Bole riječi bez očiju
u nepostojećem vremenu
a nas zarobi vječnost
da ih gledaš dok prodireš
u bjelinu bjelokosti
velove duše kao biserje slažeš
a ljubav vodiš
bol u čima vidiš
osmjeh u srcu njenom slutiš
nutrini joj postaješ svjedokom
svakom jecaju kriku ljubavi
koji joj poklanjaš i kradeš
kao zavjet ljubavi
svakim utapanjem u kristalnim vodama
čežnja uzavrelog oceana
pomućenog uma
bjelinom očiju nijemi
sluteć bol
ja sam taj ljubavi moja