Desanka Maksimović – Sreća








Ne merim više vreme na sate,
ni po sunčevom vrelom hodu
dan mi je kad njegove se oči vrate
i noć kad ponovo od mene odu.

Ne merim sreću smehom, ni time
da li je čežnja moja od njegove jača;
sreća je meni kad bolno ćutim s njime
i kad nam srca biju ritmom plača.

Nije mi žao što će života vode
odneti i kaplju moga življenja;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je stao kraj mene pun divljenja

 

Ljermontov – Granitna stena

 

Ja ne bih hteo da svet prati

povest i jad života mog;

Kako to voleh, i što patih –

nek’ sudi savest, ili Bog!…

 

Nek’ se pred njima duša prazni,

nek’ njima s molbom pruža ruke;

I nek’ me samo onaj kazni,

koji mi smisli sve te muke;

 

Prekor glupaka, prekor ljudi

nad snažnom dušom nema vlasti;

Nek’ morski talas samo gudi,

granitna stena neće pasti;

 

Njen vrh je s oblacima surim,

more i nebo su je stisli,

ona, sem gromu i sem buri,

ne kaže nikom svoje misli…

 






												

Endre Adi – Poruka starog pauna

 

Lice mi je mrtvački blijedo:

Apolon pod maskom fauna.

Pozdravljam te. Čekam te, Ledo.

 

Ovde, kraj Dunava, prollećni je dan.

A ja ponekad bacam krv:

lep je tu život. Kao san.

 

Tražeći po bespuću Pana,

ja, putnik purpurnih galija,

našao sam samo neminovnost dana.

 

I lak vjetar s telom bi mi golim

leteo put Hada. Duša mi je

u prnjama. I: volim te. Volim.

 

Nemam novih pjesama cvijeće,

ni poljubaca izvor nov.

Al’ potrebna si mi u proljeće;

 

da bih se kraj tebe skrio

i da mi šapneš na uvo, nkežno:

faune moj, Apolon si bio.


												

Bleki – Nepostojeće vrijeme

 

Vrijeme kajanja

 

Svijet maski

 

Svijet azura

 

Violetna ljubav

 

Neodoljiva maglica

 

sasvim sigurno

uvik

vrime nepostojeće

radi

kontra nas

 

 

iz ovog svita

bižin

u zemlju azura

sati di

nema

mirisima nebeskin

masline cvitaju

 

i sve postaje

violetna ljubav

 

a

tu

u maglicama

uzburkanog mora

čekaću te

reč ti

 

ljubavi

dobro došla mi