Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

Parovi

 

djeevojčica plavi cvijet   dječak

Djevojčica plavi cvijet                                                                    Dječak

 

zavjesa   Poderano jedro

Zavjesa                                                                                   Poderano jedro

 

ruže i suze       Nevinost u okovima strasti

Ruže i suze                                                                               Nevinost u okovima strasti

 

Tišina samuje  Stakleno zdanje

Plavetnilo                                                                         Stakleno zdanje

 

Torzo  Poljubac

Torzo                                                                         Poljubac

 

Stablo Dekor

Stablo                                                                                 Dekor

 

Mladost u klopci Podarite milost cvijeću

Mladost u klopci                                                              Podarite milost cvijeću

 

Nježno  Još nježnije

Nježno                                                                                       Još nježnije

 

Milan Kundera – Zašto si tako lijepa

Zašto si tako lijepa?
Ne budi tako lijepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lijepa?
Kad bi bar imala pjege
da ih vječno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Cjelog bih života na koljenima
ubjeđivao razroko oko.
Ali, ti si lijepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živjeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živjeti.
Sve mi se vidi!
Sva moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živjeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živjeti s tobom.
Suviše si lijepa.

Bleki – Ubiše trešnju moje ljubavi

 

Jedna trešnja

snovima rošena

živješe mnoge moje vijeke

ljuljačkom za dvoje

cvjetala najveće ljubavi

pored Modre rijeke sanjane Sunčicama

pozva me

krikom

očajnim

raspukla se

pod teretom snijega

i godina

da mi šapne

ne boj se

ćekaće te

ona što je život za tebe dala

dockan dođoh

ubiše je neuki

trebalo im krilo starinskog ormara

trešnjinog drveta

ukradoh jednu granu

ljepotnu

da uramim sliku

njene nevinosti

Tinejđerske reminiscencije – Crni petak koji nosi nesretan broj 13 , kao epilog

Epilog

 

„Blaženi koji su čista srca, jer će Boga vidjeti. (Matej 5.8.)

„I kako ga jednako pitahu, ispravi se i reče im:

Ko je među vama bez grijeha, neka porvi baci kamen na nju.“ (Ivan 8.7)

 

Dvije misli, dva različita slučaja, jedan mislilac, Isus Nazarećanin.

Svi ljudi žele dostići susret sa Bogom. Ali ljudi su skloni grijehu.

Ove dvije misli upućuju svakog opominju svakog čovjeka. No , ljudi to zaboravljaju i otuda toliko Crnog, otuda toliko Crnila na ovom svijetu.

 

Par puta u ovom radu smo bili vrlo blizu da se dotaknemo onoga o kome ćemo sada pričati. Mimoilazilismo se njegovog pomena u djeliću sekunde. Ostavili smo ga za kraj, jer je tako najsvrshishodnije.

 

Sve se zbivalo na razmeđu stare i nove ere. Rođen je čovjek na čijem su nauku i djelu , njegovi nasljednici izgradili novu religiju.

Mi nećemo govoriti o religiji ili životu Isusa Nazarećanina. Nećemo govoriti o raspeću i uskrsnuću. O vjerovanju ili nevjerovanju. Jer tu ima i crnih, i svjetlih i nijansi svih boja.

Govorićemo o cnom petku. Noći kada je sve krenulo naopako.

 

Ili se sve dešavalo po znanju Isusovom.?

Uče nas da je Juda  izdao Isusa Hrista.

Da li je baš tako?

 

Slijedićemo Jevanđelja i iz ugla malo poznatog, apokrifnog Judinog Jevanđelja

Na Posljednjoj večeri sjeđaše njih trinaestorica. Isus i dvanaest apostola. Trineaest postade nesretan i zloslutan broj.

Ni jedno jevanđelje prisustvo ne pominje prisustvo  Marije Magdalene, Marije Jakovljeve, Salomiju, Jovanu ili neke druge žene na Svetoj večeri.

A šta je sa njima?

One su svu svoju imovinu i novac žrtvovale da bi bile uz Isusa. Zapravo one su bili glavni izvor prihoda Isusovih učenika koji su mahom bili vrlo siromašni. Osim Jude, koji je takođe sve trošio na Isusov nauk i apostolsko djelovanje.

 

One su dobre za kupuju miris i pomažu mrtvoga Isusa. Nihovo prisustvo bi razbile famu da je trianest nesretan broj. A i potonja , izdajnička crkva nikad nije željela da joj se žene motaju po Jevanđeljima, Crkvi i u sveštenom radu. Tipično muško, šovinističko razmišljanje.

O prisustvu žena u završnom činu Isusove smrti, sva četiri Jevanđelja su saglasna .

A šta je bilo poslije večere?

 

Kažu noć je bila bez mjesečine i toliko Crna da se prst pred okom nije mogao vidjeti.

Da bila je to zaista crna noć i crni petak.

 

Isusa izdadoše ga svi , osim žena..

„Svi su se apostoli  razbježali, jedan je čak i go pobjegao, niko mu nije pritrčao u pomoć, tako da je samo Juda ostao pored zarobljenog Isusa.“  ( Juda 21:17-22, 22:7-8)

 

Petar jeste odsjekao uho, jednom od vojnika. Ali , Petar je tri puta zanijekao da poznaje Isusa i da nije od njegovih učenika. To je učinio čovjek koji se kleo da Isusa niko ne voli kao on.

Dakle tri puta ga je izdao prije nego je pijetao zakukurikao. Da se obistini Isusovi nagovještaji.

 

Slagao apostol u hramu, Božijoj kući. Crnilo i nepoštivanje. Izdaja i crni tonovi.

Isusu sude,  a Jovan je na suđenju, i ne boji se. U svom jevanđelju tvrdi da poznaje pravosveštenika. Niti jednu riječ da prozbori u korist svog Rabija. Ne znamo kako je mogao gledati  Isusa u oči dok ga prvosveštenik i farizeji crne.

 

Matej ima poseban osjećaj krivice. Neki neprovjereni podaci i navodi iz nevažećeg Jevanđelja po Judi , tvde da je nag pobjegao ispred straže, koja je došla odvesti Isusa.

Da, ovde se radi o svestranoj izdaji.

Crnilo je to  , kada učenici i sljedbenici izdaju učitelja u čiju svetost ne sumnjaju.

A opet i nije sve tako crno.

Da se se izdaja nije desila, da crni petak nije crni, Isus ne bi bio najvoljeniji čovjek kojeg je žena rodila.

 

Imamo jednu nit koja povezuje sve storije .

Žilijen Sorel je sin drvodelje, ali je bježao od posla.

Neimenovani bisančeros-amerikanac je drvodelja. Znanje mu je pomoglo da lakše sahrani svoje grlice.

Benito Musolini je sin kovača. Kovači ne mogu raditi posao bez drvodelja, a ni drvodelje bez kovača. Benito je  napravio toliko posla drvodeljama i kovačima, širom svijeta, da su mu oni trebali biti zahvalni, ali nisu.

Isus Hrist je sin drvodelje koji ga je naučio zanatu.

U svim vremenima najunosniji je posao drvodeljin. I uvijek za njega ima posla. Mnogo se ratuje i umire. I kovčega i tahti nikad na pretek.

 

A opet, drvodelje imaju puno posla praveći kolijevke za tek rođenu djecu.

Poslije toga toj djeci prave bračne krvete.

Znači drvodelje prate čovjeka od njegovog rođenja do smrti.

U tome što je Isus drvodelja ima simbolike. Drvodeljstvo je najstariji zanat, u kome je simbolika svijeta. Za zanat jer potrebna izuzetna vještina i strpljivost. To nam zvuči tako poznato.

 

U hrišćanskom svijetu Isus  prati čovjeka od rođenja do smrti. I ljudi se pouzdaju u njega, jer samo pominjanje njegovog ime nosi nadu da  Crnila u ljudskim životima neće biti.

Crnila neće biti?

Mora da se šalite!?

Univerzum je beskonačan , baš kao i ljudska glupost.

Bleki – Bolero,more , Princeza i ja

Princezo

Ovih mjeseci sanjam isti san. Noćima lebdim. Iskopao sam ga iz mladosti. Bio je zapreten godinama mojih traganjem za tobom.

Bože mili , koliko ja to godina imam?

Sasvim dovoljno da počneš stariti.

Aha ,kako ne?

A ti tek dijete!

Ne znam , nekako mi se ne čini da je rapodjela poštena.

San sam nazvao Bolero , more ,Princeza i ja.

Pitam se : Što li sudbo?

Sunce treperavo , se uranja u more koje blista , otvara se i šalje blještavu stazu ka nama.

Staza sjaji i titra poput djevičanskog maslinovog ulja ,po kojem lebde platinom optočeni blistavi dijamanti. I svakim se lahorastim mreškanjem vjetra ,prelijevaju u svjetlucave iskre u tvojoj kosi. Ona se stapa sa rumenim nizovima iskričavih rubina i lelujavim nagovještajima djetinjih osmijeha.

Ne sjećam se da li sam te gledao u krajoliku ispred sebe ili sam krajolik slutio u tvojim očima. Talasi, kao da su u pozadini naših bila, neprimjetno, uporno, akord po akord uvodili zvuke Bolera. Mnogo bolera.

Sunce lagano klizi po pučini, tiho uranja u more. Tanka nit koja dijeli sumrak i noć, pretvara se u čežnju koja smiruje ludu djecu u nama.

Mi sada želimo samo da smo jedno.

Ti me upitno gledaš?

Žalim, iako želim, ne mogu zaustaviti Sunce, zaustaviti Bolero . Odvraćam pogledom , sliježem ramenima, kao da kažem ;nemoćan sam zaustaviti tu ljepotu da i dalje tone i potone. Skoro da osjetimo dah nemoći, tuge.

Spašava nas Mjesec.

Ti se veselo smiješ mojoj nemoći ili ne htijenju. Izazivaš me, jer novi akter , bajke ove noći , je nasmijani srebreni nestaško.

Onaj veliki krvavi Mjesec koji se katkad javi , kad pokušava da dostigne Sunce i kada ona poslijednja crta tone u more u bijegu Mjesecu i podvodnom traganju za novim danom.

Kao u nekom bijesu što ne može sustići Sunce, Mjesec preuzima vlast na večernjem nebu i moru. Obasjava pučinu, koja postaje nepregledno polje tamnih ljubičica, koje se neprestano biserno prelijevaju i klize.

Poput Sunca i Mjesec u središnjici srebrenkastog prelivanja , stvara onaj isti put sa biserjem, rubinima i dijamantnim iskricama tvoreći aleju ljubavi što se talasa ka nama.

Zvijezde žmirkaju i ljute se što su zapostavljene. Bolero ječi. Sve je usporeno osim muzike i srca.

Krešendo.

Bolero tuguje.

Tišina.

Oko muzike i nas sve zanijemilo.

Samo naša tijela ubrzano dišu i spajaju se.

Mjesec to osjeća i smiješi se.

Iako moćan , večeras stidljivo skreće pogled ka zvijezdama i utišava sjaj. Maglice se probijaju i poput ružićastih, zelenih, ljubičastih, plavih, bijelih, zlatnih i srebrenih velova pokreću se za muzikom.

Bolero to čuti i umiljava se. Zvijezdice više ne trepću i one plešu. Maglice ih grle i miluju.

Savršenstvo Jedinog Stvoritelja je prekrilo najbliži krajolik u čast nježne i čiste djetinje ljubavi.

Krešendo.

Stvoren je privid da se Mjesec ogleda u moru ili kao da on , sa odrazom zvijezdica i maglica ,izvodi ritualni ples plodnosti.

Note su gušće, instrumenti se umnožavaju,akordi se prelijevaju.

Da li to Mjesec ili Bolero lude?

Nismo ni svjesni da to mi gubimo razum.

Ruke se dodiruju.

Poljubac?

Ne,još!

Dvojba? Ne , nimalo. Čeka se onaj tren kada sve utihne i iznova istog trena sve počinje.

Kada se sve rasplinjuje i ponovo rađa.

Usne vlažne od mora ili suza, tko to zna?

Zar je to važno dok klize jedne ka drugima, tražeći se samo tren u kome se spajaju i ljubav vode.

A onda?

Bolero skoro da vrišti.

Klizi.Vivo,vivače!

Mjesec okreće glavu.Prijekorno gleda Zvijezde, one prigušuju sjaj. Samo maglice trepere.

To Mjesec,to zvijezde ,ne žele postiditi Djecu.

Djeca ne žele prekinuti poljubac. Poljubac ne želi zaustaviti ruke. Ruke milovanja, ruke nestašne, ruke su ljubavi to.

Suze ne bi trebale prestajati liti. Od sreće.Niti spajati se.Od ushita.

Da li su to Anđeli,maglice,Bolero il’ neko potonje vrijeme poslali svoj znak?

Zbog onih letećih svjetlucavih odsjaje , što prelaze horizontom vjerovali smo da jesu. Znali smo da se ljubav neumitno usađuje, ukopava, betonira u našim dušama.

Činilo nam se da vrijeme nije bitno.

Podcijenili smo ga. Sasvim izvjesno, jasno.

Ono je stalo, samo radi ove večeri, ovih maglica, zvjezdica ,Mjeseca , Bolera i nas.

Bolero posustaje.

Uinat njemu , usne su rascvjetali pupoljci.

Mjesec se polako skriva iza oblaka, koji se nenadano pojavljuju.

Pristižući vjetar polako šapuće imena.

Tvoje i moje.

Proljeće i dobrota. Dva sretna bića , što usred plavetnog ljetnog Oceana žele da uranjaju jedno u drugo.

Kiša počinje padati. Stapa se sa suzama , briše tragove rađanja. Bolero nestaje nošen vjetrom. Tijela uzbibana,more se talasa.

Više nikad ništa neće biti isto za nas dvoje.

Opčinjeni, mi to još ne znamo.

„Mila sada bi nam dobro došao kišobran“ – kažem ja.

„Ludice, sami smo na plaži sa hiljadu kišobrana“ – kažeš ti.

Kasniš ,tek sad svlačiš mokru haljinu , ležerno je spustaš na pjesak i letiš u zagrljaj mora koje počinje da pjeni.

Zastaneš, okreneš se ka meni, osmijehneš se.

Ja ne znam da li je ta iskričava bjelina u tami krajolika od pjene ili tvoga bjelokosnog tijela.

Ja nemam izbora , trčim ka tijelu ili moru što se pjene.

Čini se sve je na mjestu i kako treba da bude.

Ti si u mome zagrljaju. Srca lupaju , dah zastaje . Ne znamo ko se više uzbibao , naše ustreptale nježnosti ili bolerom zaluđeno more.

Na obzorju se svakom zlu izgubilo trag.

„ Vidi , vidi svu tu nestašnost i ludovanje “ – mislim ja.

„Vidi,vidi ti mi nešto puno naivan.“- odmisliš ti.

A znamo, to nas je ljubav svojim svilenim krilima ogrnula.

****

Hoćemo još sna , ali tu , u tom zagrljaju mi se gubi san.

Ne mogu reći da djevojčica ima tvoj lik.

Ali je prelijep i čedan.

Zbog toga mislim da bi mogla biti Ti.

A možda i griješim.

Moram.

Zbog čednosti.

I časnosti.

Laku noć Malena.
Bezbrižni sni.

Dopisano,

Učila si me,

ako se nešto i prećuti , nije laž.

Ipak oprosti mi.

 

Biseri bjelavskih mahala 421* – 426*

 

421* Život je  kratka , kak bi rekel filjozofi. Često ubitačno prekratak.

422* Ode Moto da se Mota.Ode Oto da se Ota.I tako svaki prelijepi dan , dok čekaju Godoa.

423* Sve što se rodi grešno je  bez izuzetka .Ha se promili ,iz one što se promilio, grešan je. Da se nije promilio ne bi bio grešan.  Ni jedan insan.Zakon logike.

424*  Čovjek se ne sjeća snova koje sanja u bojama,samo crno – bijelih Unatoč tome, oni nisu  manje lijepi. Bijelo im daje čednost, a crno život.

425* Broj maglica je lako izračunati; svaka maglica pripada nekoj ženi.

426*Ljubav je najljepša igra, ali ako nema igrica.

Bora Spuzic Kvaka – Gubim te / Song – Lyrics

 

 

 

  
Ti si prastala mnogo

i mnogo meni si dala

pitala nikad nisi

al ipak sve si znala

 

Krao sam ljubav tvoju

da bih je drugoj dao

ti si je vracala meni

al’ ja to nisam znao

 

Ti si voleti znala

kao ni jedna zena

priznala nikad nisi

koliko si ponizena

 

Ref.

Sad osecam da te gubim

jer snaga tvoja vene

dok cekas da se vratim

od neke druge zene

 

Ana Ahmatova – Za tvoju ljubav ja ne molim.

Za tvoju ljubav ja ne molim.
Na sigurno je smjesti sad…
I vjeruj tvojoj da nevjesti
neću u pismu prolit jad.
Al’ primi mudre sad savjete:
neka pročita moje pjesme,
i neka čuva mi portrete, –
mladoženja to odbit ne sm'je.
Jer draže takvim je ludama
saznanje potpune pobjede,
već prijateljske sve besjede
i spomen onih nježnih dana…

A kada groša sreće zbroj
proživiš s tom dragom zlatnom
i duši već prezasićenoj
odjednom bude sve odvratno –
u moju uzvišenu noć
ne dolazi. Jer ja te ne znam.
I kako da ti pružim pomoć?
Za sreću ni ja lijeka nemam.