Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna galerija


 

Na domaku proljeća                                                               Putevi i stranputice

 

  

Zvjezdana rijeka                                              Postanje Univerzuma

 

 

Svjetlost i ljubav                                                            Rijeka čežnje

 

 

Ostrva ljubavi                                                       Pahuljasto nebo nad đardinom

 

 

Sleđeni vodopad – Zimska čarolija                                        Zimske iskrice

 

 

Molitva                                                                                     Jesenji odraz u modroj rijeci

 

 

Uzbinabi đardin                                                                 Vodopad strasti

 

Vrtlozi i vihori strasti

 

 

 

Musa Ćazim Ćatić -JEDNOJ BOGATAŠICI

 

 

Mojih dana minulije’!…

 

JEDNOJ BOGATAŠICI

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!

Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.

Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti…

Ti si kćerka bogatstva i sreće,

Odrasla si u zlatu i svili,

Tvojom dušom nikad se nijesu

Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život ko jezerce mirno,

Po kom vazda zlatna radost pliva;

Ne poznaješ uzdaha i suze,

Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,

Za me radost tek je pusta bajka.

U kolibi pod čađavim krovom

Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o

Kroz sve m'jene patničkog života,

Baš ko vihor na pomamnom krilu,

Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu

Krupnih bora povrh moga čela,

Ta nju mi je hrapavijem perjem

Gorka zbilja, – gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,

Tvoju sreću tako bistru muti?

– Ne gledaj me; ta do tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! Ja nemam nigdje ništa svog

 

Ženi čarobnoj

 

 

 

Bijela dama

 

Mjesečava Bajka

 

 

Čarolija u suton

 

 

Ona je osvit

 

Čarolija

 

Krajolik snova

 

Ona budna sanja

 

 

Radost i ples

 

 

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

Neuki opet lupaju

 

 

Neki Sean Carroll – kosmolog i profesor fizike sa, kako tvrde , “uglednog” univerziteta California Institute of Technology , lupa kao i mnogi neuki njegove fele.
Da li je prolupo, mi to ne znamo.

Fizičar kategorično tvrdi: Život poslije smrti je nemoguć.

Aha , kad bi to bilo tačno.Tada bi život bio besmislen, zar ne?

Njemu je kao dokaz dovoljno što on ne može na nekim svojim aparatima izmjeriti svijest,odnosno detetkovati je u trenutku smrti.

Nećemo se sporiti sa ovom nebulozom.

Mi krenemo na spavanje, uvrnemo prekidač i obasja nas mrak.
Da li je to znak da električne energije , laički rečeno struje nema.

Normalno da se šalimo ovim pradoksalnim povezivanjem fizičkih stanja različitih oblika energije.

A možda i ne.

Ako neukog naučnika nije stid roknuti nebulozu pred globalnu javnost,

zašto bi se mi stidjeli istine.

Šta kosmolog i fizičar zna o duši , stvaranju i smrti.

Evo , izazivamo ga neka svim svjetskim instrumentima izmjeri – detektuje stvaranje ljudske

svijesti / duše.

 

Tvrdimo da ni jedan aparat neukih , ni jedan koznolog ili fizičar uz pomoć svih kosmologa , fitičara i

mjeritelja “duše”to ne može identifikovati.

 

A šta bi sa strujom?

 

Pa , kad nam zatreba pritiskom na taster ponovo je uključimo.

 

A šta sa dušom?

Nažalost neuki ne shvataju da je Bog Milostivi još davno rekao da smo on ima znanje o duši.

 

Naravoučenije:

Pustite neuke budale neke lupetaju i prave se jako pametni.

 

 

 

Kako zaustaviti uragan

 

Nailaze sezona uragana. Beternih i smrtonosnih.

Kažu ne moš ih zaustaviti, sve da su ti Dodik i njegova mafija kumovi.

Ali uvijek postoje ti neki bistrooki   ljudi koji nude preventivna rješenja.

Floriđani otkrili recept za zaustavljanje i uništavanje uragana

 

Patent je vrlo jednostavan.

 

Dvojica preduzimljivih mladića su pozvali ljude da se masovno odazovu da pucaju u Irmu ili bilo koju drugu žensku, obzirom da su žene kao furije jače od bilo koje nepogode i zato se uraganima. po njima dajeu ženska imena. .

Nas zabrinjava što nije rečeno da li se puca  pojedinačno ili rafalno.U toj sitnici izmiče vjerodostojnost pretenciozno skladanog rješenja.

U prvom mahu se javilo samo 80.000 stanovnika Floride , da na taj način pokušaju zaustaviti uragan pete kategorije.

Vrlo brzo su inžinjeri i fizičari,kao i kosmolozi i vojni stručnjaci napravili vrlo efektan  nacrtni plan vatrenog dejstva.

Možda bi plan uspio da se odmah nije javila država, upozorenjem građanima da ne pucaju u uragan, jer ih to neće sačuvati. A u stvari uplašila se individualne inicjative, a oni imaju hiljade kriznih štabova.

I šerif je bio odlučan:

-“Ne pucajte na uragan Irmu. Nećete ga okrenuti, a pucnjava bi mogla imati opasne neželjene efekte”,

upozorio je na Twitteru ured okružnog šerifa.

 

Da li se pod neželjeni efekti misli na otvaranje novih ,bušnih rupa izazvanih pucnjavom i novim,prekomjernijim izlijevima kiše ili se bojao da samo rane Irmu, a ona im kao ranjena zvijer uzvrati krvoloćnim mjerama,to nismo prokužili.

Ipak uzdržaćemo se od bilo kakvih komentara i sačekati epilog:

-Joj levata ,majko mila.

 

A onako usput, što više smišljaju kako zaustaviti uragana,oni se sve brojniji i žešči  natandare.

Bleki – Niko ne zna koliko sam te volio

Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto  si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ti odlaziš
a niko ne  smije znati
koliko sam te volio

Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelo bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Ibrica Jusic – U svakom slucaju te volim / Song – Lyris

 


Volim te uvijek

i kada se budis

i kad na licu sminke nemas

i kad si ljuta

i kad se cudis

i kad bez mene na ples se spremas

uvijek te volim hocu da znas

volim te ne znam

kako da odolim

u svakom slucaju te volim.

 

Volim te kad si bleda i sjetna

i kada bore imas na licu

volim te kad si divlja

i sretna

i kad u ruci drzis pticu

kad nista neces da mi das

volim te ne znam kako da odolim

u svakom slucaju te volim.

 

Volim te uvijek

i kada sanjas

kad ne pises mi

kad te nema

i kad od mene stalno se sklanjas

volim te kad si po sve nijema

kada sutis poput ribe bas

volim te ne znam kako da odolim

u svakom slucaju te volim.

 

Volim te uvijek cak i tada

kad ne volim te kad si sama

kad vece pada iznad grada

volim te kad se pravis dama

kad ne volis me kao sada

u tome i jeste zivot nas

u svakom slucaju te volim.

Tin Ujević – Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.