Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

 

 

Ples svjetlosti                                                                                Krajolik čežnje

 

 

Svijetlost u violetnoj noći                                              Majsko cvijeće

 

 

 

Neuzvraćena ljubav                                                      Jesenji osvit

 

  

Vali se pjene                                                                    Jesenja radost

 

  

Nebeska čarolija                                                       Svitanje nad Sarajevom Gradom čednosti

 

 

Nježni obrisi                                                                      Jesenja idila

 

 

Lepršavi svijet ptica                                           Srebrena mjesečina nad Modro zelenom rijekom

 

  

Djelić krajolika otrgnutog iz snova                                               Zelena piramida

 

 

 

Vrteška

Vrteška

Bila je umorna
pa nečujno usnila
Ljepota mila

Od tada današnjim danom rečeno
pristavila se tmurna hladna noć
polako pletuć svoju mrežu

Vjetar zavija granje lomi
crijepove ruši
sijeva

Na sve strane zmije iskre
prelijepe su
vrcave i blještave

Nebo grmi i atakuje
zmije udare gdje stignu
i gdje im je ćeif

Udari zaglušuju
luduju i plaše
grooom grooom groom

Poneko ih ne čuje i ne osjeti
taj je gotov zreo za rekvijum
zamalo pa avetinjska noć

Traje to tri četiri dana
pa onda sunace grane
stidljivo

Proljeće nikad da se ugura kako dolikuje
nikako da se osnaži u ljepoti svojoj
pogubi bijelu hladnoću

Oluja posustaje
na izdisaju je
da li je to…

Vazduh je pun ozona
svježine i čarolije
proljeća

Mirisi svježine
putuju nebom
obasjavajući duge
Uskoro sve će početi
da se budi ili umire
rađa ili nestaje

Možda već od večeras
nova se bol ljubavlju zarobljava
vrteška je neizvjesna

A Ljepota Malena i dalje sni

 

 

DA TE SAMO DOTAKNEM / Song – Lyrics

 

 

 

   

 

DA TE SAMO DOTAKNEM

 

Sjedim do tvojih nogu glave pognute.

Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.

Šutim, srce te želi, moje usne ne govore.

Znaš sve moje misli, sve moje molitve.

 

Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,

moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.

Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,

moje sce bilo bi cijelo, date samo dotaknem.

 

Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave.

Suze polako klize niz moje obraze.

 

Da te samo dotaknem …

 

Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:

“Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!”

 

Da te samo dotaknem …

 

Tako je , kako je

 

 

Mnogi nam prigovaraju.

Kažu nikoga ne štedimo.

 

Mi se ne pitamo zašto!

 

Svi prozvani to višestruko zaslužuju.

Oni imaju izbora, mi nemamo.

Tako je kako je.

 

Evo im odgovora:

 

Oni nama mi njima

Rubrika :

Oni nama , mi njima!                                                     

Trebalo je neko vrijeme da prođe , da zacijele sve rane ,izbrišu uzavrele strasti , da razum ponovo zauzme mjesto i da se hladno i smireno progovori o užasima genocida i tragedijama ratnih strahota u Bosni i zločinima koji su ga pratili.I o svemu onome što se podmeće Bosni,ma koliko to podmetanje maleno izgledalo.

Za to je potrebnao minimum petnaest  ili još i više godina.

Međutim,svjedoci smo,da danas sa svih strana stižu svjedočanstva o tim strahotama ,od onih  koji taj užas i stravu nisu okusili ,već gledali na TV mirno i bez uzbuđenja  kao najužasniju i najkrvoločniju  horor sapunicu  uz pivo i pomfirt ,zadivljeni količinom krvi i  monstruoznosti zločina.

Ta svoja svjedočantva ,uvijek naglašavaju su: „objektivna gladišta“,a uz put se zarađaju neka para,promoviše umnost debila i prodaje magla onima koji su  taj rat doživjeli ,a poneki i preživjeli.

Ta njihova “svjedočanstva” su nešto što nema veze sa istinom.Bosni se,podvaljuje,uvaljuje i podmeću laži..

E pa više neće moći  lipi lipići naši.

Vi progovorite,nešto ste uradili,nešto uradite ili ne uradite mi odgovorimo.

Bez ljutnje!

Sami otvarate ulaze u kumulativnu rubriku : Oni nama,mi njima.

Beskonačni nizovi riječi mognu da počnu.I nema diskusije,nećemo se upuštati u nju.

Jednostavno nemamo vremena za The creatures.

 

 

Toše Proeski – Bože brani je od zla / Song – Lyrics

Proljeće  Ljubav radosti  Vjera

 

 

 

Ona ima oči koje znaju moje tajne sve

moje tuge sve i moje nemire

ona ima ruke i u njima svemir čitavi

u tom zagrljaju mogu umrijeti

 

Bože, meni tako malo treba

ispod ovog svetog neba

topla postelja

i njena oka dva

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

kad ne mogu ja

Bože, brani je od zla

 

Ona ima usne i na njima okus trešanja

koje niko ne zna ljubit’ kao ja

 

 

Bože, meni tako malo treba

ispod ovog svetog neba

topla postelja

i njena oka dva

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

Bože

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

kad ne mogu ja

Bože, brani je od zla

Bože, brani je od zla

Preživčari

U Blekijevom pojmovniku stigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ.Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto:šta ćemo,kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi,kao svi kojima je istina primarna,navodimo neka obrazloženja.

Stari rimljani su najveći preživćari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su njihovi čuveni oratori. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima.Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije.Normalno oni bogati.Gdje ste vidjeli da siromah u bilko kom vaktu pravi alave gozbe.Dakle kod rimljana je preživčarski pir uključivao:izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica.

Čari sofre su tamanili uz muziku,ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno ,pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom.Na to ih tjerala milenijska glad,pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso,samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati.Ako nema hajvanskog dobro je i insansko.Nisu se libili okrenuti insanski ražanj.Jok,nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali,pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere,povrati,otkunja,pa ponovo.I tako sve dok im krv ne provri pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one nenormalne;one koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Tada se to prozvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu.Ima li to nekog smisla ne znamo.Neki drugi put ćemo navratiti kod Blekija.

Tada se ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru.Naivna bila vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle proturivši hin bogatim rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali,proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno,tu se objašnjenje završava ,kao i naše pisanje o njemu.

Katюша – Ruska narodna pjesma / Song – Lyrics – Prevod

 

 

Vjernost i san   Lakoća postojanja Miris ljubavi

 

Катюша

 

Расцветали яблони и груши,

Поплыли туманы над рекой.

Выходила на берег Катюша,

На высокий берег на крутой.

 

Выходила, песню заводила

Про степного, сизого орла,

Про того, которого любила,

Про того, чьи письма берегла.

 

Ой ты, песня, песенка девичья,

Ты лети за ясным солнцем вслед.

И бойцу на дальнем пограничье

От Катюши передай привет.

 

Пусть он вспомнит девушку простую,

Пусть услышит, как она поёт,

Пусть он землю бережёт родную,

А любовь Катюша сбережёт.

 

 

Katjuša / Kačuša

 

 

Rascvjetale jabuke i kruške,

Rasule se magle nad rijekom.

Hodila na obali Katjuša,

Na visoku strmu obalu.

 

Hodila, pjesmu pjevala

O stepskom, plavom orlu,

O onome, kojeg ljubi

O onome, čija pisma čuva.

 

Oj ti, pjesmo,   djevojačka pjesmice,

Leti za jasnim suncem,

I borcu na dalekoj granici

Od Kaćuše prenesi pozdrave.

 

Nek on sjeti se djevojke obične,

Nek čuje, kako ona pjeva,

Nek on domovinu čuva rodnu,

Dok ljubav Kačuša čuva.

 

 

 

 

 

 

Jasna Zlokić -Skitnica / Song – Lyrics

 

Ona je cvijetna livada   Livada  Valeri i sjenka

 

Skitnica

Plovi mjesec iznad grada

u noci se ceste gube

pod prozorom lisce susti

dok me tvoje ruke ljube

 

Sve je tako njezno, lijepo

blagi dani bistre zore

ti me diras, ti me ljubis

dok ja sanjam kolodvore

 

Ref.

Jer ja sam skitnica, ne drzi me mjesto

ja sam skitnica, bjezi mi se cesto

jer ja sam skitnica, daljine me vuku

vise volim vjetar nego mirnu luku

 

Bijeli brod niz rijeku plovi

preko grada oblak pluta

dok me diras, dok me ljubis

gledam krosnje preko puta

 

Sve je zbilja lijepo, toplo

ljubav puna obecanja

ti u meni trazis luku

dok ja sanjam putovanja

 

Ref.