Crtajući svoj krug sve jasnije,
Sunce je zašlo preko mora
A u moru traka svjetla
On je recipročan, smanjen.
Gdje je čarolija sumraka i sna
Već je disao preko istoka
Mrtav mjesec raste
Neka vrsta žednog prijekora…
Ali duž oblaka, kao haljina,
Iridescentne tačke su zaiskrile
I u blijedoplavom prostoru
Rumenilo prije zalaska sunca je teklo.
Kada stojiš na svetlosti zvezda
Gledajući u nebo, ne zaboravite
Kakve su to zvijezde, ove šljokice
A one koje su spojene u Mlečni put –
Sve su ovo vatrena sunca,
Kao naše sunce, i svuda okolo
kugle zemlje plutaju, – takve,
Kao globus u kojem živimo.
U ogromnom okeanu neba,
Kao u našem životu – isti krug:
Postoji isti energičan rad za kruh,
Ista radost pesme i nauke!