Herman Hese – Biti sretan

 

 

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Bukovski – Masa

Svi ogorčeni,
jadni,
usamljeni ljudi
s osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarili silnici,
optužuju život,
optužuju okolnosti,
optužuju druge,
dok su zaista oni
savršeno neprobavljivi,
pokorno neizvorni,
kukavički i tihi;
utonuli u samosažaljenju,
ne učinivši ništa dobro,
oni još osjećaju da su prevareni,
pužući Zemljom sa svojim pritužbama,
svojim mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine,
ti milioni ljudskih grešaka,
idući iz dana u dan i iz noći u noć
kroz svoje jalovo površno djelovanje,
koje povrjeđuje samu Zemlju,
povrjeđuje sve to traćenje,
užas cijele te uzaludnosti.

Poštovani!

Bleki – Prilog za moju biografiju

 

Ja sam vam tek jedan od neukih

koji je rođen da bude takav kakav jeste

Nije

mi ža

i ne kukam

 

meni nisu date mnoge osobine

koje ljude krase

neću ni reći da mi je drago

teško breme nosim

ali volim to

jer

jednostavno volim i snim

 

mene su rođenjem

osiromašili

dali mi samo par osobina

bagatelnih i neprimjernih

 

rekli su mi

ti samo možeš

o ljubavi pjevati

ljubav sniti

ljubav voditi

 

činim to

kao ubogo krhko dijete

kojeg svakog dana ubijaju

i opet i opet

 

ponekad shvatim da se svaki dan

bar jedna moj idodir se otme

neka grlica ga ukrade

lakše se diše kažu

negro ili bronhi

svejedno je

vele neki

a nije

 

vrijedilo je

i još jednom

ponavljam 

vrijedilo je

svakog uzdaha

svake riječi

dvakog dodira

i nije mi ža