Na mene misli u proljecnoj noci,
Na mene misli svake ljetne noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoći,
Nek sam daleko i ne mogu doći,
Svoj san o meni ipak predaj noći
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoći,
Što godi kao more mekih noći.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske čase i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
težnje tvog dana neka hrle same
Ali u noći uvek misli na me.
Osjećas li, kroz zov sirene,
Kroz vjetar koji oblacima krene
Svu patnju moju, i šta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sjene,
Gde sklapaš oči, jer pune su žene
Bola i sreće sto se časom smjene.
Preklinjem te u tihoj tišini,
Ili uz tutanj kiše u visini,
Ili u sniježnoj blistavoj bjelini,
Il kroz san sto se ko java čini
Na mene misli u proljećnoj noći,
Na mene misli svake ljetne noći,
Na mene misli u jesenjoj noći,
Na mene misli svake zimske noći.