Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 Lebdjeti

 

 

Radost   Život

Radost                                                                                         Život

Četiri godišnja doba  Jagnje na izvoru Modre rijeke

Četiri godišnja doba                                                                       Jagnje na izvoru Modre rijeke

 

Morem plovi jedan brod  Modra rijeka teče Bosnom zemljom božije milosti

Morem plovi jedan brod                                   Modra rijeka teče Bosnom zemljom Božije milosti

 

Igračke   Skup

Igračke                                                                             Skup

 

Krug povjerenja  Sunčeva kuća

Krug povjerenja                                                                     Sunčeva kuća

 

Rubinove ruže  Raskošni voćnjaci

Rubinove ruže                                                                       Raskošni voćnjaci

 

Zaljubljeno srce  Raspjevano srce

Zaljubljeno srce                                                                     Raspjevano srce

 

Majka   Majčine suze

Majka                                                                                      Majčine suze

 

Ana Ahmatova – Nećemo piti iz te iste čaše

 

 

Не будем пить из одного стакана

Не будем пить из одного стакана

Ни воду мы, ни сладкое вино,

Не поцелуемся мы утром рано,

А ввечеру не поглядим в окно.

Ты дышишь солнцем, я дышу луною,

Но живы мы любовию одною.

 

Со мной всегда мой верный, нежный друг,

С тобой твоя веселая подруга.

Но мне понятен серых глаз испуг,

И ты виновник моего недуга.

Коротких мы не учащаем встреч.

Так наш покой нам суждено беречь.

 

Лишь голос твой поет в моих стихах,

В твоих стихах мое дыханье веет.

О, есть костер, которого не смеет

Коснуться ни забвение, ни страх.

И если б знал ты, как сейчас мне любы

Твои сухие, розовые губы!

 

Nećemo piti iz te iste čaše

Nećemo piti iz te iste čaše

ni vodu, a ni slatko vino, niti

ljubiti se u rano jutro naše,

ni navečer kroz prozor motriti.

Ti dišeš suncem, mene luna plavi,

ali u jednoj živimo ljubavi.

 

Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,

s tobom je vedra prijateljica tvoja.

Ali ja shvatam strah u oku tamnom,

i ti si krivac moga nespokoja.

Mi susrete odužujemo svoje,

a mir naš sačuvaćemo suđeno je.

 

Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,

u stihovima tvojim lebdi moj dah.

O, ima plamen kojega ne smije

dotaknuti ni zaborav, ni strah.

 

I da znaš kako sad privlače mene

te tvoje usne suve i rumene.

Zvjezdica je sve gledala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala

bolno svu ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala u dušu

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se prije njih ašikovac

zvaše zvaše zvaše

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je suze sakrivala

vidjela i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila skršena

ona ona ona

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto ali iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala ukrala ukrala

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići iskrasti da on ne osjeti

za njih nade nema

osim snova snova snova

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla pobjegla pobjegla

 

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nije

svu joj dušu bol uzela

gleda drugu pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita

iako zna zna zna

 

Šta sada malena moja

a bol njegova njegova njegova

Kamo bježiš

Kamo kaniš odit

stići stići stići

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

njegovu njegovu njegovu

i moju moju moju moju

Bilo kamo bilo kamo bilo kamo

Anđeo ljubavi

Anđeo ljubavi

Mjesec i zelena ruža 1

Mjesec i zelena ruža 1

Naše nebo 1

Naše nebo 1

Moje tuge

Moje tuge

Molitva za ljubav 1

Molitva za ljubav 1

Prever – Jednog lepog jutra

 

 

Nikog se nije bojao,

ničeg se nije plašio,

ali jednog jutra,

jednog lepog jutra

učini mu se da je video nešto,

al’ reče sebi: “Verovatno ništa.”

 

I imao je pravo

tako kako je on shvatio stvari

to i nije bilo ništa,

ali tog jutra,

tog istog jutra

učini mu se da je nekog čuo,

otvori vrata

i zatvori ih rekavši: “Niko.”

 

I imao je pravo

tako kako je on shvatao stvari

nije ni bilo nikog

ali ga odjednom uhvati strah

i razumede da je sam

ali ipak nije baš sasvim sam,

i tek tada vide:

Niko i Ništa stoje ispred njega.

 

Plitkoumnost Milorada Dodika

Čitajte i pamtite!

Mi nemamo ništa protiv Milorada Dodika, kao niti bilo koje bagre i fukare.
On sebe , svojim primitiviznom , glupošću ,fašisoidnošću i neznanjem uvijek  gura u prvi plan:

Agencije prenose „pamet“ i pobožnost velikosrbina ,pobornika genocida i četništva Milorada Dodika , ( 22.02.2018. )

„Mislim da smo ušli u godine završetka ovog svetog mjesta kao izraz želje i težnje srpskog naroda koji nije nikada odustao i naše crkve da baš na ovom mjestu gdje je pogubljen Sveti Sava se izgradi ovako veličanstven hram.“

Nećemo obazirati pažnju na njegovu nepismenost.To je opšte poznata činjenica.
Sa načinom sticanja diplome i nije očekivati drugačije.
Obratimo pažnju na neistinitost ,historijsku neutemeljenost i izrečenu glupost.

Nećemo nepismenu pijačarsku fukaru učiti historiji, ali radi čitalaca ,moramo skrenuti pažnju na osnovne podatke:

-Rastko Njemanjić , se rodio 1174. u mjestu Ras, u blizini današnjeg Novog Pazara, u Raškoj oblasti,
kao najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge kneginje Ane.
Godine 1191. Sa sedamnaest godina, Rastko je otišao na Svetu Goru i zamonašio semaredne godine.
Monaškog imena Sava je postao prvi arheiskop novoproglašene samostalne raške crkve koju je 1219 g.
odvojio pd Ohridske arhiepiskopije .
Umro je u bugarskoj prijestolnici Velikom Trnovu 1236. hodine, od uplae pluća.
Sahranjen je u manastiru Svetih četrdeset mučenika.
Njegov bratić kralj Vladislav je 6. maja 1237. prenio njegove mošti u manastir Mileševa u Srbiji.
Sinan-paša ,svetogrditelj ,je 27. aprila 1594. Mošti odnio na Vračar i spalio ih.
Kasnije, mnogo kasnije Rastko Njemanjić je beatificiran u Svetog Savu.

I sada neuki i plitkoumni Milorad Dodik, smješta , „ubija“ / pogubljuje Svetog Savu , ni krivog ni dužnog na Vračaru 1594. godine.

Aferim . Sada se mošti Svetog čovjeka preokreću ugrobu kao ringišpil.

No , šta drugo očekivati od glupavog fašiste , čojeka koji pretenduje da bude vječni satrap “svih srba” sa ove strane Drine.

 

Genocidna demokratija Republike srpske

 

 

Neuki , plitkoumni i prozvani pobornici genocida i nastavka genocidne politike, se  često žale da upotrebljavamo  izraz Genocidna torevina Republika srpska.

Eto danas ih  nećemo nervirati našim razmišljanjima.

 

Pričaćemo o biskupu Franji Komarici i njegovom  očajničkom vapaju.

u susretu sa Božom Ljubićem predsjednikom saborskog odbora za Hrvate izvan RH.

 

Biskup je u panici i ogorčenoj  zabrinutosti   upozorio da se Hrvati nalaze pred iskorjenjivanjem u Republici Srpskoj , obzirom da je njihov broj pao ispod pet posto od prijeratnog broja.

Ili decidnije:

“Hrvati kao narod na ovome području (G.t.Rs 0p.a.)Bosne i Hercegovine su pred potpunim iskorjenjivanjem”

 

Toliko o genocidu,etničkom čišćenju i fašističko-nacističkom demokratiji i tolerantnosti koja se populariše i vlada u  tzv. Republici srpskoj.

  

 

Bjelina mojih očiju

Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava

nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma

sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj  jedan dobar čovjek stoluje
živi boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima   se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet

Bosna zemlja Božije milosti – Galerijau 15 03


Budućnost  Tamni oblaci

Budućnost                                                                        Tamni oblaci

 

Nježna polja   Mirisno nebo

Nježna polja                                                                              Mirisno nebo

 

Sunčane livade  Svilene đardini

Sunčane livade                                                                   Mirisni đardini