Bajka Srebrena
Licemjerne demokrate
arijevski zapad za otpad zreo
fašistička neman Vatikana
bludnice sa sedam brežuljaka
ubijaju porobljavaju
i rekoše
embargo siroćiću
golorukoj žrtvi
još samo treba vezati ruke pomisli neko
onak’ hrišćanski
i sasvim očekivano
vezaše
i još rekoše
kakva zaštićena zona
kolji redom
ne upiri prstom na nas
poslušani su
poslušnici predvodnicima novog
koljačkog svjetskog poretka
učiniše to
na način
i na priliku
mentora njihovi slugani
ti srbačji
ti kroatji
i četrdeset mjeseci kolju
Sreberenom gradu u pohode
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaju duhove mrtvih
kukavica
dođoše neke srpske zvijeri
neljudi
siročiće kolju
na očigled
ravnodušnog svijeta
Tuku i kolju
Siluju Tuku Kolju
Ubijaju Siluju Tuku Kolju
Žive spaljivaju
Neštedimice
Bez milosti
sve odreda
I Bože milostivi
anđeli mili
djecu
malu djecu
nježnu nevinu maksumčad
sjekli su na komade
porili trbuhe
bez razlike
i trudnicama Majčice
i djevojčicama Sestrice
silom trudne glave
lijepe glave nestajali
mutni prljavi
ti
abortusi tame
ružni krvavi
zli
tri prsta
đavolja klica
u ime krsta
ubica
Modro zelenu
Okamenjenu
Pospanost nevinu
Oskrnavljenu
Od nebesa poklonjenu
Tišinom opkoljenu
U proljeće
Početkom ljeta
Kao staricu neku
Il’ Modru rijeku
Zavijale
U krvave odore crne
I posnu
I kad duša od bola trne
U vječnost slala
Bosnu
A ona se nije dala
Zemlje Božje Milosti
A se ona zvala
ubijala
ta
zla klica
Okamenjenu
Oskrnavljenu
na raspeće
U proljeće
Početkom ljeta
stavljala
u crno zavijala
Bosnu
Snenu
A se ona nije dala
Zemlja Božje Milosti
A se ona zvala
mutna prljava
ružna krvava
tri prsta
Modro zelenu
Pospanost nevinu
Od neba poklonjenu
Tišinom opkoljenu
Kao staricu neku
Il Modru rijeku crnu
U krvave odore
a duša od boli trne
U vječnost slala
Zemlja Božje Milosti
A’ se ona zvala
Srok mi htio kliknuti
Stih mi htio blistati
Rime su me htjele paziti
Pjesma me je htjela maziti
Avaj! Avaj! – Uzaman.
Jao! Jao! – Nedoklan.
Majčice
ali sin ponosan
i brat radostan
sestrice
Progovori mater
progovori Majčica
Saluti ljepot sine moj
Znaj
sine najmlađi moj
ni tugu nositi
više ne mogu
ni suze proliti
do molitve Bogu
izustiti
iz sred grudi
sa dna mozga
iz cijele rodnice
ko kliješta kovačka
čupa mi dušu
šestero braće tvoje
hude zlosrćne
i bol tvoja
ljubimca moga
ko drobilica kamenoloma lome mi život
braće šesterice tvoje
hude zlosrećne
I mladost tvoja
zapjenjeno i bjesomučno
gladna raja
vjekovni robovi
prokleti pogani
đavoljeg sjemena zvijeri
gmižu iz brloga svojih
bijesni neprijajatelji
Božji
Hitler Atila Irod
Brtlomejska noć
male mace
naspram ovih
ovih…
ovih…
Oh Bože Milostivi !
reci mi
kako da in nazovem
naziv za takve ne postoji
tek treba smisliti
samo se zna
da su nasljednici
potomci pavla paklenog
zvanog savle
ti neki srbi
o da
ti neki od srbalja
ali i neki
od kroatjana
ti europljani
stara ofucana evropska bludnica
zemlja rakomornih presjednika
umokrenih inih generala
ti amerikanci sijači atoma
svi ti koji se u Isusa zaklinju
svaki put
kad neko Bogu milo biće nestaje
u njihovu slavu Isus umire
Zemlja i kamen
Zapisuju. Pamte.
Oblak i nebo.
Plaču. Plamte.
Sunce i zvjezde – svjedoci
Vaseljana u razbijenoj – boci.
****
Kraj IV dijela