BAJKA SREBRENA
V Dio
****
U kam si se pretvorila
U kam kameni Majčice
Majko mila srebrenička
Boli me – Majko
Tuga tvoja
Mnogo me bole – Majko
Suze tvoje
Možeš li me prepoznati Majko draga
možeš li prepoznati glas moj
možeš li prepiozanti sjenu moju
možeš li prepozanti čedo svoje
koji od sedam rana tvojih
koji od sedam ponosa tvojih
te pohodi Majko jedina
Majčice od bola okamenjena
Majko srebrenička
U led si se pretvorila
U led ledeni Sejo
Sestro mila srebrenička
Raznesi svoju bol
Rasij je stazama zemlje
Rasij je putevima zvijezda
Ne stidi se Majko
Ne stidi se Sejo
Ppustite glasove umilne
zapjevajte pjesmu
neka je i pjesma tuge
bolne prebolne
budite ponosne
čemer izbacite iz duše svoje
zapjevajte
ko’ ilahije što ste znale
polako – nježno
I nek vrište damari zemlje
nek plaču damari nebeski
nek vrište puti vaseljanski
nek ćute bol
ljudi dobri
džini i anđeli
u pjesmi koju pjevate
Gospodaru svom
pjesmu tuge i radosti
O babi – braći – meni
o dvadeset dvije godine
Tuge – Nade – Boli
Tišine
čekanja dugom
zatreperi srce majčino
zatreperi srce sestrino
začuše se glasovi
od bola slomljeni
u početku lagani
suzama prekidani
potom čisti krhki
Tako nježni umilni
kao kristali jutarnje rose
milošću Božijom obasjani
O Gospode moj
Na jug kad ptice odlete
najave miris jesena
kestenje u domu našem
Mati stara
peć na drva će zapaliti
Seja mila
uspomene najmilijim
Sanjati
O Gospode moj
Kad snjegova zapadne bjelina
ispod trešnjiina stabla sestrina
ljuljačka se njiše duginim bojama
što praviše je jaka ruka očeva
toplom ljubavlju braće ljuljana
mati i sestra zaplakat će gorko
najdražih već dugo nema više
one nemaju kud i kome da hode
O Gospode moj
kad visibabe ožive potok
mati i sestra
stat će na izgubljenih tok
poželjet će da su ocean
u njemu da utope tuge svoju
o osam nam milih
naj’ jabuka zlaćanih
O Gospode moj
kad mirisi lipa
dvadeseti drugi put
najave sunce bez nada
mati i sestra
stajat će na vjetru srebreničkom
grleći u šumi snova
najmilijih zametene tragove
plamenovima ljubavi neugasle
kad svoju pjesmu ispjevate
ne želim više da plačete
ne želim da više plačeš Majčice draga
ne želim više da plačeš Sestrice mila
sve ste suze isplakale svoje
dvadeset dvije godine samoće
ljeto za ljeto ih broje
ne tuguj više Majko
e tuguj više Sestro
otiđite na neko od mjesta
gdje nas nestadoše
Oči vadiše
Preklaše
Ubiše
Nestadoše
zazidajte kamen studenac
pomolite se
Živom koji sve vidi
Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom
On će vas vidjeti
On će vas utješiti
I voda će poteći
Voda bistra
Voda ledena
Voda lekovita
Voda nade
Voda istinita
Voda Srebrena
tada se Majčice draga
tada se Sestrice mila
umijte
sedžu učinite
pomolite
Živom Koji sve vidi
„Alah je jedan
On je Onaj kome sve sve obraća
Nije rodio niti je rođen
Njemu nije niko ravan.“
Tada sjedi Majčice i počini
Sestru za ruku nježnu primi
ja ću vam tada doći
i istinu
i bol
Srebreničku ispričati
polušaj moje riječi Majčice
zapisuj moju priču Sestrice
ako je ja ne kažem
niko je neći reći
J’ er u riječima mojim
O’ tkrićete bol svoju
O’ tkrivajući bol svoju
O’ tkrivate bol rođene zemlje
O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti
O’ tkrićete zapretenu bol svijeta
J’ er diljem svijeta sve se ponavlja
****
KRAJ