Bosna zemlja Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

  Optužujem

 

 

 

Srodnost

Udovička ruža  Rasuto srce

Udovička ruža                                                                     Rasuto srce

Podarite milost cvijeću   Ljubavna fantazija

Udjelite milost cvijeću                                                Ljubavna fantazija

 

Portret ubijene ruže  Rastanak i bol

Portret ubijene ruže                                                        Rastanak i bol

Podzemlje     Lice i naličje

Podzemlje                                                                                 Lice i naličje

 

Boje zrelosti    Usamljenik

Boje zrelosti                                                                                Usamljenik

krv 1    Ognjena zemlja

Krv  tri prsta                                                                      Ognjena zemlja

 

 

   

Svjetlost nad gorom                                                                        Zelena tama

 

Pomračenje  Ledena pustoš

Pomračenje                                                                                 Ledena pustoš

 

 

Šarl Bodler – Jednoj kreolki

 

 

U mirisnom kraju kojim sunce žari,

pod purpurnim svodom palmovih stabala,

otkud lenjost plavi oči poput vala,

ja videh kreolku još neznanih čari.

 

Bleda joj put žeže; smeđa čarobnica,

dok, visoka, tanka ko lovac korača,

otmeno uzdiže lepi vrat dugačak

i mirno se smeši, samosvesnog lica.

 

Da u kraju slave vi živite, dete,

kraj zelene Sene ili kraj Loare,

vi biste krasili zamkove nam stare,

 

U čijem bi hladu pesnici sonete

za krupne vam oči u svom srcu vili,

i od crnaca vam pokorniji bili.

Jasna Zlokić – Mama / Song – Lyrics

Jecaji   Nevera  Ostavljeno srce

Evo pisem ti, moja mama

dugo nisam ja bila s vama

vremena malo je, radi se

 

Znas li da se sin moj zove Luka

visok je za tri, vec do mog struka

kosa mu plava sva, isti ja

nista o, ne pitaj, sve se zna

 

Ref.

Hej, zivote, hej

nisam pogrijesila ja

ja, ja sam ga beskrajno voljela

sudbina, takva je sudbina

voljeti, ljubiti, gubiti

 

Ne brini za nas, moja mama

kao nekad ti, ja mogu sama

nista on ne pita, sve se zna

tesko se zivi od sjecanja

 

Ref. 2x

 

Hvala Gospodaru svijetova / Zadivljujuća Milost / Amazing Grace

 

Bosno zemljo Božije milosti

slavi  svoga Gospodara jutrom i večeri

i Sretan ti svaki dan

Amin

 

Anđeo nebeski

Anđeo Nebeski

 

Svjetlost

 

Nebeske suze 

Nebeske suze

Iskon 

Iskon

 

Postanje univrzuma

 

U našim je srcima Kula na nebesima 

U našim je srcima kula na nebesima

 

Moj univerzum

Moj univerzum

 

Ledeno plavetnilo

Ledeno plavetnilo

 

Rađanje

Rađanje

 

Neuslovljena kljubav

Neuslovljena ljubav

 

Plava maglica 

Plava maglica

 

Jedinstvena maglica

Jedinstvena maglica

Ljubav

Ljubav

 

Nebeska ruža

Ruža nebeska

 

Ljubav

Ljubav

Duga sna

Duga sna

 

Vrelo istine

Vrelo istine

mjesec

Mjesec

 

Strast

Strast

 

Vrtlog

Vrtlog

 

Blagoslovljenost

Blagoslovljenost

 

Smiraj

Smiraj

 

Zvijezdice

Zvijezdice

 

Prava ljubav

Prava ljubav

 

Smiraj dana

Smiraj dana

 

Puni mjesec

Puni mjesec

 

Pogled na Terra est stela

Pogled na Terra est stella

 

Bosna prkosna od sna

Bosna prkosna od sna

 

Rijeka blistava

Rijeka blistava

 

Snježni most

Snježni most

 

Zeleni zamak

Zeleni zamak

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

 

Ruža to je životjpg

Ruža je život

 

Stari most

Stari Most

 

Centofilije

Centofilije

 

Krvava Drina

Krvava Drina

 

Vali

Vali

 

Šeher Banja Luka

Šeher Banja Luka

 

Mjesečeva ruža

Mjesečeva ruža

 

Naše nebo

Naše nebo

 

Mjesec i zelena ruža

Mjesec i zelena ruža

 

Muzika stara

Muzika stara

 

Rajske dveri

Rajske dveri

 

Alelujah

Goran Karan – Moja košulja / Song – Lyrics

 


Dobro ti stoji ta haljina crvena

I kosa rasuta niz gola ramena svilena

Osmijeh u očima, istina, pobjeda

Od prvog pogleda znam da si birala k'o i ja

 

 

Ti samo pleši, zadnji ples je moj…

 

—Refren—

Milijun uzdaha izazivaš, provociraš i uživaš

Sve tvoje krpice pozivaju, otkrivaju, sakrivaju

Ali ako pitaš šta se meni sviđa

Najbolje ti stoji košulja moja

Košulja moja

Moja košulja

 

Noćas si najbolja, najljepša, posebna

Svi momci padaju, zalud se nadaju, ne znaju

Tu nema nikoga, ničega osim nas

Jer i bez prstena moja si jedina, tvoj sam ja

 

 

Neadresirano pismo roditeljima

 

 Sveta Tereza je jedne prilike  rekla:

„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.

Jedini Milostivi Stvoritelj je sušta Ljubav.

On od vas ne traži,a priori, da svu svoju ljubav poklonite gladnima.To mogu učiniti samo jake,izuzetne i u Boga Jedinog zaljubljene osobe.

On želi da  vi  nahranite gladnog,poklonite mu povjerenje,riječ i malo pažnje.I  to je velika ljubav.

A ima ljubavi na koje ljudi ne obraćaju pažnju i uzimaju je zdravo za gotovo.To su ljubavi prema Bogu jedinom i roditeljima.

Bog je Milosrdan i ljudima prašta njihov nemaran odnos prema Sebi.Od ljudi traži samo jedno,da budu djeca dostojna  svoga Stvoritelja.

Jedna od najsvetijih Ljubavi je ljubav prema roditeljima.

Možda su nam se majke i očevi činili kao obični,pomalo neobrazovani i prosti ljudi!?

Možda još osjećamo tešku očevu ruku ili majčinu kletvu.!?

Možda su nas neke zabrane povrijeđivali?

Možda su nas neki rastanci boljeli?

Možda  nam se činilo da su nas ponekad osramotili,pa smo ih se stdjeli i bježali od susreta u javnosti!?

Možda!

Sada,kada ih nema,nedostaju nam.I ljuti smo na njih.

Ne želimo praviše da mislimo na njih.Nemam vremena?

Ljuti smo što su nas ostavili.,a nismo stigli da im se zahvalimo za sve muke, koje su prošli da od nas naprave ljude.

Poželimo da smo ih koji put više zagrlili i stisnuli.Cjelov dali.

Nikad im se nismo stigli izviniti za mnoge znane uvrede i povređivanja.Koliko je onih boli koje smo im nanijeli ,a kojih nismo ni svjesni? Ili jesmo?

Kad roditelj umre,   ljudsko biće je žalosno.Odjednom mu se srušio svijet.

Ali to je ,ponekad,tako površan osjećaj.Čovjek ne žaluje  roditelje.On žali sebe .Ostao je siroče.Više nema tople majčine grudi ili čvornate očeve ruke,da se ih prigrli, da svoju tugu odloži.Žali sebe,jer više nema kome da vjeruje.

Kome sada da ide?Kome da pobjegne od teškog rada,problema i života koji pritišće?Sa kime da podjeli breme života.

Kad četere'stina prođe,sve ponovo kreće svojim tokom.Samo se javlja neka praznina. koja se uvlači ,na pola puta , između srca i duše.Pa leta gore dole i guši.Svakim danom je sve veća.Ne osjetimo,ali je i tužnija.Nema tople ruke da ti se pruža,da te pomiluje, zagrli i zaštiti. A napolju je hladan i surov svijet.

I zato dok imate roditelje,zagrlite ih,ponekad pomilujte i poljubite.Ne morate ništa govoriti.Oni su sada kao  djeca.A djeca sve znaju ili osjete.

Roditelji znaju da im se kraj bliži. Prihavtaju to.

Nije njima žao mrijeti.

Njima žao vas;što vas nisu više mazili i ljubili. Što nisu,ljubav neizmjernu, koju su imali,  svaki dan, svaki tren pokazivali.

Njima žao vas, jer nikad nećete biti svjesni koliko su vas voljeli i koje su žrtve podnijeli da bi bi postali  roditelji.

Ljudi nisu skloni tuzi i bolu.U  životu  mora vladati harmonije .Postoji vrijeme za sreću,i vrijeme za tugu.Za radost i bol.Život i smrt.Za ljubav i rastanak.

Naši roditelji su samo ljudi.A ljudi prave greške.Nećemo reći da su naši roditelji bezgrešni.

Reći ćemo da je ljubav Boga Milostivog i roditeljska ljubav    jedine  bezuslovne ljubav. U životu se dese  i druge ljubavi koje bivaju bezuslovne,sli uglavnom,  ne prođu sasvim dobro.

Kad smo srećni ,zašto  misliti na tugu. Treba je osdtaviti sa sastrane.Ona zna svoje vrijeme.Ali kad tuga dođe, neka prošli , srećni dani budu njen lijek. Koliko je radovanje bilo žestoko,to će tuga biti žešća.

Ljudi plaču za izgubljenim,otišlim ljubavima.Osjećaju se prevarenim.Nikad se zapitaju koliko su sreće imali što su imali tu ljubav.

Otišla je,pa šta.ostali su snovi i mila sjećanja.Ljubavi ne treba zaboravljati,već se sa radošću na nju osvrtati.

Nova će ljubav doći.Eno je iza, ugla ide.

Zašto  insan plače nad danima kada je sretan bio?

Današnji dan posvećujemo senima i snovima krhkih bića koji su   poklanjali najviše svjetla i ljubavi u našim životima.

Kemal Monteno – Dušo moja

 

Zima Bosne zemlje Božije milosti Nebo srušenih nada  Neizmjerna ljubav

 

 

 

Duso moja, ja ne znam vise

koliko dugo ovdje stojim

dok slusam kako liju kise

pod mracnim prozorima tvojim

 

Duso moja i kada krenem

tako bih rado da se vratim

ti ne znas da je pola mene

ostalo s’ tobom da te prati

 

Ostalo s’ tobom da te ljubi

kad budes sama i bude zima

jer ja sam onaj koji gubi

i prije nego ista ima

 

Duso moja, k'o kaplja vode

i ti se topis na mom dlanu

jer s’ tobom dodje i bez tebe ode

stotinu dana u jednom danu

 

Duso moja, ti umorna si

i bez tebe ti lezaj spremam

na nekoj zvijezdi sto se gasi

ja trazim svijetlo koje nemam

 

Pod hladnim nebom ispod granja

stavices glavu na moje grudi

jer ja sam onaj koji sanja

i zato necu da te budim

Bleki – Putovanje po tragovima jedne čedne duše

 

 

 

Mila

Hvala Ti na slici

Molim te budi strpljiva

Ti  , oprosti mi ako griješim

 

Htjedoh  ti pričati o impresiji

koju tvoje slika prinosi mojim čulima

 

a shvatih   to su riječi neukih

nisam od njih

damar   ti znam

htjedoš reći dušu

orhidejo sjajna

a dato mi je malo znanja

o tebi

jer tako želiš

 

Kako započeti putovanje a nemati početka?

Nemoguće!

Danima gledah i sliku i ne nalazih početka.

 

Odustah.

Skoro.

Jer usnih…

 

Jedna Bijela gospođica

u san mi dođe

zasjeni me dobrotom i iskrenošću

dražesnom,

elegancijom  skromnosti

 

za ruku me primi

ne reče

više osjetih misao

zagledaj se u moje oči

potom pogledaj u sliku

suza moja

pričaće ti priču

 

Naivan kao uvijek

pogledah sliku

ona titra i mijenja se

začuđen okrenuh se

da pitam…

 

Ona koja sanja nestade nestade

kao Poova Anabel Lee

ne uspjeh da joj kažem Ti

a to govorim samo onima koje volim

 

Jedna druga dama

slikarka duše

Profesorica moga šegrtovanja o životu

u nekim vremenima  pređašnjim

kojoj sam godinama govorio Ti

i volim Te

me učila životu i slikama

 

Ima slika i slika

najljepše su one proročke

Umjetnica ih završi

u srcu joj nježnost

jer bol je svoju izlila

rodilo se još još jedno čedo

odrastanjem o ljubavi nekoj da priča

 

molim

ležaljku  prihvati

najpogodnija je snovima

Bijela gospođice

 

dok nevinost spava

slika se mijenja i raste

 

i vidjeh

ljubav veliku

i osjetih tugu

ogromnu

jer bajka prastara

počinje da priča

 

bila jednom ljubav jedna

za malo savršena

ali nezavršena

 

iz jedna čaše kristalne

dva su cvijeta

život pila

 

jedna čaša od kristala

jantara i žada

u violet ljubavi uranja

 

jedna čaša zlaćana od radosti

dva cvijeta

zelenih korijena

 

dva su cvijeta prelijepa

jedan od srca

krvlju rumeni

 

dva su cvijeta bezbrižna

drugi  od bježanja

trnjem posvećeni

 

jedan cvijet je kreposni

od nježnosti

tišine što  snije

 

drugi cvijet je  nevjerni

od lutanja

putanjama brda prelama

čaša  ljubavna  ispijena

na dna svjetlosti

duše jedne tanane

 

zaljubljena

neslomljena

salomljena

 

violet voljeti je zaboli

od  bola poludi

kapljice tuge zarobi

 

iznad čaše velikih nadanja

okamenjene gromade bitiše

u nježnosti  purpura

 

od čaše ispijene

od violeta boli

okamenjene gromade purpura

razli se nebo plavetno

 

nebo plavetno

njene duše nevine

u led se pretvori

led u redovima

bol u kolonama

očiju zatvorenih

ona dobrotom vlada

 

smjernost  usud

bila jednom ljubav jedna

ostala je cura čedna

žena divna

djevojčica mila

krhka srna

u istini bola

ljubav davnu sniva

 

ne virujte neukom

prorok

nevira ni

 

a ća mu ga znan

nisan kritik

sanjar san

 

samo jubav svuda

radovanje tristeccu

vidim snim

 

 

 

 

Đorđe Balašević – Jednom su sadili lipu / Song Lyrics

Iskrenost Kapljica  Razigrana ljepota 1

 

 

Jednom su sadili lipu

stari Nestorov, gos'n Ceda i jos jedan

bio sam nov u tom stripu

komsijin mali kog su pustili da gleda

Stari nestorov, potpalivsi korov, tad rece mi

ti si mlad

ti ces dospeti za taj hlad

 

Jednom sam voleo zbilja

mislim na ljubav pravu, sasavu i silnu

vozio hiljadu milja

ko onaj ruzni Francuz u prelepom filmu

vukle me sine pod tocak masine

al’ ona me spasila

sve je druge ugasila

 

Ref.

Hej, sve to dodje na svoje

odavno pravila znam

samo tuge se broje

hej, opet tornjevi tuku na Svetog Luku

jesen je kriva, uvek me rasturi siva

 

Jednom je prosla kraj mene

sa tipom kog sam znao

tama da se javim

skrila je pogled na vreme

al’ sasvim dovoljno za blues

u mojoj glavi

bezvezno zdravo i klimanje glavom

i sve sto vec sleduje

neka, lutko, u redu je

 

Ref.

 

Jednom su palili lisce sa one lipe

dim je leteo do neba

na kom su (nema ih vise) stari Nestorov, gos'n Ceda i jos jedan

 

Ko nije drvo razumeo prvo

pa tek onda sadio

taj nije nista uradio

i shvatice kad-tad

da ne zna sta je hlad