Tvoju vjenčanicu bijelu noć je obukla
Tvoj je prsten zmija zagrizla
Mjesec je plavet na odar tvoj spustilo
Boljelo te nevjerstvo moje više od ujeda
Livade su u uvojke tvoje zlatne ljiljane prosule
Nerazumjevanje
uludo bačena mladost nevina
Moja Šošana je umorna zaspala sne snije
imala je samo devetnaest godina
Moje srce ledom kajanja otrovala
Samo mi zadnji poljubac u dušu utisnula
I oprost za ponos svoj tražila
Bože mili Ti oprosti joj neka mirno spije