Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

tango-zvani-ceznja   plavetno-svitanje

Tango zvani čežnja                                                                    Plavetno svitanje

 

zelena-raskos   izmaglica-i-most

Zelena raskoš                                                             Izmaglica i most

 

ocaj   tisucu-velova-a-jedna-zena

Užas                                                                                   Tisuću velova a jedna žena

 

tirkizna-mjesecina   jedan-zivot

Tirkizna mjesečina                                                        Jedan život

 

idilicni-dardin  svijetlo-i-iskricavo

Idilični đardin                                                             Scijetlo i iskričavo

 

zeleno-stablo   ona-u-vrtlogu-proljeca

Zeleno stablo                                                               Ona u vrtlogu proljeća

 

svitanje-nad-visovima   modrozeleni-krajolik

Svitanje nad visovima                                                       Modrozeleni krajolik

 

preoljece-kao-krhkost   zelena-piramida

Proljeće kao krhkost                                                             Zelena piramida

 

 

Apoliner – Mjesečina

 

Sladunjavi mesec sa usnama ludaka
I voćnjaci i sela pohlepni su noćas
Dok zvezde blistaju kao hitre pčele
Svjetlonosnim medom koji kaplje s grana
Jer eto sve je slatko što pada sa neba
I svaki zrak mjesečev je kap meda
A ja skriven shvatam preslatku pustolovinu
U strahu od strele te pčele Zornjače
Koja mi stavlja u ruke varljive zrake
A mjesečev med uzima od ruže vjetrova

Janis Joplin – Piece of my heart / Song – lyrics – prevod

Tako podatna   Srce pati 

 

“Piece Of My Heart”

 

Oh, come on, come on, come on, come on!

 

Didn't I make you feel like you were the only man – yeah!

An’ didn't I give you nearly everything that a woman possibly can ?

Honey, you know I did!

And each time I tell myself that I, well I think I've had enough,

But I'm gonna show you, baby, that a woman can be tough.

 

I want you to come on, come on, come on, come on and take it,

Take it!

Take another little piece of my heart now, baby!

Oh, oh, break it!

Break another little bit of my heart now, darling, yeah, yeah, yeah.

Oh, oh, have a!

Have another little piece of my heart now, baby,

You know you got it if it makes you feel good,

Oh, yes indeed.

 

You're out on the streets looking good,

And baby deep down in your heart I guess you know that it ain't right,

Never, never, never, never, never, never hear me when I cry at night,

Babe, and I cry all the time!

But each time I tell myself that I, well I can't stand the pain,

But when you hold me in your arms, I'll sing it once again.

 

I'll say come on, come on, come on, come on and take it!

Take it!

Take another little piece of my heart now, baby.

Oh, oh, break it!

Break another little bit of my heart now, darling, yeah,

Oh, oh, have a!

Have another little piece of my heart now, baby,

You know you got it, child, if it makes you feel good.

 

I need you to come on, come on, come on, come on and take it,

Take it!

Take another little piece of my heart now, baby!

Oh, oh, break it!

Break another little bit of my heart, now darling, yeah, c'mon now.

Oh, oh, have a

Have another little piece of my heart now, baby.

You know you got it – whoahhhhh!!

 

Take it!

Take it! Take another little piece of my heart now, baby,

Oh, oh, break it!

Break another little bit of my heart, now darling, yeah, yeah, yeah, yeah,

Oh, oh, have a

Have another little piece of my heart now, baby, hey,

You know you got it, child, if it makes you feel good.

 

 

Dio moga srca

 

Zar ne činim da se osjećaš

kao da si bio jedini muškarac,zaista,

I zar ti nisam dala skoro sve

što žena može dati?

Mili,znaš da jesam!

I svaki put kažem sebi to je to

da mislim da mi je svega dosta,

Ali pokazaću ti,dušo,

da žena može da bude čvrsta.

 

 

Ja želim da dođeš,

dodješ,dođeš,dođeš i uzmeš to,

Uzmi još jedan djelić

moga srca sada,mili,da.

slomi..

Slomi još jedan mali dio

moga srca sada,mili,da.

imaj..

 

 

Ti si na ulici

izgledaš dobro, mili,

Duboko u tvom srcu

Rekla sam da znaš da to nije u redu,

Nikad nikad nikad nikad nikad nikad

me nećeŠ čuti kada plačem noću!

Mili ,ja plačem sve vrijeme!

I svaki put kažem sebi da

ja ne mogu podnijeti bol,

Ali kada me držiš u svom naručju,

Ja ću pjevati još jednom.

 

 

Reći ću dođi,

Dođi,dođi,dođi ,da uzmi ga!

Uzmi još jedan djelić

moga srca sada,mili,da.

slomi..

Slomi još jedan mali dio

moga srca sada,mili,da.

imaj..

Hej!Imaj još jedan djelić

moga srca,mili,da.

Da,ti znaš da je tvoje,mali

ako to čini da se osjećaš dobro

 

 

Želim da dođeš,

dođi,dođi,dođi  i uzmi ga,

Uzmi još jedan djelić

moga srca sada,mili

slomi..

Slomi još jedan mali dio

moga srca sada,mili,da.

imaj

Imaj još jedan djelić

moga srca sada,mili

Ti znaš da je tvojeuzmi.

Uzmi još jedan djelić

moga srca sada,mili

slomi..

Slomi još jedan mali dio

moga srca sada,mili,da.

Ima

Ima još jedan djelić

moga srca sada,mili

Ti znaš da je tvoje,mili,

ako to čini da se osjećaš dobro

 

 

Crno – Tinejđerske reminiscencije – Crno i bijelo

 

 

Crno i Bijelo

 

Ima jedna divna pjesma. Pjeva je prekrasna i nježna  grlica Iva Zaniki. Da li je se sjećate?

Mila i krhka, sa raskošnim glasom od neba darovanog. Čini nam se i malčice tužna. Možda zbog pjesme.

 

La Riva bianca, La Riva nera. Obala Bijela – Obala Crna.

Neuki će reći tužna i lijepa pjesma. I biće u pravu.

Zaista je elegična i puna neke boli koja oplemenjuje. Usudićemo se i reći ona je kancona koja nosi nadu više od drugih. Mnogo nade.

 

Nježna balada pjeva o jednom ratu. Onom prvom. Mislimo od svjetskih. A čovječija historija su sve sami ratovi. Ko i u svim ratovima, nesrećnici pucaju jedan na drugoga i ubijaju se.

Ovaj rat je malo drugačiji. Pucalo se sa udaljenosti, ne veće od širine bulevara. Ubica i ubijeni nisu to željeli. Njih su poslali da brane slobode bogatih. Svojom smrću.

Ako ne budu pucali, oni drugi, koji takođe ne žele pucati, njih će upucati. Dijeli ih širina Rijeke. Njene dvije obale imaju različite boje. Jedna je crna, jedna je bijela. Ali one su nestalne. Jednog dana je jedna obala crna, a drugi dan je bijela. Zavisi koliko ubijenih ima na njenom tlu. Te obale su ona tanka linija koja razdvaja život i od smrti.

 

Bijelo  i Crno.

 

Ako nesrećnika posluži sreća i tog  dana ga zapadne bijela obala, sve je u redu. Život teče dalje i on se smatra srećnim, jer nastavlja da se pati i iščekuje.

Ako nesrećmika jednog dana  zapadne crna obala, i to je u redu. Život teče dalje i njega smatraju sretnikom, jer su ga nestali  i pobjegao patnji i iščekivanja.

Opet to Crno i Bijelo.

 

Gdje je tu plavet, purpur…?

Jednog dana neko poremeti raspored nebeskih  putanja i dvojicu sretnika zapadne ta plavat i purpur.

Ah, da.

Jedan je kapetan, drugi obični vojnik. I u vojsci ljudi prave podjela. Sada su jednaki, jer smrt sjedi pored njih i smješka se. Ovaj put nije nasilna. Učinila je da boli nestane. Samo svjesnost nestajanja.

Dvojica nesretnika shvataju da nisu od iste zastave, da su danima pucali jedan na drugoga. Pjesma nam ne kaže, ali licencia poetika nam dozvoljava da pomislimo da su, možda, upucali jedan drugoga.

Oni nisu ni ljuti , ni tužni, samo su jako umorni. Dugo već traje to pucanje. Danima i noćima.Godinama.Eonima. Ne da čovjeku mira i odmora. I mnogo nestajanja nosi.

Njih dvojica su svjesni da se neće vratiti mirisnim đardinima i domu svome. Od domovine im je ostao samo pogled na zastave,  koje su neumorne. Vijore se i sa svakom smrću su ponosnije. Ni jedna smrt, ni hiljade mrtvih ,ni milioni mrtvih ne može da poremeti njihovo ponosno lepršanje na vjetru.

 

Zar je to sada bitno?

Vojnik i kapetan sada osluškuju glasove, koji dolaze sa druge strane brda. Tamo je  trava još uvijek zelena i rosna. Glasovi slave vinograde i život.

U ovoj kratkoj storiji, naslućuje se divni momenat, kada iz patosa, jer ovo je ipak tragedija, kao iz nekog plavetnog izvora isplivava nada.

Oni su mogli biti prijatelji, da ih nisu natjerali da čine zlo jedan drugome. Dišu, gledaju, misle i krvave na isti način. Tako im suđeno. Pa ljudi su.

Mi zamišljamo da pružaju ruke jedan drugom. Taj stisak ruke, umirućih, je nada. Neprijatelj u stvari nije neprijatelj. On je samo prijatelj koga su primorali da bude neprijatelj.

Ljubav i mržnja. Prijatelj, neprijatelj.

Crno i bijelo. Crno-bijeli svijet.

 

Dajte prizmu. Dovoljna je samo jedna. Ona u srcu. Za trenutak je to bio crno bijeli svijet pun svjetlosti i duginih boja.

Jedna žena čeznutljivo pjesmom doziva nečije ime, koje se nikad neće odazvati. Da li je to ime jednog od ove dvojice? Mi to ne znamo.

Iva  Zanicchi pjeva posljednji stih i završni refren Riva Bianca, Riva Nera. Mora da privede  pjesmu kraju, jer bi dalje ponavljanje prizvalo patetiku, a njoj ovdje mjesta nije.

Noć je pala, žena plače, vojnik umire, kapetan će uskoro za njim. Tišina.

 

Mi ćemo sebi dozvoliti još jednu digresiju i reći:

 

– Zapazili smo da je i iznad Riva Bianca i iznad Riva Nera , u momentu kada su se prijatelji uznosili na nebo, zasjala duga, a sunce se diskretno povuklo, da svojim sjajem ne zasjeni lepšajuću ljepotu boja.

 

Nastavak  sutra 5.10. u 21 09

 

Jabuke i kruške zriju , sa akcentom na jabuku / Igrokaz na dan 4. Oktobar/Listopad

 

Danas je Petak, 4. Oktobar/listopad, godine 2019.

Nanizali smo nisku od 276. dana. Do kraja godine ostalo je još tri puta po trideset dana, minus jedan.

Što bi mi neuki mahalaši izračunali – još minus tri mjeseca ostalo, onima koju su ostali. Oni koji nisu,nemaju se čemu nadati. Mislimo dunjalučkim bitisanjima.

A gore?  Kako kome?

Uh, misleći na neke, velike nas vrućine hvataju. Evo , u goloj smo vodi, a nismo se ni kupali ,ni tuširali, a ni mađar nas nije spuco.

Daklen , ostadoše tri niske brojanice, manje jedna perla.  Dovoljno vremena da se čovjek moli za oprost grijehova.

Sa'će se naći neki pametnjakovići i reći nemamo se mi šta moliti.Nismo grešni.

Aha, nisu. Jok nikako.

Sve što se rodi grešno je , svaki čovjek bez izuzetka .

Ha se promili ,iz one što se promilio, grešan je. Da se nije promilio ne bi bio grešan. Ni jedan insan.

Zakon logike.

Zar nam praoci , na vrat na nos , zbog jedne jedine jabuke nisu izbačeni iz raja?

Jesu!

A kakva je ta jabuka.

Grešna bezbeli. Okrugla, rumena, blistava, uzbibana, sočna, slatka , ma ko smokviaca ili baklavica na priliku. Ovaj put ispade na nepriliku.

Mi opet skrajnusmo sa teme. Ne m'remo a da je ne pomenemo.

Jabuku, pitate vi.

Joj, kakva vas jabuka spopala. Pune bašče zrelih jabuka.Idite tamo pa ih gledite.

Zar nije jesen?

Jabuke i  kruške zriju.

Mi vam, boni, moramo nju pomenuti. Rajsku pobjegulju.To predivno biće,  ženu. Onu što nas je nagovorila na belaj.

Joj lijepa belaja ,majko mila. baš nas od svih blentovija nađe.

Da nas hoće svaki dan po hejbet puta navraćati na belaj. Pregrmili bi mi to nekako. Kad smo zbog nje

pregrmili raj ,sve ostalo je lako.

I sada oni nama  neki čo'ek nije grešan. Aha. Ima jedan mjesec. E u tom mjesecu niko nije grešan.

Evo, ovi novokomponovani učenjaci i prepisivači nam počeli tupiti da su Božiji poslanici berzgrešni.

Zaboravljaju Isusa ,  Mariju Magdalenu i bacanje kamenja. Ne baci ni on kamen na tu krasoticu. Nećemo sada o teorijama i njihovom kasnijem druženju. Neki drugi put.

Neko je grešan više, neko manje. Iskrene molitve i kajanje pomažu  da se insan  očisti od grijeha. I navode nas na pravi put, da ne ponavljamo greške. Ali čo'ek ko čoek , vazda naleti na neku jabuku pa jopet zgriješi. Neko i na smokvicu. A vole ljudi i drugo voće.  kako ne bi. Ima tu i slasti  i prijeke potrebe. Za vitaminima. A šta se vi mislili? Da se očistimo od grijeha. Ono klin se klinom izbija.

A opet, ljudi su lakomi na ovozemljska bogastva i blagodati. Ne znaju biti umjereni. Uvijek hoće još .  Ne znaju da ih to još udaljuju od Stvoritelja.

Oprosti će se jabukanje i voćarenje ( možda).

Ali oteti ono što je nanijećeno drugom Božijem biću?

Ako neko uzme to još, oteo je hljeb iz usta brata svoga. Iz usta malog , nemoćnog djeteta. A to je veliki grijeh.

A tek, o Bože Milostivi na kakave načine to čine?

Um da se sledi. Nebesa da se smotaju. I popadaju.

I pala bi i poklopila silnike da nije tih nevinih , gladnih i ugnjetanih. Radi njih  je Milostivi  najveći Oprosnik.A upravo ti što korice hljeba su željni, se najviše  mole i vjeruju u Milost i Ljubav Gospodnju.

I daće im se .

I jednima i drugima. I na ovom i na onom svijetu. Svakom po zasluzi.

A tada joj i jao, kada se počne čitanje i prozivka.

Mnogima će biti  gore nego kada se prozvao peti tri.

Biće gore nego Sodoma i Gomora. Biće gore nego Pokokatapetl.,ili potopi Nojinog ili Firaunovog naroda. To je bilo , tren ili dva. Bilo i skoro namah   prošlo.

Ova prozivka i čitanje,  stavljanje čina na tezulje i   mjerenje činjenja i ne činjenja , nosi lakima vječno proklestvo. Ali džab džabe , jer oni i dalje ostaju lagani, prelagani  na dobru.

Što bi poete rekli:

Kad tad.

U prevodu:

Vrlo jednostavna i efektna , skoro najminimalnija,  prosta rečenica , Dvije riječi koje sve objašnjavaju.

Kad?

Zna se .

Tad!

Ne bi bili u koži Bogohulnika, licemjera i nevjernika.

Denis Đoplin In Memoriam

 

Dženis Lin Džoplin (engl. Janis Lyn Joplin, Port Artur, 19. januar 1943 — Los Anđeles, 4. oktobar 1970)

 

Dženis je bila nikad prevaziđena  američka rok i bluz pevačica, tekstopisac i muzički aranžer.

Ono što je ona poklonila  muzici , pogotovu roku , malo je muzičara uspjelo to učiniti.

Sa pravom je mnogi smatraju prvom damom svjetskog rok i bluz izraza.

Mi se pridružujemo tim mišljenjima , uz dodatak da čisto sumnjamo da će se takav, glas, senzibilitet i

osjećaj za muziku , tekst i životnu interpretaciju ikada više ponoviti.

Hvala joj .

Počivala u miru do nekih boljih vremena.

Indexi – Obala Pusta, Obala Vrela / Song -Lyrics /Amazing Grace

 

Sunce plamti   Vali luduju   Nježnost leprša

 

Bol u srcima  Zimsko jutro

Obala pusta obala vrela

 

Obala je bila pusta

i tako vrela

kao žar  davne vatre

kao dodir naših tijela

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da smo htjeli tako mnogo

a imali tako malo

 

ruka ti je bila topla

i tako mala

dodirom me pekla

dodirom me sebi zvala

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da pješćane su kule pale

da vrijeme je stalo

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

i grije sad

 

Obala je bila pusta

i tako vrela

kao žar davne  vatre

kao dodir naših tijela

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da smo htjeli tako mnogo

a imali tako malo

 

ruka ti je bila topla

i tako mala

dodirom me pekla

dodirom me sebi zvala

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da pješćane su kule pale

da vrijeme je stalo

 

Sunce sunce sad  nas

O sunce sunce sad  zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce o sunce sunce

 

 

Jesenja elegija

 

Reče mi

napiši jednu baladu

za suze

koje će jednom doći

kad me vrijeme zaboli

 

obojih krajolik snovima

jesenjim

narisah bosonogu djevojčicu

a leprša

ljubavlju mojom

kao zlaćno trešnjino lišće

nošena

 

bijela labudica čežnje

sakri se

u bespuću snova djetinjih

snenih kao čarolija

ili slike moje

njenom rukom obješene

i samo tako

odi

 

balada

izgubila riječi

sada samo jeca

vrati nam se sa rodama

d'broto mila