Jednom
neznano kad
umoran od traganja
otišao sam pred tvoju kuću
trošno posivjelo zadanje uspomena
sunce je od njega sažaljivo skretalo sjaj
Činilo se da nikog u njemu ni
u lijevom uglu jedao okno
razbijeno zvjezdanim otiskom
tužno i neoprano prošlost je čamilo
poderana zavjesa visi i leprša
njišući se tuguje i tiho poji
vrati se mila domu svom
stajao sam satima hudo zurio
prišao je jedan policajajc
rekao da se sklonim
izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad
zakon gane
ostao sam do večeri i zurio
ostao sam do ponoći i zurio
ostao sam do jutra i zirio
ostao bih do vječnosti i zurio
i zureći u kam bih se pretvorio
ali
prilazili su policajci
jedan po jedna dva po dva
govorili izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad i zakon gane
zurio sam trinaest dana i noći
samo sam zurio
upijao svaku prašku na razbijenom prozoru
znao sam to su praške tvoje slomljene mladosti
samo sam zurio
upijao svaki pokret i vapaj pobucane zavjese
znao sam to je zavjesa tvoja poderane mladosti
samo sam zurio
upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče
samo sam zurio
ostao bih do vječnosti i zurio
klanjajući se sobi djetinjstva tvoga
moleći se krhotinama zvjezdanog otiska
i dalje zureći samo sam poželio
vrati mi se jedina moja
nisi se vratila
nebo ima prednost
a ja još uvijek zurim
i samo zurim
policajcima postalo dosadno
više ne izazivam sablazan
i samo zurim
okamenjena gromada zuri
u razbijene prozore moga srca
tražim zvjezdani otisak poslijednjeg plesa
u kojem još uvijek živiš ti ljubavi moja.