I kad ne znam šta
i kada se ne sjećam kako
i ništa više ne razumijem
a će riječi kliziti
po ovom oceanu tuge
nošene starim bolima
daleko od tebe
mila moja
tako je to
ponekad
tuga nenajavljena
bane kao sjena
kao valovi
što prijete da ruše sve
osjetiš
da tek kapljica krhka si
koja samo sni
i uspomene navru
tuga ih nosi
od mene do tebe
Sjećanja su tako prelijepa
bliska
milostiva
ljubavi moja
sama pate kroz vrijeme
a bol nepodnošljiva
nikad ne prestaje
oprosti mi
sjeno duše moje
molim te
ako nekad vidiš
kapljicu koja suzom miriše
na licu mom
nikad je ne briši
voljena
u njoj
u toj suzi violetnoj
rađa se novi san
ležiš kraj mene
i dušu mi miluješ
dobrotom
čiste ljubavi