Jednim komadom ugljena
Mojom okrnjenom kredom i crvenom olovkom
Nacrtati tvoje ime
Zapis tvojih usta
Biljeg tvojih nogu
Na nepoznatom zidu
Na zabranjenim vratima
Urezati ime tvog tela
Dok sječivo moje britve
Ne prokrvari
I kamen ne zavapi
A zid ne utihne kao grudi.
Monthly Archives: Septembar 2023
Bleki – Bilo je to vrijeme ljubičica i ljubavi
Da , da
zaista
bilo je to vrijeme ruža
Modre rijeke
livade sa djevičanskim ljubičicama
lahorac u kosi
ruka u ruci
cjelovi leptira
snovi
ljubav
pa boli
netom nova vrteška ljubavi
i onda stade
zatišje
i onda uminuše sni
preplavi tuga
tišine
kraj
mir
ne nikako ne
sni sretoše tišinu
tišina dobi lik
Male Velike princeze
od kraljevskog roda
nađoše
dijete ubogo
na talasima Modre rijeke
miriše
djevičanske ljubičice
Indijanke – uskraćene mogućnosti
Malo smo se zadeverali nekim mogućnostima koje su nam neljudi uskratili.
Evo napriliku neko se rodio na današnji dan. Ali da bi se taj rodio neko je morao umrijeti. Zakon parova.
Sve što se rodi ima svoj par.
Sve što je umrlo imalo je svoj par.
Zakon ljubavi.
Da nastavimo.
Neko se rodi, a nije vam ni rod , niti ste ikada bili u prilici da ga sretnete, a definiše vaš život, generacijama prije nego ste se rodili.
Kako ? – pitate se vi.
Jadnostavno. Uzrok i poslijedica.
Vi mislite ako je nešto prošlo davno ili maloprije da to nema veze sa vama.
Greška , velika greška.
Vako na priliku.
Ja volim Indijnance. One američke starosjedioce. Dobro priznaću, malo više Indijanke.
Vjerovatno i puno više, ali bi ta izjava mogla biti shvaćena seksistički.
Šta ćemo , moramo paziti na dobar glas.
Inače nismo ni pristalice seksa. Mi više volimo voditi ljubav. Hem je izraz umilniji i radnje ljepša i temeljitija. Sveobuhvatna i svestrana.
I tako , kad sam dijete bio , ja ničim izazvan odlučio :
-Oženiću se Indijankom. I tačka .Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka.
Rekoše mi da sam bio napuhani narcis, šta god mu to značilo.
I odrastem . I skontam zabludu. Indijance, time i Indijanke neko slistio skoro do poslijednje.
Nećemo sada drvlje i kamenje na Vatikan , anglosaksonce, katolike , Divlji Zapad i slično. Nemamo vremena. To već i mali zeleni na Antartiku znaju.
Nego , skontali ste poentu. Valjda.
Ja ni kriv ni dužan ostadoh bez indijanske supružnice, zato što je neki arijevski izrod rokno njenu čukun babu. Ili mere bit da bidne ,čukun , čukun djedu. I tako , ta bijedna hulja nije pružila mogućnost izabrtanici moga srca da se rodi.
Neko opet voli Afrikanke, neko Jevrejke, neko Bosanke, Vijetnamke, Aboriđanke a ne mere doći do svog para po izboru, jer je neki arijevski genocidni monstrum nekada davno ili ne tako davno ubio neki rod vaše nerođene izabranice.
I to bez veze, bez razloga i bez imalo stida i humanosti , samo zato što nije po ukusu nekog arijevske dogme o izabranom hriščaninu.
Samo zato što se neko generacijama bio izloženiji suncu i bio u prilici da se više sunča, skupljao njake žute ili staklu nalik kamenčiće, zato što Gospoda ne zove samo Bog , nego i Svevišnji ili Milostivi, Allah ili Jehva , zato što nema bogomolje koje su pravi zvjerinji torovi itd. Itd. Etc.
Na kraju krajeva ko će normalan i ozbiljan da vjeruje da je Jedini Bog okrutno žrtvovao svoga jedinog sina, kojeg nije imao, jer nije bio oženjen, i jer bi se sva Zemlja raspukla ko balonćić kad bi se On približio Zemlji na par svjetlosnih godina .
Mogli bi mi nabrajati primjere i primjere. Svaki dan ih ima milione, a nama se žuri da uhvatimo Kolumba na djelu. Znamo, čak i da imamo vremeplov , Indijance i sve druge nevino potamanjene ne možemo spasiti. Ali možemoi pratiti putovanja i čini zvijeri u liku ljudi .
Što bi poete rekle:
-Čovjek nije životinja, ali arijevci su zvijeri.
U prevodu :
-Kuku Vatikanu,cionistima i Zapadu ; i kuku!
Bleki – Zagledan
Zagledan u rijeku
vidjeh oblake
kojim plovi njena tuga
Zagledan u nebo
vidjeh snove
kojim lebdi njena nada
zagrlih je nježno djetinje
kao malu izgubljenu macu
što milost čedno prede
zagledah se u njene oči
vidjeh ljubav
kojom obasjava mene
E. A. Poe – Oponašanje
Na talasu plime moćne
oholosti danonoćne –
na veliku tajnu, na san,
sad mi liči život darivan;
znam da san taj nesuvisli
bi pun čedne, budne misli
bića čiji jedan mili deo
moj dah nikad ne bi sreo
da si prošla pored mene
kroz oči mi zatvorene!
Neka mine iz vazduha
ta vizija moga duha;
jer to sjajno vreme sada
nestalo je, a sa njime i nada,
a moj mir kojem se nadah
prođe kao kratki uzdah:
ne brine me smrt njena
mišlju mojom donešena
Nagodna i nenagodna Godina / Igrokaz na dan 7. Septembar / Rujan
Danas je Četvrtak 7. Septembar / Rujan 2023. godine. Traje non-stop od oo oo do 24 00 časova , pa bilo vam to puno ili malo;bilo vam milo oli ne bilo, tako vam grah propiso.
Iz dobro obavještenih i pouzdanih izvora saznajemo da je ovo 250 ove , poprilično nagodne godine. Normalno unima kojima je nagodna.
Onima kojima je nenagodna je bilo zaista vrlo nenagodno. Jamila ih i poslala tamo gdje su zaradili. Godine su čistokrvni komunistički sljedbenici. Svakome prema zasluzi. Nema sredine i nema vrdanja. To vam je što vam je , i ni trun ni na nebesima ni zemlji više ili manje.
Zato vidite šta vam je činiti , jer po tim istim , sveznajućim i provjerenim izvorima do kraja godine vam nedostaje još samo 115 vrlo obećavajućih dana . Dabome nagodnih . Samo ih nemojte pokušati nadmudriti , ako vam se učine nenagodni. To koliko historija pamti još ni jednom insanu, a bome ni hajvanu nije uspjelo. .
Dakle tiho, staloženo i veselo , s apuno mjere i obzira koračajte kroz preostali prostor i vrijeme koji vam se nudi. I nemojte biti nezahvalni ili lakomi tražeći još dana. Taj film svakako neće gledati, jer do sada nikome nije uspjelo da ga snimi , iako je bilo pokušaja da se napravi mnogo obećavajućih scenarija.
Međutim i na ljudsku i hajvansku žalost dani imaju iskonski ugovor samo sa jednim scenaristom.
Suđajama?
Što bi poete rekle:
-Ono što vam dani presude , to vam je zapisano.
U prevodu:
-Kad vas stigne zapisano , neće vam biti potreban prevod.
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 o3
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02
Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01
Ivo Andric – Tama
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?