Bosna zemalja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

lebdeci-dardin  cvijetna-milina

Lebdeći đardin                                                                    Cvijetna milina

 

jesenje-stablo-u-cvijetnjaku  raznjezeno

Jesenje stablo u cvijetnjaku                                   Raznježeno

 

svijetlost-na-izvoru-modrozelene-rijeke  kamena-gromda-kraj-modrozelene-rijeke

Svjetlost na izvoru Modrozelene rijeke                    Kamena gromada kraj Modrozelene rijeke

 

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom  mjesec-uranja-u-modrozelenu-rijeku

Srebrena mjesečina  nad Modrozelenom rijekom            Mjesec uranja u Modrozelenu rijeku

 

svanuce-nad-modrozelenom-rijekom  leprsave-dugine-boje

Svanuće nad Modrozelenom rijekom                               Lepršave dugine boje

 

otmjenost-dardina  tango-na-srebrenoj-mjesecini

Otmjenost đardina                                                              Tango na srebrenoj mjesečini

 

svijetlija-strana-prirode  Prozračni snovi

Svijetlija strana mjesečine                                                    Prozračni snovi

 

Moja-Tišina-i-sni   Proljeće u oblacima 1

Moja tišina i sni                                                         Proljeće u oblacima

Edgar Alan Po -Dolina nemira


 

Dolina mala to bješe prije

U kojoj ljudi bilo nije;

Pođoše u rat jednog trena

Slijedeći zvijezde blagih zjena

Što s plavih kula noću skreću

Stražarski pogled svoj ka cvijeću,

Dok cijelog dana među njima

Sunce u lijenim leži snima.

Posjetilac će priznati sada

Da tužnom doli nemir vlada.

Sve osim zraka što, sve teži,

Nad magičnom samoćom leži.

Stabla bez vjetra, da im gib prida,

Drhte ko more koje se kida

Oko maglovitih Hebrida!

Ah, nema nigdje vjetru znaka,

Da hrpu šuštavih oblaka

Nebom od zore gna do mraka,

Nad ljubicama koje mazne

Liče na ljudske oči razne –

Nad ljiljanima koji kriju

Bezimen grob gdje suze liju!

Njišu se: – cure kapi vječne

Iz mirisne im čaške mliječne.

Plaču: – niz stabljike im puze,

Poput dragulja trajne suze.

Crno – Tinejđerske reminiscencije – Crno, plavet, snovi i valeri

Crno, plavet, snovi i valeri

 

Plavetnilo je boja neba i čednosti. Boja krhkih bića koje plavi vitez voli i štiti.

Tako vam je to na ovom prelijepom dunjaluku i ne može drugačije biti. To je dar sa nebe koji se ne prekida.

Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje. Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća bojenih snova. Sjećaju se snova u kojima je svijet crno – bijeli.

 

Kada ih upitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jednu riječ:

-San.

Svaki čovjek voli neku boju. Svaka boja je odraz nečijeg bića. Značenje boja od naroda do naroda se razlikuje. Negdje je crno žalost, a negdje bijelo .

Negdje bijelo znači zaštitu od sunca, a crno od hladnoće. No, ima ih koji drugačije misle. Sve zavisi od vremena, podneblja i prilika.

Svaka zemlja ovoga svijeta izabere neke boje za svoje znamenje. Samo je jedna izmišljena zemlja terorista uzela crno za svoje znamenje. U ovom vremenu i nekada davno prije.

U prošlim vremenima, recimo vijek jedan prije, crno znamenje je bilo moda. Pogubna i ogrezla u neviđenu tamu, koja je nosila samo smrt, razaranje i nestajanje.

Šta su znamenja u usporedbi sa ljubavlju prema nebu, zemlji i ženi. Samo blijede krpice koje se tresu i trunu na vjetru i kiši.

 

A šta su boje? One mogu značiti i označiti sve. I raspoloženje i osjećaje, ljubavi i tuge, boli i smrt.

Sa bojama treba pažljivo i nježno, kao sa ženama. Žene su bića iznijansirana u tisuću valera. Vrlo tanane i krhke .

Kad posmatrate maglice ne možete se oteti utisku da svaka o jednoj ženi priču priča. Maglicama, Crno daje osjećaj dubine i perspektive, ali crna pozadina smanjuje čitljivost, tako da ljepota žene izbija u prvi plan.

Sigurni smo da svaka maglica pripada nekoj ženi. Broj maglica je lako izračunati. I svakog se trena rađa jedna maglica i jedna žena. Zato su maglice raznobojne, a uokvirene su Crnim da se ta milina istakne.

 

A opet, sa krhkim bojama i ženama je najlakše umjetnicima i poetama. Oni ne polažu nikome račune, zašto su upotrijebili ovu ili onu boju, ovaj ili onaj valer. Čak i sve nijanse Crnog.

Kako ćete istaći blijedilo i ljepotu udovice, koja i u suzama vodi njen senzibilitet? Crnim ili tamnim kontrastima.  I boje ih slušaju jer umjetnici najčešće o ženama sanjaju.

A snovi su prijatelj mraka  i tamnih kutaka srca. Kad snovi izdaju , srce krvari Crnim  tonovima.

Kad cvijeće, krajolik ili stare zamke crtaju o tajnama žena, snovi se snivaju.

Nažalost , rečeno je,čovjek se ne sjeća snova koje sanja u bojama. Samo crno – bijele snove. Unatoč tome, oni nisu  manje lijepi. Bijelo im daje čednost, a crno život.

 

Običnim smrtnicima ništa ne preostaje nego da  izađu u neki lijepi đardin  i uživaju u bojama.  A đardin danju je uglavnom zamoran i vreo. Noću u tami, kad crno vlada, kada se mjesec preliva po cvijeću, a mirisi stapaju sa Crnim što se polako prikrada sa neba, svako srce je popustljivije i krhkije.

Ne uzdrhti srce od jarkih, plamenih boja i od sunčeve svjetlosti.

Srce natjera da kožu da se naježi od osjećaja koji dopiru od  šumova i uzdaha što ih krije tajanstveno Crnilo noći.

 

Da tom Crnom, kome se i srce raduje, tada je dobrodošao Mjesec i Maglice. Natjeraju oko za zaiskri svjetlost duše, da se ona prelije na čuperku kose, ma koje on boje bio. Uvuče u dubine srca.

Neuki, obični ljudi  su u pravu. Niti jedan umjetnik ne može uraditi da boje imaju sjaj i iskre prirode i vakta u kome svjetlucaju svim sjajem. Niti mogu dočarati ljepote koje izviru iz Crnila koje se od iskona sa neba spušta.

Nisu to stotine nijansi. To su tisuće i tisuće valera koji lebde pred očima sretnog bića.

Pola valera nosi svjetlije nijanse, druga polovina je poklonjena Crnim nijansama.

Ako obični  smrtnik ima sreću da u desnoj ruci drži nečiju lijevu ruku malu i osjeća vlažni dašak nježnih usana na svojim, može se sasvim slobodno reći:

-Sretnog li bića. Ima i boje i ono što predstavlja boje; ljubav.

 

U svojoj bezgraničenoj milosti Bog ljubavi je svjetlost i crnilo, boje i valere, darovao svim ljudima svijeta. Svakom pojedinom biću i nikom posebno .

Boje čovjek ne može posjedovati. Može kupiti litre boje i potrošiti je, ali ne može je posjedovati, ni njome vladati. Jer boja je vladar  ljubavi. Kojom god bojom vi poželite da naslikate svoju ljubav, ona se odjene bojom koju zaslužuje. Nažalost, ne zna se zašto sve ljubavi od Romea i Julije teže 0nim Naj  Crnim nijansama.

Tako vam je to u ovom prelijepom plavom prostranstvu gdje Svjetlost i Crno mogu biti istoznačnice. I ne može drugačije biti. To je dar sa nebe koji se ne prekida.

Nastavak sutra 5.9.2019.  u 21 09.

Allegro bend – Gdje si dušo gdje si rano / Song – Lyrics

 

Usamljena duša Trnoviti ružičnjak  Slomljena ljubav

 

Preko praga, kad je posao

sam vodu bacila

al’ sam znala, da kada jednom ode

da se ne vraca

 

Srce mi sa sobom odneo

al’ ne kunem, srecan mi bio

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Kuca nasa, u njoj se nocu

svetla nikad ne gase

blago tebi, ti znas da negde neko

tebi nada se

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć

Nasušna / Igrokaz na dan 5. Oktobar/Listopad

 

Danas je Subota , 5. Oktobar/Listopad , 278. dan  nasušne nam 2019. godine. Do kraja godine ima 87 dana.

Vas buni izraz nasušna.

Interesantno nas nimalo. Zato smo ga i upotrebili; da se vi ibretitte.

Čuj molim te godina pa nasušna. Ko je to ikad zapiso , oliti smislio.

Pa eto mi skontali, i normalno što zdumaš to pritetfteriš.

Ni nama se nije prosvijetlilo dok nismao naišli na neki Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik.

A u njemu , crno na bijelo piše:

nasušna

neophodna, svakodnevna, osnovna,prijeko potrebna ,goruća potreba ,potrebita, bez koje se ne može , vidi anamo ona

**

Nešto smo se nismo plaho dilemisali da bi skontali da je svaka godina upravo taka , kaka je u mahali

opisana.

Jedino nas bunilo ono : vidi anamo ona

Pogledasmo , kad tamo : Ljepota.

Niko nikada nije tako fino , na jednom mjestu oslikao tu milosnicu , tu ljepotu , to savršenstvo  ,

tu neprevaziđenu, jedinstvenu anamo onu.

I vrlo lako shvatismo poveznicu.između anamo one i godine.

I godina i anamo ona su:

neophodne, svakodnevne, osnovne,prijeko potrebne ,goruće potrebe , bez kojih se ne može

Što bi poete rekle:

-Ah , te potrebite  ljepote.

U prevodu:

-Bez njih nam života nije.

 

 

Bleki – Najbolja je žena…

Učili me

i još uvijek

lupetaju

baš su dosadni

još mi tupe

najbolja je žena

vaka i vaka

naka i naka

taka i taka

i jošte pomalo naopaka

po starinski mimo žemskinja

meni smiješno

ne računaju neuki

ima jedna kvaka

kakva takva

mahalska je

onako iz sjene

a nježna

vaka naka i taka

baladi nalik

najljepša na svijetu je…

Žena djevojčica

Dama

Princeza

Ona

koju srce voli

sa kojom sanjam

ljuljačku za dvoje

ispod trešnjinog stabla

pored Modre rijeke

i njene i moje

i Bosanske

bome i Balkanske

a tišina sni

Ocean ljubavi

Žene snene

ne bilo koje

većme u duši rođene