bih čuti
kojeg cvijeta miris voliš upijati
mirise koje je taj cvijet tebi ukrao
bojim se pogađati ali mogu pokušati
pogodiću vjeruj mi
kojom muzikom ti srce zatreperi
kad na mene pogled baciš
koje riječi gode duši tvojoj i osmijeh
moje tuge zazivaju
jesen koja to nije
zima koja to sada nije
polako korak po koran tope led
hladnoći vrijeme nije
Proljeće je
krhka ruža cvate
u naručju mom
prizivam iskustvo kao svjedoka
samoćo moja
prizivam se na život
dosanjana ljubavi
prizivam se na sutra
robinjo snova
prizivam se na sreću
čuvarice srca moga
pozivajući se na ljubav
sanjam da ti zborim
hvala ti velika
ljubavi jedina
Autor
Hajro Šabanadžović
Vrijeme plovi Zima se budi
Krugovi Ples krugova
Život Vijenci
Boje i krugovi Nedefinisani krugovi i prave
Sjena u plavom oku Poljsko cvijeće u zagrljaju sunca
Krug milosti Mjesečev brežuljak
Snježna oaza u vrtlogu Sunce u vrtlogu
Sunce i trnje Sunce i oblak u kadru
Svijet krugova Ples na mjesečini
Krug ljubavi Perpetum mobile
Vijenac žalosti Pogled na Terra est stela
Hajro Šabanadžović
Nebo je plavetno i beskrajno
u noći umilnoj
sveobuhvatnoj
posutoj zvjezdama krhkim
titravim
nalik tebi
Modrozelena rijeka se odmara
iscrpljena suncem sjajnim
nasilnim
kupajući mjesec blještavi
zavodljivi
sve je vremešno
prolazno
samo On
iskon i završetak svega
svakog trena
iznovo i iznova
osvaja
tvoju djetinju dušu
Njemu pripadaš
Pojavila se Arka od sto miliona dolara.
Ništa neobično.
Lađa od dasaka i klinaca za tu cifru, je možda sasvim realna u Americi.
A valjalo je nekako udomiti novce otete od sirotinje.
Kao što prepostavljate, ti udomitelji su mnogo bogatiji od svoga pučanstva kojemu otimaju penezi.
Ako vam kažemo da iza toga stoje shvatićete koliko to neukosti i gluposti ima.
Kreacionisti.
Šačica umobolnika , zaslijepljenih dolarom i u svom sljepilu ne prezaju od prisile , laži i paganluka.
Na žalost , njihovo djelo potvrđuje da uvijek ima novogodišnjih ćurki i kurbana koji će i poslijednji cent dati ,da se uklope u glupost.
Sto miliona dolara za drva i klince, a stotine miliona gladnih širom svijeta umiru svakog dana. A Haso iz Podgraba , da je znao , bi im istu takvu arku uradio za ciglo pola miliona $ od državne šume , a domovina ne bi ni primjetila da je građu tušno levatima
Humanost, oni tvrde , hrišćanska je na djelu.
A i planet X – Nibiru ima da njih strefi po sred glave, mimo ostali svit.
Mi se ograđujemo od njihovih misli i djela.
Bogohulne su i paganske.
.
Još ne sviće rujna zora
Još ne trepti list sa gora
Ne čuje se glas slavuja
Zoru da najavi
Zoru da najavi
Ne čuje se ni zefira
Niti svirka od pastira
Tišina je, nema vlada
Sve živo počiva
Sve živo počiva
Neka cvijeta rosno cvijeće
Nek se kiti s njim prolijeće
Ja ga neću više brati
Jer nije za mene
Jer nije za mene
Ja ga neću više brati
Jer ga nemam kome dati
Kome sam ga do sad dala
Zemlja ga pokriva
Zemlja ga pokriva
Svaka travka u povoju
bar osjeca radost svoju
al’ od mene radost bjezi
daleko, daleko
Autor
Hajro Šabanadžović
Nestašne igre zaljubljenih
Snovi u vrtlogu nade
Morska milost
Streha na kraju grada
Sjeti se vjernosti
Nevinost i strast
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Anđelu
svjetlosnom
riječi gube smisao
kada bježe
oplakujuć sudbinu
zapisanu u zvijezdama
kada u zakutku njenih očiju
slutnju
suzu osjetiš
a voli te više od mladosti svoje
privije se uz tebe
ne šapće molitvu Nebu
kasno je za nju
i vas
pritisli kalendari
kao prelijepog života ožiljci
stišće ti ruku
ljubavlju
ne žali usne
ni mirise krhke ruže
u srcu djetinjem čednost odjekuje
grli me ljubi me
sada i danas
voli me mili moj
to je za našu vječnost
ezelsku
suton miriše
konačnim osvitom
a na Levantu
i dalje sunce izlazi
Tko nije gazio ili zalijevao,
Jasenova cvijeta i lista!
Jedino što je odolijevalo
Vremenima nakon Krista:
Izraele! Sada drugo predstoji
Kraljevstvo tvoje. Baš svi novci
Plaćeni su krvlju: Heroji!
Izdajice! Proroci! Trgovci!
U svakom, kad uz svjetlost ugarka
Zlatnike broji iz ruke,
Isus jasnije govori nego kod Marka,
Mateja, Ivana i Luke.
Od jednoga do drugog kraja zemlje
Svud su raspela ista.
S posljednjim tvojim sinom, Izraele,
Zauvijek ćemo sahraniti Krista!
13. listopada 1916.
*