Galerija Bosna zemlja Božije milosti – Pretponoćna

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Sunčeva putanja                                                      Plavo stablo i suton nad Modrom rijekom

 

Svetište                                                                                  Noćni svod

 

Golo tkanje života                                                  Plavi dan

 

Miris proljeća                                                               Vodopad strasti

 

Naši snovi                                                                 Draži

Robert Frost – Staza kojom nisam pošao

 

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

 

 


												

Bleki – Svikla si

 

Kada čujem gitare zvuk

i krletke grdelina poj

sjetno pogledam u nebo

osunčano osmjehom djetinjim

 

osluškujujući tvojih krila lepet

u meni zima je

pomalo snježi

a ti u satenskoj haljini

sa čipkanim bretelama lebdiš

 

nije te strah visina

hladnoće još manje

svikla si  

raskošnom ljepotom nimfe

u krpicama novim

zavoditi

opijenog vojnika strasti






























												

Mamas an Papas – California dreaming / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Sanjajući Kaliforniju

 

Svo lišće je potamnjelo

Nebo je posivjelo

Šetajući

Nekog  zimskog dana

Bio bih na sigurnom i toplom

Da sam u Los Anđelesu.

 

Sanjam o Kaliforniji

Svakog  zimskog dana

 

Svratih  u crkvu

kraj koje sam prolazio

Spustih  se na koljena

Pretvarajući  da se molim

Znaš  propovednik voli tu hladnoću

Zna da ću ostati

 

Svo lišće je potamnjelo

Nebo je posivjelo

Šetajući

Nekog  zimskog dana

Da joj nisam rekao

Mogao bih danas otići

 

California dreaming

 

All the leaves are brown

And the sky is gray

I’ve been for a walk

On a winter’s day

I’d be safe and warm

If I was in L.A.

 

California dreaming

On such a winter’s day

 

Stopped into a church

I passed along the way

Well, I got down on my knees

And I pretend to pray

You know the preacher likes the cold

He knows I’m gonna stay

 

All the leaves are brown

And the sky is grey

I’ve been for a walk

On a winter’s day

If I didn’t tell her

I could leave today

Dever boje ,a nigdje crnila i jedno sasvim normalno žemsko razmišljanje

Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.

Neko bi rekao da  je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.

A nije nevažno!

Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni?

Radeći njima i ženama u čast , navukli se na nježne , milostive i lijepe riječi, muziku i boje, ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Svi  načisto pošandrcali

Naročito kad su žemski praznici  u pitanju.

Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.

Zadeverali se mi ko mahnitovi  oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v)  udvostričili i utrostručili  ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.

Ovi Srbalji slovo c  učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S  gore, dva eS dolje. To mu dođe 2 SS i 2 SS . Dakle, oni su dvostruki esesovci. Ništa ne imputiramo. Sami sebi  na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena. Što ti je um!

A ovim našim blentovijama  bi bolje bilo…

A i ne bi.! Ko bi  trpio taj takarli dever  po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je, boni i previše za jedno žensko čeljade. Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,mere bit  i kad  ne boli glava. I preventive radi, da ne zaboli glava. I pođahkad  kad unuče spava. Može i kad mačka drijema, jer oluja se sprema. Ma, mere boni,ženski insan uvijek.

Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum  izmislio. Od kolijevke pa do groba najljepši su takar(li) dani. Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko . Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili nje-nost  prihevtaš, šta će ti više. Joj koliko je tu perja iskrilo i očerupano bilo . Moralo se ! ERadi dušeka , šilteta i jastuka . Kako ćeš ba dušečiti , jastučiti il šiltetatoi bez dušeka   i perja mehka  .

Svi mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka, dušeka , šilteta ,pa samo samo prilegneš na njih i sve se samo doziva. Pametan neko izmislio jastuke. I dušeke . Lakše se na njima jastučiti i dušečiti . Da,nema jestuka i dušeka  možda ne bi bilo jastučenja. ma štaju neuki . Izmislio bi naš čojk već neku drugu fintu . Pametan je on na praoca i pramajku. Oni brali zabranje voćke iako nisu imali ni dušeka ni jastuka.

Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte, minderluke, dušeke.  I sve začine sitnim vezom .Tako da se insan može rahat šiltetiti, dušečiti i minderlučiti. Ako treba i vunu i slamu će uvalit u svaki kut i u tkaninu. To sa slamom baš i nije previše praktično , jer se onda čojk mora slamati .

I tako je nasto divan. Pretpostavljate da je od njega nastala riječ divaniti.No riječ ko riječ, mere se višestruko tumačiti.Mi smo uskotračni i znamo samo jedno tumačenje. Stihovno i u ostalim segmetnima se podudara sa jastučuti, šiltetiti , dušečiti  …

Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati, aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih. One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići, jer kažu i takar  peznija se mora zaslužiti.

Mi pitamo :

-A zakon , a  četeres godina staža . nećemo se vadit na prijevremenu ili invalidsku . Pu , pu nalet ih bilo .

I zamalo po glavi ne fasujemo:

-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne  uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava, zalijeva  ukopava i radno sposobnim održava . Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront. Putnici neka se pripreme za viši nivo. Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.

Malo poslije.

Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuk ili dušek  pri ruci. A kažu ,jastuka i dušeka  na višem nivou će svako imati koliko želi. I šilteta,  minderluka, slame , divana ,trave , cvijeća i livada. I nebrojenih i neprekidivih izvora  vode i vina koje ne opija . Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.

I oni našim grlicama sretan vam osmi mart. Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar. Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše. A od toga nikakve fajde.

Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeto pismenije

Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti  , boje i riječi  zaplesale nebeske slike i  domaće radinosti. Vakat im bio.

Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku, gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi , bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija.

Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.

Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se , ukočila mu se ruka. Težak  ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato  , rukom jesti .

Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi, ali u nadrealizmu sve  sve prolazi. Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.

Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :

Surim morem vitar piri

iz kešine dragog moga

prolitna  mu kaka viri

ćeška insan onog svoga.

Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša,  u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i kaku novu  žensku potkačia. Ćemo vidit ča mu pri  gre. Jal crna karoca, jel bili sanduk. Trićeg ni.

Dobri obje desne ili lijeve ruke ima. Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu, hoće se on tarzanati sa šeset kuka i pride.

Muzika i slike su naše molitve i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.

Indexi – Budi kao more / Song – Lyrics

Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag.

Želje i htjenja tvoja čudna tad su bila.

Sunca sjaj u noći htjela si uvijek ti.

Znala si nama novu igru nać i sretna biti.

 

Meni si uvijek mogla prići kao nekom ko te zna i voli.

Znao sam šta želiš tad.

čuj me ti, nađi snage mijenjaj svijet.

Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala hir.

 

Ti ćeš nać pravi put jer ja to znam.

Kao što si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam.


												

Dan fašizma

Kažu 9.Maj/Svibanj je  Dan pobjede nad fašizmom.

Ne bi se složili!

9. Maj / Svibanj  kao Dan pobjede, praznik je koji obilježava pobjedu Sovjetskog saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu već može proći. ali eto i njhihovi nasljednici postadoše fašisti. Što ti je karma?

Fašizmi i nacizmi nikada nisu pobijeđeni.Primire se , pa se povampire.

Slučaj Bosna. Udruženi fašističko-nacistički zločinački dogovor, dvije nacionalističko-fašistićke tvorevine Srbije i Hrvatske, sa trabantima iz Bosne napraviše najkrvaviji i najmonstruozniji,genocidni krvavi pir u srcu Evrope poslije Drugog svjetskog rata.

I to na očigled i dostatno svake razume sumnje uz svesrdnu pomoć i amin tih “demokrata”,samoproglašenih i slavo dobitnih  ” pobjednika  ” nad fašizmom.

Uz Božju pomoć, činilo nam se da je fašizam i nacionalizam opet poražen.Nažalost nije.Primirio se, ne dugo i opet ,kao i prethodni put ,uz patronat mentora Vatikana, SAD i EU se javlja sve jači i jači. Zvijer ne miruje.

Nećemo ići daleko u povijest/istoriju i pagledati nemoguće je posložiti i nabrojati genocidna činjenja najvećih svjetskih terorista i fašista.

Obratićemo jednorečeničnu pažnju šta monstruozni  fašisti i nacisti, arijevske povinijencije uradiše na Bliskom istoku.

Palestina,Liban ,Avganistan,Iran , Irak,Libija,Sirija,Mijanmar, Jemen, … plamte,krvare najbezumnijim fašističkim genocidom bijelih, arijevskih  i cionističkih hordi zla.

Više  i ne kriju svoje nakane.Sve što nije hrišćansko i arijevsko treba tamaniti ili porobljavati.

Kao, može im se!

Tako oni misle.

A mi kažemo sve do jednom.Svako zlo se na kraju samo o sebi zabavi i uruši se .

I ne vide sukob sa Rusijom je početak kraja i jednih i drugih.

Ne bi   im bili u koži. Nikako im ne bi bili u koži.

Iva Zanicchi – La riva bianca ,la riva nera / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Obala crna obala bijela   krv 4     Beznađe

La riva bianca, la riva nera

Signor capitano, si fermi qui…

– Sono tanto stanco, mi fermo si,

Attento sparano, si butti giù…

– Sto attento, ma riparati anche tu.

– Dimmi un pò soldato, di dove sei ?

 

Sono di un paese vicino a lei…

però sul fiume passa la frontiera,

la riva bianca, la riva nera,

e sopra il ponte vedo una bandiera,

ma non è quella che c'è dentro il mio cuor.

– Tu soldato, allora, non sei dei miei…

Ho un'altra divisa, lo sa anche lei…

– Non lo so perché non vedo più,

mi han colpito e forse sei stato tu…

Signor capitano, che ci vuol far…

 

questa qui è la guerra, non può cambiar.

Sulla collina canta la mitraglia…

e l'erba verde diventa paglia…

e lungo il fiume continua la battaglia,

ma per noi due è già finita ormai.

Signor capitano, io devo andar…

– Vengo anch'io con te, non mi puoi lasciar…

No, non ti lascerò, io lo so già,

starò vicino a te per l'eternità.

Tutto è finito, tace la frontiera,

la riva bianca, la riva nera,

mentre una donna piange nella sera

e chiama un nome che mai risponderà.

 

Signor capitano, si fermi qui…

– Sono tanto stanco, mi fermo… si…

 

Obala bijela obala crna

 

Gospodin kapetan priđite mi

Tako sam umoran i  ovdje ja ću stati

Pazite, pucaju, sagnite se dole

Ja sam oprezan ti se oporavljaš

Reci mi nešto vojniče  odakle si

 

Ja sam iz zemlje blizu tebe

Ali rijeka je granica

Obala bijela obala crna

Iznad mosta ja vidim  zastavu

Ali ona nije u mome srcu

Vojniče ti nisi moj

ja imam drugu uniformu, i ti to znaš

Ne ne znam zato što ne vidim više

neko me pogodio možda čak i vi

Gospodine kapetane tu se ne može ništa učiniti.

 

Rat je ovdje ne može se mjenjati

Na brežuljku pjevaju mitraljezi

Trava zelena je  pokošena

Duž rijeke bitke se vode

ali za nas dvojicu  sve je sada završeno

Gospodine kapetane ja moram ići

Ja idem sa tobom takođe ne ostavljaj me

Ne ne  napuštam vas,ja znam svakako

sve je zauvijek završeno za nas.

Sve je završeno i granica se utišala

Obala bijela obala crna

dok žena plače u noći

Dozivajući ime koje se nikad neće odazvati

 

Gospodin kapetan priđite mi

tako sam umoran ovdje ja ću stati…

.










												

Bleki – A ime ti ne smijem izgovoriti, grijeh je




sjećam se bijaše lijep dan

negdje duboko srcem zakopane

violine su svirale tango

vazduh je treperio milošću

ti se pojavila sa svjetlošću

što naglo obasja kalendare umorne

 

reče

ja došla

 

sakrih pogled

da ne vidiš suzu krvavu

u oku lijevom

onom na strani srca

što uvijek o ljubavi iskri

i kad boli

 

a  ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je 

 

i nebu kriknuti

ostani

 

zbunih se

rekoh ili ti reče tiho

d'bro

 

smijeh djetinjeg lica

ili mekih bora

u uglovima očiju

ne sjećam se više

uzvratiš još tiše

 

dobro d'bro

kao da pitaš

koje ćemo sada slike bojiti

tvoje moje

ili naše

 

pa možemo i koju slomiti

šta fali

naslikaćemo ljepše

barem onu rubinovu

trnovitu

na kojoj zapisaćemo

neuzvraćena ljubav

 

a sjećanja ne blijede

i kad boli

a   ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

 

nebu kriknuti

ostani

 

sjećaš li se bijaše lijep dan…

 

a ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

 

nebu kriknuti

ostani










												

Bilećanka – Grupa izvođača / Song – Lyrics

Sred pusaka bajoneta,

straze oko nas,

tiho krece nasa ceta

kroz bilecki kras.

 

Cuje se odjek koraka

po kamenju hercegovskom;

Hej, haj, hoj!

Hej, haj, hoj!

 

Daleko si zavicaju,

mi prognani smo,

prognase nas zbog zlocina

sto te ljubimo.

 

Cuje se odjek koraka

po kamenju hercegovskom;

Hej, haj, hoj!

Hej, haj, hoj!

 

Osta majka bez svog sina

zena bez druga

Pusta osta kuca njina

Gorka sudbina

 

Cuje se odjek koraka

po kamenju Hercegovskom;

Hej, haj, hoj!

Hej, haj, hoj!

 

Kroz progonstvo i trpljenje,

kroz tamnice mrak

Dolazi nam novi život,

čujte mu korak.

 

Čuje se odjek koraka

po kamenu hercegovskom

Hej, haj, hoj!

Hej, haj, hoj!