Zaboravljene ljepote Božije ljubavi i darivanja ,
zaleđena kistom u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
Uvod
Pitali nas kako nastaju mjesečeva i druge slikovne bajke.
Nismo sigurni da bi nas razumjeli,
jer ponekad ni sami ne shvatamo kako nam boje pomute um
i misleno se prospu po platnu , sledivši se za vječnost.
Ako kažemo sve počinje s ljubavlju ,
u redu je; istina je.
Ali ipak , to nije sve!
Mnogo je ljubavi i poetike utkano u svaku sliku.
Prvenstveno Božije ljubavi i milosti,
koje se posredstvom umjentikovih ruku
i zabezeknutog uma pokušavaju prenijeti na platno.
Fasciniranost Božijim blagodatima ,stvaranjima i stvorenjima ,
djeluje na boje i one postaju odane i razigrane,
nježne , plemenite , pune radosti i ushićenja.
No , to se ne može u jednom zapisu opisati,
ako se ikako može razumljivo objasniti,
jer mi ljudi smo uglavnom neuki i nemamo vremena za takve sitnice.
A i svaki zaleđeni kadar ima svoju priču , osjete i svoje boje.
Često se zamislimo:
Odrekli smo se Boga Jedinog radi žurbe i “egzistencije “!?
Trpamo i trpamo, preko tijela braće gazimo, samo da je nama dobro.
Zaboravljamo da se dobro samo od Boga dariva, i dobrim vraća.
Dobra koja pribavljamo , a uz koja nije pomenuto Božije ime i Božija milost nije dobro.
Mislite da smo skrenuli od naših slika?
Nismo, nikako nismo. One su dio uvijek ustreptalih damara.
Svi mi imamo/nosimo Božije darove u sebi.
Istovjetne i neslućene, od samog rođenja.
Još u majčinim utrobama, dok smo jedno krhko
i prelijepo ništa , tek začetak jednog posebnog mikrokosmosa ,
Bog milostivi nam udahnjuje dušu ,
darujujući ljubav ,milost i znanje.
Rođenjem počinjemo gubiti ono što nam je dato.
Roditelji, okolina, škola,društvo nas
( upravo tim redom )
počinju sputavati ,braniti nam i ograničavati.
Dok smo djeca ne razumijemo odrasle – “učitelje”.
Želimo se samo igrati i “dječijoj” mašti ,
toj božanskoj iskrici pustiti na volju.
Budi miran,budi dobra,ne prljaj se,
ako ne budeš dobar ili poslušna ukrašće te neko,
oni drugi zli ljudi…
Prosto sluđujemo djecu koja nevino i sa radošću
hoće samo da uživaju u Božijim blagodatima…
Oni koji uspiju sakriti ili sačuvati svoju djetinju dušu
ili dio nje , kad “odrastu” nastave se igrati
i stvarati svoje nove , predivne svijetove .
U narednom periodu ćemo vas , vizuelno i riječima,
upoznati sa nekim čarolijama i biserima Galerije
Bosna zemlja Božije milosti.
Slika 1.
Mjesečeva bajka
( Slika u porodičnom vlasništvu )
Slika Mjesečeva bajka je vrlo neobična ,
jedinstvena u poznatom svijetu slikarstva.
Po svim značajkama odudara od bilo čega do sada naslikanog .
Bijeg od bilo kog poznatog pravca ,teksture ili tehnike?
Jednostvana kombinacija , dvije boje, bijela i plava u tisuću valera .
Nebo, Mjesec , Planina , golet (možda srebrena zimzelen)
i Modra rijeka u uskovitlanom zagrljaju snježne noći.
Sve se prelijeva i iskri , obasjano mjesečevim srebrom,
naizgled statično, a tako puno života.
Predah između dvije sniježne oluje išaran je munjama?
Snaga olujnog neba koje prijeti ,
uzavrelost nabujale rijeke koja nosi sve pred sobom ,
nasuprot mirnog ,tihog, dvozračnog mjeseca ,
koji , uz pomoć snježnih kristala prosijava,
svjetleći planinu nadrealnom čipkastom bjelinom ,
koja blješti i obasjava noć vizurom iskona.
Umjetnikov krhki univerzum nema jasno bojenih granica.
Sve je u naznakama , a tako nježno i jasno tkano i pleteno.
Upitno je gdje se završava planina , a gdje počinje noć?
Da li na obodima čipkastih zmijica ili visoko gore do samog Mjeseca.
A možda , u tom beskrju snijeg ponovo počinje bojažljivo da leprša ,
strahujući da ne baci sjenu na Srebrenu svjetlost ,
koja se vlastelinski ustoličila na blago osjenčenim zidinama
i hridima u vrhovima planine.
Jedino se neukrotiva ljepota , uvijek nestvarne Modre rijeke ,
kao neki perpetum mobile ,
iznova , kao nekim prividom vraća , da upije milost Mjesečeve bajke.
Posmatrač je u prilicu da sam povuče neke granice
i subjektivnom percepcijom odredi da li se to bjelasaju nebeska bespuća,
goleti planine ili srebrena zimzelen.
Ili , možda , zabezeknuti slikar , opijen mirisom eteričnog ozona,
bojuom neštedemice posipa krajolik, i ledi tisuće iskričavih zmijica.
A opet ima tih vječito zaljubljenih sanjalica ,
rukom u ruci, ljubavlju na usnama, srcem krvavim i živim na dlanu
koji prepoznaju uzvišenu nježnost i blagost ,
kojom se Božija ljubav, milost i dobrota ,
prelijevaju obzorjem djetinjih snova.
Ipak uputićemo vas u jednu tajnu:
-Svaka ljepota je u oku posmatrača.
A mudraci nas od iskona uće :
– Oči su ogledalo duše.
Bog je Milostiv ,
Hvala ti .