Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

svijet-ruza  zimzeleni-perivoj

Svijet ruža                                                                 Zeleni perivoj

 

cvijetna-tananost   smotani-vitez-splav-i-sirena

Cvijetna tananost                                                              Vitez splav i Sirena

 

Purpurno nebo   Djevojčica sa lutkama

Purpurno nebo                                                       Djevojčica sa lutkama

 

Sanjajući milost  Noć i Dan

Sanjajući milost                                                                    Noć  i dan

 

Zaton   Opsjednuta ruža

Zaton                                                                                    Opsjednuta ruža

 

Jesenja rapsodija  Proljetna rijeka

Jesenja rapsodija                                                              Proljetna rijeka

 

Tama  Svjetlost i plamičci

Tama                                                                                     Scjetlost i plamičci

 

Kućerak svjetlosti pun  Dvorište djetinjstva

Kućerak svjetlosti pun                                                          Dvorište djetinjstva

 

 

Aleksa Šantić – Ne čuva se tako obraz i poštenje

Ne cuva se tako obraz i postenje!
Ko hoce da narod i vodi i brani,
Taj u dusi vjecno muski ponos hrani, –
On ne puzi, on se uz Golgotu penje.

Zastavu ti svoju bjese narod predo,
I za tobom pode i u borbu stade,
Al’ ti eto, vodo, posrnu i pade…
Gdje ti oci bjehu? Sto nijesi gledo?

Zar ti sto do juce bjese oro smjeli,
Ti u kog je vjera zalozena bila,
Zar blatom da sada kaljas svoja krila?
Pred tiranom nasim da pokleknes, je li?

On ti pruzi casti, on te u vis dize,
A do juce, znas li, s njime si se klao!
Gdje je ljudski ponos? On je eto pao –
Prevaljeni soko u prasini gmize.

Moze li ti narod prostiti to djelo?
Jesu li to puti dusa svijetlijeh?
Ne, to je znaj, vodo, jedan teski grijeh
I ljaga sto kalja junakovo celo.

Ne cuva se tako obraz i postenje!
Ko hoce da narod i vodi i brani,
Taj u dusi vjecno muski ponos hrani, –
On ne puzi, on se uz Golgotu penje.
1907.

Beth Hart and Joe Bonamassa – I'll Take Care Of You / Song – lyrics – Prevod na Bosanski

 

Djevojčica sa lutkama Ljubav i fantazija Noć Anđela

 

“I'll Take Care Of You”

 

I know you've been hurt

By someone else

I can tell by the way

You carry yourself

 

But if you'll let me

Here's what I'll do

I'll take care of you

 

I, I loved and lost

The same as you

So you see I know

Just what you've been through

 

And if you'll let me

Here's what I'll do

I just have got to take care of you

 

You won't ever have to worry

You don't ever have to cry

I'll be there beside you

To dry your weeping eNo

 

So darlin’ tell me

That you'll be true

‘Cause there's no doubt in my mind

I know what I want to do

 

And just as sure

One and one is two

I just got, I got to take care of you

I just got to take care of you

Take care of you

 

Ja ću se brinuti o tebi

 

Znam da si  povrijeđena

Neko drugi takođe

Ja mogu reći onako uzgred

Ti  brineš o sebi

 

Ali, ako mi dozvoliš

Ja  sam  tu da pomognem

 

 

Ja ću se brinuti o tebi

 

Volio sam i izgubio

Isto kao ti

Dakle, vidiš da znam

Sve o onome kroz šta prolaziš

 

Ali, ako mi dozvoliš

Tu sam da pomognem

Ja ću početi da se brinem o tebi

 

Nećeš se nikada morati brinuti

Nikad nećeš morati  da plačeš

Ja ću biti tu pored tebe

Da da sušim tvoje plačne oči .

 

Dakle, draga ‘Reci mi

Da ćeš biti istina

Jer nema sumnje u mom umu

Ja znam šta želim da radim

 

I baš kao što sigurno

Jedan i jedan su dva

Upravo sam shvatio, moram da se brinem o tebi

Upravo sam shvatio,moram da se brinem o tebi

Čuvaj se

Crno – Tinejđerske reminiscencije – Crno i crveno po Stendalu

Crveno i crno po Stendalu

 

O čemu god počnete pričati ili bilo šta raditi morate se neizostavno sudariti sa crnim.

Mi smo mladi i nas srce vuče ka osjećajima, a duša ka ljepotama Stvoriteljvog djela.

Ne mogu se  naše misli i pero dugo družiti sa tamom ljudi.

Ali moramo ili ne bi bili objektivni i nezavisni posmatrači. Zato se smo odugovlačili da se susretnom sa pravim životom. A u stvarnom životu druga moguća varijanta koja briše i podvlači razlike je odnos crvenog i Crnog.

 

Mladost je sklona da ramantičnim sanjarenjima   svojim treptavim, ali ipak još uvijek neispisanim dušama, traži uzore tamo gdje se slikaju ljudska srca, duše i misli na iskren i nježan način. Više puta smo preletjeli preko naslova naslova Crveno i crno nekog tamo Francuza Anrija Bel Stendala.

 

Sigurno piše o vatri, krvi i smrti. A onda nam neko kaže da je najveći dio života proveo u Italiji. Svojom voljom. Nešto u ovoj lijepoj zemlji je vuklo da živi u njoj. I on ju je zavolio.

Odlučimo da prelistamo tu knjigu, tek toliko, iz nekog mladalačkog pijeteta prema netjakinoj  zemlji.

 

I odmah na početku se zapletemo u zamku. Hej, pa taj čovjek piše, ne, on pjeva o ljubavi.

Njegova estetika leprša kroz Lijepo, Ljubav i San. Ipak naglasak je na umjetnosti. Ona mu pomaže da sreću promovira za sam cilj života.

Ipak malo nam pomuti naše romantične predožbe o lijepom sanjanju ljubavi. On u svoje riječi ubacuje stvarni život iz kojeg pokušava da potisne religiju.Očito je da mu smeta licemjerstvo „pobožnih„ ljudi. Oni su ti koji su uvijek prepreka ljudskom traganju za srećom.

Život je danas brži od onih gigabajta koji nam kradu vrijeme. Moraćemo ukratko da kažemo šta se zbiva u Crveno i crno.

 

Radnja je smještena u vrijeme Burbonske restauracije, dvadesetih godina 19. stoljeća. Napoleon je upravo pao. Na prijesto vraćeni Burboni. Ali stvarnu vlast imaju ultrarojalisti, bogati zemljoposjednici, nekadašnje izbjeglo plemstvo i sveštenstvo. Za uspjeh u društvu presudno je plemićko porijeklo.

Glavni junak romana, Žilijen Sorel, je oduševljen Napoleonom i njegovim vrtoglavim i brzim usponom. Vojska (crveno) više ne pruža mogućnosti za brz uspjeh.

Sorel ispravno procenjuje sveštenički poziv (crno) može zadovoljiti njegove ambiciozne planove o uspjehu, bogatstvu i priznanju u društvu.

Žilijen Sorel je sin seoskog drvodjelje. Siromašna obitelj, nedostatak ljubavi, višak batina , težina bijede i siromaštva, ga još kao dječaka čine ambicioznim. Uči i samo uči. Novi zavjet je usvojio od a- z. Sklonost župnika obezbjeđuje mu posao kod nemaštovitog i dosadnog načelnika Renala.

Ali za Sorela Crnilo djetinjstva postaje crvenilo mladosti, prva ljubav.

 

Strah da će ga prihvatiti kao slugu raspršava raskošna gospođa Renal, koja  vrlo brzo postaje ljubavnica plahog, ali jako ugodnog i pristalog mladića. To je usud svih zapostavljenih žena, čija srca vape za romansom.

Sorel zavoli gospođu de Renal koja mu je uzvraća ljubav sa još većom strašću. On je zadovoljio svoje neiskustvo, ali  „strah“ da javnost i gospodin de Renal ne saznaju za tu vezu napušta tu kuću, neutješnu ljubavnicu i vraća se u sjemenište. Zapravo, zasitio se i Gospođa Renal mu stoji na putu ambicija.  No, njegova probuđena čula i senzibilitet ne mogu podnijeti licemjernu svećeničku sredinu i on prihvaća poziv da radi kao sekretar markiza La Mola u Parizu. Sorel je žongler koji se dobro snalazi u svim prilikama, pa i u aristokratskom pariškom društvu.

 

Njegov uspjeh je mamac na koji se navukla ponosita gospođica de La Mol. Lak plijen za iskusnog ljubavnika. On je ošamućen uspjehom pobjednika, jer mu je ljubav na drugom mjestu. Ali njega muči njegova  krivica, ali i nepoželjnost njegovog niskog roda. Ipak, Sorel ima jake saveznike. Ljubav gđice de La Mol i podršku markiza, koji čini sve da obogati budućeg zeta. Da, malo nevoljko, ali ipak dao je pristanak za brak njegove miljenice i siromašnog mladića sa sela.

 

Ljudi uvijek zaboravljaju usud. On vreba i naplaćuje greške prošlosti. Prošlost i sadašnjost se uvijek moraju izbalansirati.

Crveno postaje crno.

 

Ostavljena i ponižena žena, se može pretvoriti u najvećeg protivnika. Društveni uspjesi i mogućnosti ženidbe svog bivšeg ljubavnika, samo pojačavaju bol ostavljene žene. Gđi Renel je osveta važnija od ugleda . Ona piše pismo markizu de La Mol u kojem Žilijena predstavlja kao varalicu i karijeristu. Markiz ne želi takvu sreću kćerci, povlači dozvolu za brak.

Crno postaje još crnje.

 

Sorel gubi sve. I um. On dobro zna navike bivše ljubavnice. Ulazi u crkvu, usred molitve, prilazi gospođi Renal, vadi pištoj, puca u nju.

Hapšenje, odlazak u zatvor. On je presretan, jer zatvor je iskupljenje, poetska pravda za sve njegove krivice i grižnje savjesti.

U zatvoru saznaje saznaje da rana nije bila smrtonosna i da je gđa. Renal živa.

Presretan je. Tek tada se počeo kajati za zločin koji je počinio.

Poslije oporavka u gospođi Renal se javlja još veća ljubav prema Žilijenu. Ona pokušava učiniti sve kako bi ga vlasti pustile na slobode. Ali uzalud. Žilijen je osuđen na smrtnu kaznu i pogubljen.

Gđa. Renal umire tri dana poslije njegove smrti.

Crno je potisnulo ono crveno i sada je sve crno.

 

Čovjek je rođen u beznađu. Crno.

No, on je hrabar i jak. Crnilo ga očvrsnulo.

Krene u susret životu i na prvom koraku naiđe na ljubav. Doživi je i iskusi punim peharom, naiskap. Njemu crveno. Njoj Crno.

Ali čovjek hoće više. Hoće da leti. I poleti. Još crvenije.

Let je divan i raskošan. Dvije crvene grlice.

Ali prošlost stiže. Sve se vraća, sve se plaća. Crno. I još crnje.

Slomljeno se nikad zalijepi. Crnilo prekriva sve i traje, dok junaci mriju.

Roman je zasnovan na istinitoj priči. U toj priči je nesretnog junaka posjetila Svjetlost

I on se zdušno molio za oporost grešne duše.

Silvana Armenulić – Ciganine ti što sviraš / Lyrics – Songs

Golet  Zima  ona spava

Ciganine, ti sto sviras

zasto moju dusu diras

da li znas za teske boli

sto mi tuga srca mori

da li znas za moje boli

sad moj dragi drugu voli

 

Ref.

Nekad sam bila ja

srecna i voljena

dok druga zena

nije moju ljubav uzela

 

Druga ga miluje

on za njom luduje

a moje srce usamljeno

za njim boluje

 

Nekada smo sretni bili

nasu ljubav nismo krili

mislila sam, dani srece

da nikada proci nece

 

Ref.

 

Ciganine, sviraj, sviraj

pesmom moju dusu diraj

nek’ mi tvoja pesma kaze

kad’ me ljubi sto me laze

 

 

Odmor , jes’ kako ne

 

 

Danas smo mislili uzeti  uzeli dan odmora.

Mislimo, zaslužili smo.

Jes’ kako ne. Ne daju.

Prašimo sedamstotinatridesetjedan dan bez odmora.

Ukratko 1098-ti  dan.

Još jasnije tačno dvije ( 3 ) godine i kusur.

 

Puno je to dana ,al’ žao nam ni.

Volimo prašiti.

Ma ne po prašini,već nako.

Mnogo smo snova prosuli.

I boja potrošili.

I još svašta nešto prelijepog.

 

Mahala , ko svako predgrađe , diše samo bisernim školjkama ljubavi.

Kontamo odimo sa Grlicama dijeliti prve majske  snove.

Uzmemo torbak pun snova , pa na proplanak čežnje.

Vrlo je blizu.

 

Tu negdje, između srca i duše. Zaglavio se.

Od rođenja. Ne mrda. A nama ne smeta.

Čak ni to što nam iz usana cvijeće raste.

 

Cvijeće ko cvijeće. Nekad zna biti nepažljivo.

Trnjem svojim oči nam kiti.

U njima sanje, nalik rosnim tragovima kiše.

 

Vrnemo se.

Neće nam snovi pobjeći.

A možda i neka grlica na koje slovo doleprša.

Uostalom, srce nikad ne uzima odmor.

Ugodan vam dan želim,

Mile moje.

Indexi – Bilo je to vrijeme ruža / Song – Lyrics

krajolik nad modrom rijekom  Zemlja svjetlosti  Nevinost bez žaštite  Predvečerje

Bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj ja i ti

govor cvijeća šapat taj  m

ti i ja tad smo znali sreću nać

 

Bio je to svijet stvoren radi nas

bila si ti zbog koje svitaše dan

bila si ti i bila je ljubav sad zanam

da bila si ti sav život moj

bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj

 

 

 

Bleki – Ti si … moja Malena

 

 

Malena

sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.

Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.

Bilo mi je veoma  drago  uroniti u te oči boje ljubavi.

Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,

da od tebe saznam ponešto o nama.

Poslije kada si morala naglo otići,

da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,

palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.

 

Pa sam zamišljao :

Gledaš me kao dijete jednim okom ,

a prelijepa si.

Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,

a prelijepa si u čednosti svojoj.

 

I kad apomsilim da me voliš,

ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,

ja ozbiljni jarac se moram nasmijati

i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.

I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.

Kojoj pružih Ruku ljubavi,

da me pomiluje Pijete u oblacima,

koje biva mojom Bijelom damom,

zarobljena Mostom i izmaglicom,

ispod ljubavno Proljetnog vodopada

 

a

monica bellucci - one beautiful specimen. Golly gee wizzzzzzzzz! However, I'm not feeling the whole "one eye" symbol by covering up one eye. I get it. Not alllllll of us are ignorant Monica!    Monica Bellucci.

monica bellucci    Monica Bellucci

 

 

 

   

 

  

 

Ti si …

Ti si čarobna sjena
nježna kao vala pjena

Ti si tihi ocean
kao snovi mojih sanja

Ti si Krhka ruža
što ka meni ruke pruža

Ti si suton
u kome moja duša odmara

Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara

Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni

 

Nesanica – Kaliopi / Song – Lyrics

 


Na srcu mi lezi jedna stara rana

koja nece iz njedara nigdje

pa se srce pita moje

kako li je, kako li je

 

pa se srce pita moje

kako li je, kako li je

 

Ref.

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da ga odsanjam

 

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da ga odsanjam

 

Idi, idi nesanice da

 

Na srcu mi lezi jedna stara rana

daj opusti srce je moli

a rekla je da ga dugo nece boljeti

ali boli, ali boli

 

a rekla je da ga dugo nece boljeti

ali boli, ali boli

 

 

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da ga odsanjam

 

Ref.

 

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da ga odsanjam

 

idi, pusti me da ga odsanjam