Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

 

krajolik-majskog-cvijeca  ruza-i-snovi

Krajolik majskog cvijeća                                                Ruža i snovi

 

rajski-san-mladenaca   dardin-ukradene-cednosti

Rajski san mladenaca                                          Đardin ukradene čednosti

 

proljetni-mozaik-triptih-iii  plavkasto-rozi-dodiri

Proiljetni mozaik III (Triptih)                                   Plavkasto rozi dodiri

 

dardin-mladenaca-idardin-mladenaca-ii

Đardin mladenaca

 

vilin-konjic  dardinljubavne-njeznosti-i-ljepote

Vilin konjic                                                          Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

 

studeni-vjetrovi  zimski-opus-ii

Studeni vjetrovi                                                                        Zimsko opus II

 

plavetni-sou   proljetni-plam

Plavetni šou                                                                        Proljetni plam

 

stablo-iluzija  ljetni-opus-i

Stablo iluzije                                                                              Ljetni opus I

 

 

Prever – Vrt

Ne bi hiljade i hiljade godina

dovoljne bile

da osjete

mali trenutak vječnosti

Kad si me poljubila

Kad sam te poljubio

Jednog svjetlucavog zimskog dana

U parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na zemlji

Na zemlji koja je samo jendo nebesko tijelo

Biseri bjelavskih mahala 427* – 432

 

427* Demokrata potiče iz demosa, kokuz iz kokuzluka.

428* Sve demokrate lovom ponikoše i glasačima kokuzluk uvališe.

429* Glaso ne glaso , ako nisi na listi ,izglaso si sebi kokuzluk.

430* Kokuzluk vremenom postaje nasljedna osobina,zato se raja od pamtivjeka rijetko buni.

431* Kao kokuz natakeren i si i vako i nako.

432* Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz.

Bleki – Tebi pripadam

 

 

Nebo je plavetno i beskrajno

noć je umilna i sveobuhvatna

sunce je sjajno i nasilno

mjesec je blještav i čaroban

zviježđe je ljepotno i zavodljivo

oni se smjenjuju

vremešni su

samo je Ja Jesam iskon

svakog dana

iznova i iznova

osvaja moju dušu

i ja njemu pripadam

Balkanski Tango – Djorđe Balasevic / Song -Lyrics

 


   

 

Vesnik svadbe po sokaku svuda je

brinu snajke sta ce koja mesiti

neko m'i se, kanda, skoro udaje

pa, cuj moralo se i to jednom desiti

 

Tu livadu ja sam prvi kosio

ma pricam vise nego sto bih smeo

ajde, odavno bih je zaprosio

da sam samo hteo

 

Vetric glanca krune granja

tamis nosi par lokvanja

racun svedi, sta sad vredi mladost tricava

 

Nevazno je to sve skupa

secanje je smesna lupa

koja sitne stvari uvelicava

 

Oprezno s tom violinom

ona cezne za tisinom

ko da skakljas andjelcice vrhom gudala

 

A nju nemoj pominjati

nece svet zbog toga stati

nece biti prva sto se udala

 

Nista lakse nego sebe slagati

nista lakse neg’ se nasmrt opiti

i nista teze nego zalud tragati

od sto drugih nju sam probo sklopiti

 

Srce cupka, al misao okleva

ceka da se stvari same dese

a tuga lepse zvuci kad se otpeva

pesma sve podnese

 

Bog je katkad pravi seret

na strmini doda teret

i potura nedohvatno da se dohvati

 

Bog je dobar kako kome

bolje ne pitaj o tome

ucutacu ili cu opsovati

 

Polagano, sanji-baci

ti si znao sta mi znaci

ko da heklas paucinu vrhom gudala

 

Kad pred crkvom baci buket

neka padne, kao uklet

neka bude zadnja sto se udala

 

Samo bol je u zivotu siguran

srecu nosi neki postar jako spor

neka, samo ovu noc da izguram

sutra cu vec naci dobar izgovor

 

 

Bleki – Bosna je Istina

 

 

Modra rijeka 1     Vodopad

Modra rijeka                                                                            Vodopad

     Dijete u oblacima

Ocean                                                                                   Dijete u oblacima

 

More u plamenu     Zavodljivo plavetno oko

More u plamenu                                                                          Zavodljivo plavo oko

 

 

Hodio sam alejom platana

Modre rijeke što na njenom kraju vrije

K'o vodopad istine

U ocean  se vječni  izlivala

Da bi se djete u oblacima u njemu ogledalo

Kao da je nježno more beskraja

Tisuć ljeta duboko

Iskri svojim zavodljivim plavim okom

Shvatao sam svakim korakom njenim

Bosna zemla Božije milosti je istina

 

Imam jednu želju – Nena Ivošević / Song – Lyrics

 


 

  

 

 

 

  

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

Memento rose

brilijant      images (1)

 

preuzmi (7)    images (10)

images    images (2)

 

images (1)                       ???

 

 

 

preuzmi (1)    preuzmi (1)džuna melin

 

vasilija  jenis  magi đuli

 

Ljiljana Nikolovska preuzmi (6) brena josipa 1

 

 

vesna  ismeta Nena Ivošević Bisera Veletanlić

 

milica  21585_suncokreti-snezana-02_ahl šaban 5 Amira Medunjanin

 

Davorka Bosnić                        ????                    ????                         ????…

 

Imam jednu zelju

da ti tvoja medna usta

jos jednom poljubim

pa da se nikada

iz sna ne probudim

 

Nista me ne boli

samo mi se srcu

rana pozledjuje

stara jer me ti ne volis

srce iz nedara

 

Kada budem umro

na mom srcu

ostace mi jedna zelja

pusta sto ti ja nikada

ne poljubih usta

**

Sjećanja  na sve Praznike

Jedan cvijet za drugi cvijetak ,po vašem izboru,cvijeće ćemo replicirati,a dame nježno u album mladosti i čežnje prislanjati. Za neke  damu smo ostavili suzu kristalnu  , ali  svima ljubav poklanjali.

Dame koje vas sa fotografija glede, su sve, one naše dame sa kojima smo se našli, pa se posle nismo našli. I za kojima srca još uvijek kucaju.

Hvala svim grlicama naših života.

Posebno velika Hvala i poštovanje  damama u sjenama ,iza upitnika.

Malobrojni sretnici još vijek imaju one sa  kojima su se jednom našli.

Ovu pjesmu poklanjamo svim prekrasnim cvjetovima naših prelijepih dana.

Neke su usnile , neke  su sa nama, da nam čari  i snove svoje poklanjaju.

Za ljubav ćemo lako. Toliko je u nama ima, da je možemo darivati svima.

Samo treba jedna pružena ruka.

I eto, to je to.

Dvije ruke , jedna u drugoj. Dvije ruke su par. A, par je već nešto. Poslije je sve lako.

Neke od milosnica nas sa putanja maglica gledaju i smješe se.

Znaju njihovi darovi su u našim srcima, u sigurnom okruženju.

Drugi cvijetovi, naših  svijetova će se kasnije ovoj galeriji ljepote pridružiti.

Bitno je da su u srcu.

Mnogo je to snova, ljepote  i  ljubavi. A tako i treba. Gdje je muzika tu je i ljubav.

Hvala Gospodu Milostivom na obilju prelijepih milodarja i sjećanja.

Mi im nećemo zaželjeti Sretan osmi mart.

To  je jedan dan u godini i uglavnom bezlično radni.

Umjesto toga ćemo im zaželjeti:

 

Sretan Vam  svaki tren vaših života u kojima želima da  ljubav uvijek sija.

I hvala vam, za sve što ste nam poklonili.

Pa i  za ono: dvoje se našlo pa se poslije  nije našlo.

 

Sergej Aleksandrović Jesenjin – Sjećanje

 

3.oktobra 1895.godine rodio se Sergej Aleksandrović Jesenjin.Da je kojim slučajem živ imao bi hejbet godina.Recimo 124., a Isidora Dankan okriglo 142.Kaži dohakalo im ono gdje su najtanji.Vrat.

I još  nam kažu  – godine čine razliku.

Aha!

U glavama neukih , koji život vlastiti ne znaju proživjeti. A o drugim životima brige brinu.

Tim,suhim i sažetim  riječima, prosto priširene rečenice , istrghnutim iz hronike prepisivača, smo ispratili pjesnika u rubrici na današnji dan. Malo smo se trudili izbjeći stereotipe,pa nešto preinačili i dodali.

Onda se sjetismo da Jesenjin  jedan od navjećih  poeta svjetske poezije i da zaslužuje više od hronološke zabilješke.Izvukosmo iz naše sehare neke  zabilješke,upotpunismo ih činjenicama i evo ih pred vama.

Kažu da smo neki naopaki,pomalo lujke i luke, ali i  skeptični ljudi.

Skoro nikad  ne počinjemo iz početka,nego sa kraja ili bar  iz sredine.

Ili pričamo okolo kere pa na mala vrata.

Imamo dobar razlog.

O drugima sudima po sebi. A to nikako nije dobro.

Kada nešto čitamo,ako nam početak bude dosadan,mi to batalimo.

Po zakonu poetike i tragike u srednjem dijelu se stvar zakuhava i na kraju manje ili više urnebesno okončava.

Pred kraj života Jesenjin se nekako ubrazo.Poezija  je bljeskala iz svake pore njegovog tijela.Stihovi su letjeli. Poeta se bojao da mu koji stih  ne promakne  ili pobjegne.

„Ne mogu ih zaustaviti;oni su kao navijeni stroj.“

Njegovo vično pero ih je ipak moglo kontrolisati i popisati.

Na Kavkazu ljeta 1984. izbacio je sve što mu je pritiskalo dušu.Iz dubine duše je izronila Ana Snjegina krasotica,ne  jedna,ne dvije , već više grlica njegove mladosti.

Autobiografska ispovjest,mladalačke  opijenosti snježnog daha.Ljubav i čežnja pretočena u testament  dešavanja u pjesnikovom o rodnom krajoliku 1918. godine.

Koliko je taj čovjek ljubavi imao.Koliko je zanosa u sve unosio.On se davao i davao.Od srca davao.Nije znao drugačije.

Mnogo je to davanja.

Da li ga je to iscrpilo?

Većina u  Sneguljici prepoznaje Lidiju Kašinu, majki dvoje djece, starijoj od Jesenjina devet godina.

Zar je to ljubavi bitno.Ona je bila aristokrat,spahinica ,on seljak .

Nemoguća kombinacija.Pa šta?

Zrela žena unosi u dušu golobradog seljačića  , nemir,nadu,putenost i glad za ljubavlju.

To je sasvim dovoljno da poteče vrelo najiskrenijih i najljepših ljubavnih stihova  ovog dunjaluka.

Kada Jesenjin pjeva Ani Snjeginoj ,on joj daje lik Ane Sardanovske svoje prve ljubavi.Ona se pojavila iznenada.Nenajavljena banula u sjećanja,u taj san, ta „djevojka u bijelom“,dok je gledao prostranu baštu, koja se bojila mirisima  procvalog jorgovana i klepetavim trošnim vratima:.

“Nekad sam kraj tih vratnica dvojni’

ima šesnaest godina, pre…

i devojka je – drug nerazdvojni,

rekla mi tiho i nežno: “Ne!.”

Revolucija guta svoje sinove,ali i ljubavi.Nema u njoj nimalu mjesta za osjećanja.

Lidija mora da ode.Sreća ostala je živa i povela djecu na mrski zapad u London.

Tu su još i sestra i majka.

U mladosti ,on je nesretan jer:

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

 

Oh- my Lord

Oh- my Lord

 

U poemi su konkretni muških likovi  izostali,samo neka bezoblična masa, družbaja djelatnika revolucije.

U Jesenjinovoj   poeziji   konkretne likove imaju revolucija, žene, ljubav, ruska prostranstva i damari.

Serjoža nije imao mnogo vremena za ljubavnu poetiku.On je ljubav je živio.A riječi poklanjao  ljubavnici,sovjetskoj i revoluciji.Zato je njegov opus ljubavne poezije malo tanji.Ali je toliko ubjedljiv i uznosit da ostvaruje ono što je malo kome uspijevalo.

Čovjek je imao damare i dert.

Usadile mu ga žene.On nije mogao disati bez žena.Avanture i žene.

I brak sa Zinaidom Nikolajevnom Rajh, sa kojom je imao ćerku Tatjanu i sina Konstantina.

No,ko će sputati poetu kjoji juri pravu ljubav i snove.

1921.-je u Jesenjinov svijet silovito banula Dankanova.

Isidora .Mistična plesačica.Velovi orijenta su strasnu Irkinju i  raskalašnu Amerikanku  pretvarali u  Orijentalku.Sirtaki je činio Grkinjom.Daire su je učinile Jermenkom.Kastanjete španskom cigankom.

Tako su je prikazivali.Malo ko pominje užasni,nemjerljivi  bol kojim je bila okovana.

Njena sedmogodišnja kćer i četvorogodišnji sin su se udavili u Seni. Istog dana, istog trena,hladna bujica im je pomogla da se uznersu.

Rodila je još jedno djete , ali je beba umrla neposredno posle rođenja.

Nikada se nije oporavila od gubitka dece.

“Liječila” se ljubavnicima, koji su bili samo uvertira za životnu ljubav sa Jesenjinom.

Hroničari bilježe samno ples,ljubavnike i šal koji se omotao oko labuđeg vrata,dvije godine po Jesenjinovoj smrti.

On je začaran, gledao  u nju kao u čudo,proviđenje. Strast kojom je oblikovala ples,pokret koji je dočaravao maglice,velovi koje su  nosili anđeli,dodatno ga je  sluđivala.Nije imao izbora.Beznadežno se zaljubio.

Jesenjin je Isidoru  učinio Rabinuškom i Kalinom. Ona njega anđelom i đavolom.Sagorjevali su i poput feniksa se rađali.Bio je to vrijeme strasti,kada se sve preokrenuli.Ruska stepa je to.Ona ponekad izluđuje i nosi u neke druge dimenzije.

Lutali su Podmoskovljem u prozračne lejtne vječeri ,kada se zvijezde spuštaju i miluju zaljubljenu djecu.Svi zaljubljeni su djeca.

Otkravilo se Isidorino   srce i ona koja je „rođena za ljubav“ ,shvata da  “najveća stvar u životu je – ljubav”.

Ona je imala 44 ,on 26 godina.Pa šta?Jedno punoljetstvo razlike i nije neki takarli vakat.

Ljubav ne zna računati,pa zato je nije briga za godine.

Mi smo ubjeđeni,mi čvrsto vjerujemo da je revolucija dala zapret toj ljubavi i oni se dvije godine kasnije rastaju.

Godinu dana poslije skršene ljubavi ,on je već malo umoran i odlazi majci na selo.

Budan sniva okosnicu poeme i njene najljepše stranice  .Magličasti susret sa  Lidijom Kašinom , u čednom liku Ane Snjegine. Na nježnim prtinama starih zanosa,leluja  veče  i to dira njihove duše…

Ti Jesenjinovi stihovi, nadahnuti Nebeskom milošću, su najljepši u njegovoj nevelikoj ljubavnoj lirici.Teško da se mogu pronaći slični.

Mladalačka  uzdrhtalost pred novo viđenje voljene žene,gubitak daha ,zamagljen pogled, radost njihovih bestežinskih  sjećanja, lepršaju papirom.

Bolne ispovijesti o neveselim životnim putevima sjetni su i pomalo bole.

Njeni prekori što on propada tako rano

“za vaše pijane skandale,

cela zemlja to gotovo zna”

bole manje nego njegovo suosjećanje da joj je revolucija uzela gotovo sve što je imala.

U steže se da joj kaže i njega.Mi znamo da se podrazumjeva.

Njihov rastanak je  čežnja i zov daleke  ljubavi kad je ;

“dodirivao i rukavice i šal njen…” i kada je njegovo srce pjevalo.

Zbog toga se on predomislio i zajključuje:

„Tih godina smo voljeli sve

a Bogami su i one voljele nas“

1925.-revolucija Jesenjina ženi sa Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja.Revolucija želi potonmstvo velikana pisane riječi.

Čini se da je za Jesenjina sve kasno.Ali vrelo poezije ne presušuje,već se pojačava.

U to  vrijeme ga  liječe od alkoholizma.Lijekovi ,lijekovi Staljina i Staljinove „revolucije“.On se sve manje sviđa revoluciji.On je sada za nju pijanica,skitnica i probisvejt.

Njegova životna ljubavnica ga sve više vara.Izgubila je čednost kojom je on obasuo.

„Revolucija“  ga sve više stišće.

On je u zamci.Nema izlaza.Nema bijega.Sva vrata su zatvorena.

U ponoć izmeću 27. i  28. Decembra izvršio je trostruko samoubistvo; presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.Četvrto samoubistvo,prerezan grkljan su nadležni prešutjeli iz „pijeteta“ prema pjesniku revolucije.

U smrti je bio nedosljedan.Nije ponio šibicu da napravi vatromet.

To bi bilo poetičnije.

Tri samoubistva,jedno prešućeno i nimalo poetska.

Prilog za doktorat sa mnogo nesuvislosti.

Mnogo je to temeljitog posla za jednog „mentalno oboljelog“ i „pijanicu“.Garantujemo da mu je „revolucija“  pomogla, malo više nego što treba,da se preseli tamo odakle joj neće riječima kvariti harmoniju.

Poslijednja pjesma je u nedostatku tinte  ispisana venskom krvlju:

 

“Do viđenja

 

Do viđenja, dragi, do viđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?

 

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,

nemoj da ti bol obrve povije –

umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

al ni živjeti baš nije novije.”

 

Nažalost svi su ga prijatelji izdali i oblatili.

„Morali su“ ,majka revolucija naložila.

 

Mi ga nikad ne bi izdali.

Nas su učili   žena je da se ljubi .

Domovina i  prijetelji  se ne izdaju.

 

Umro je  ( nestali su ga ) 28.Decembra / Prosinca 1925. , haman je zakoračio preko tridesete godine.

 

Frano Lasić – Volim te budalo mala / Song – Lyrics

*

Tango to Nada Nada  Vrtlog ljubavi

 

 

Ljutis se bez veze
brinu te sitnice
tako cesto imas
zamisljeno lice…

Ljutis se bez veze
i iz cista mira
kriv ti je telefon
radio sto svira…

Ljutis se bez veze
pravi razlog nemas
kad bi ja u drustvo
ti se kuci spremas…

Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci…

Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, sala
volim te budalo mala…

Ljutis se bez veze
okreces mi ledja
ponekad pred svima
moj te pogled vrijedja…

Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci…

Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, sala
volim te budalo mala …