Stađun za stađunom boli nas
živa nevinost zakovrnutih očiju
pogleda tužnog put beharli neba
bekani preklanog grla bleje
potoci krvi gradom
crvenim bujicama klize
vjerski objed je na stranu položen
siti oholo grad krvlju boje
nesreću priziva pomor janjadi
želja je Neba gladnoga nahraniti
nije dobro javno krv puštati
već tajno milostinju dijeliti