Neznanka i Putovi , a između njih…karoca gre









Odavno

nad mojim obzorjem

nije bilo ovako tmurno

tužno

a teško





Vas cijeli dan

gledam most

rijeku

izmaglicom što teku





Nerazborom dumam

zbog radi čega

ta đefa





Obavijena elegijom

potpunim strancem naše svakodnevnice

Galerijom i mnome

damarala je samo jedna riječ

– Ljepota





Sada znam zašto





Dvi Lipote se mimoišle u par dekika

jedne jedina

snovima okovane rijeke

i mora plavetnoga

i Tišinom sna





Ne mogu reći tuga

nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?

A opet , usuđujem se reći

– Šteta!





Hoću da vjerujem

usud mi kaže

nisi nimalo subjektivan

ako mniješ,

da bi jedina Neupoznata ljepota

i

blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti

mogle podijeliti mnogo toga

plemenitog

milostivog

lipog

a bome i tancavog





A karoca prelijepog života gre…

sve dalje gre…

A opet – ehhej

valja nama preko rijeke…

karocom il bez nje,

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!





Hvala i sretno Neznanko

a ti ime ne smijem izgovoriti

grij je

kojim god putovima odila

i čuvaj se budnih

Yossamin – Jesam, voljela sam









U one

dane lijepe i mile

sad

daleke miljama isušenih

kapljica što tekle su licem,

ono onda

kad smo se voljeli

najviše na svijetu,

i bili luckasti kao sva zaljubljena

djeca





zajedno smo

preskakali potoke

zagrljeni,

izuvali cipele jedno drugom

smijući se

slobodni i sretni

pa,

gazili po blatnoj vodi

bosih nogu,

ja san ti sakrivala jednu cipelu

a ti si me prskaa vodom

i brontulao

čekaj čekaj kad te uhvatim





Sjedili bi na kamenu,

maštali o domu

i kojem će uvijek biti toplo,

pucketati vatra na kominu

a mi ćemo

eh… Mi ćemo





opijeni ljubavlju,

trčali smo kroz polja

ljubili cvijeće i oblake

ležali na rosnoj ledini,

lovili kišu u letu,

a

jutrom bi isprepleli prste

uz more

i grlili sunce,

večeri poljupce slali

mjesecu i zvijezdama

A

Jesam,

voljela sam…

Yossamina – Tek malo svitla išćen

U tamnom vrtlogu mojih mora

tek

malo svitla iščen,

da,

samoću ovu sumornu i tešku,

svakin novin jutron

tereton težin nošenu

razbije na tremutak

pa ispliva lipota duše





A

crne slutnje moje

istrahovi zatrpani

u zidove duđe moje,

što rušite me u dubinu

trujete mi dane,

ne izlazite

plašit jezon svojoj mene

Tek malo svitla išćen

10.02.1993.

Yossamin – Zašto









Pogledaj Oče

koji jesin na nebesin

dite svoje doli,

pogledaj

vapaj njegov i bol njegovu

pročitaj Oče

kletvu njemu

sa usnai njegovi

i učini

o Oče čudo

objasni djetetu svon – zašto?





Slušaj Oče

bol njegovu,

jer snaga neslućena postaje,

i milošču

pogledaj dite svoje Oče

koje,

zar nije sve dalo

i poštovalo sve zakone Tvoje

i

poštovalo zakone ljudske

a snađe ga Oče

nevolja ljuta

mržnja i laž









Pogledaj Oče

i

silinon pravde svoje,

ako je volja tvoja

ispravi o oče

nepravdu ditetu tvome

učinjene





Vrati mi Oče

ljubav i viru

jer

bol njegova Oče

postaje snaga neslućena

a

molitva tek razuma vapaj





Pogledaj oče

šta ditetu tovme uradiše

i reci mi o Oče milostivi

Zašto?

07.05.1992.

Zaustavite bol / Djecu još uvijek bespoštedno ubijaju

 

Jedna divna žena, Sveta Majka Tereza se pobunila  protiv pobačaja, paganskog ,a Bogohulnog običaja :

“U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno djete – i dijete mora umrijeti.”

Bila je poznata po tome , da joj se vanjske stvari, van njene uzvišene misije nisu previše doticali.  Ali kad bi nešto prevršilo mjeru,  javila bi se.  Čvrsto, odlučno i optužujuće.  Bez okolišavanja.

Mi ne želimo biti siromašni i  pridružujemo  joj se u  revoltu i  pobuni.

Ljudi redovno ili neredovno idu u crkve, đamije, sinagoge ili neke druge Božije hramove. Mole se Bogu i skrušeno poginju glave. Mnogi od njih su podmukle  ubice , za koje vjerska zajednica ne zna. Možda i zna ,  ali šuti.

-“Ne ubijajte svoju djecu radi siromaštva.

Mi hranimo njih i vas:

zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh.”

(  Kur'an , El-Isra 31. )

-20.13 “Ne Ubi. “( Stari zavjet Knjiga Druga – Izlazak – Deset zapovjesti)

18.16.Ali ih Isus dozva i reče:Pustite djecu neka dolaze meni,  i ne branite im, jer je takvih kraljesvstvo Božije.17.U istinu vam kažem Ko ne primi kraljevstvo Božije kao malo dijete , neće ući u njega.(Jevanđelje po Luki)

Oni kjoji ubijaju  malu ,nerođenu dječicu su ubice najokorelije vrste. Oni ne dozvoljavaju da Božiji stvor ugleda svjetlost dana.

Kanonizovane religijske institucije su se vrlo tanko i blijedo branile protiv institualizacije abortusa. Države su odobrile genocid na vlastitom populacijom. Brojka pobačajem ubijene djece će uskoro stići cifru od stotinjak miliona godišnje. Može se porediti sa ubijenim i nestalim u  šestogodišnjem II svjetskom ratu.

Sada vam biva jasnije:
-Ubijanje nerođene djece je postao biznis.

Nećemo o tome . Previše je morbidno i monstruozno. Na vama je da spoznate sve to. I čutite ili…

Ljudi , vjernici da li se zapitate gdje će vam duša?

Ljudi ne shvataju da  maleno biće u utrobi već diše, primaju Božiju milost i  nauk.

Zločinci, neuki i nehajni  bigihulnici ubijaju djetešce koje se iskrenom ljubavlju počelo vezivati za Boga  Jedinog i Majku roditeljicu, možda i ubicu.

Svete Nožije  riječi    (uzete iz Biblije ,potvrđene Kuranom):

“-Ubiti jedno biće je isto kao što je ubiti čitav svijet” 

se ponajviše odnosi na ubitstva nerođene djece.

Ljudi nasavjesni  i nesvjesni znate li šta je ljubav?

 

Bože Mili, to oni  upravo sada ubijaju jedan cvjetak što nikad neće proputati.

Majko moja, to oni  ovog trena ,po  nepravdi ljudskoj strugaju djetešce što nikad neće  gugutati i smijati se.

Sestrice moja, to oni sada nestaju malu bebicu, koja  malom ručicom nikad neće pomilovati majčino ozareno lice.

Ljudi moji, neljudi, prešli ste na klanje nerođene djece iz nekih bezbožnih strahova.

Ljudi Božiji, molimo vas zaustavite masakriranje nerođenih anđelćića.

 

Ničim se ne mogu opravdati ovi zločini.

Ubiti nerođeno dušicu je  jedno od najmonstruoznijih djela koje je bolesni, zločinački um mogao smisliti.

Za ove zločine Nebo im neće ni suditi.  Molitve se neće primiti i pokajanje je uzaludno.

Paklena vatra je ubicama je unaprijed  određeno boravište.

 

Ljudi budite  milostivi, kao vaš Bog Milosrdni.

Uzmite Stari zavjet, Novi zavjet, Kuran ili neku drugu Svetu knjigu i čitajte.

Sjetite se Abrahama / Ibrahima, Isusa / Ise , Muhameda i svih drugih poslanika koji vam naukuju po tim knjigama.

 

Sjetite se šta vam se za djecu govori!

Sjetite se da imate djecu  koja su ljubav i radovanje!

Sjetite se i zaustavite bol i krik nerođenog djeteta!

Molimo vas, u ime Ljubavi Božije, dozvolite da djetešce udahne vazduh i zaplače.

Molimo vas da Božija nevinost usne prinese majčinom mlijeku i da sa smiješkom usnije.

Molimo vas , učinite nešto, bol  dječija na ovom svijetu  više ne može naći mjesto da boluje.

Molimo vas , radi vašeg dobra, nemojte biti saučesnici zla!

Amin!

Alelujah!

 

Dopisano

Nedavno se Majki Terezi pridružio i papa Franjo.

On pobačaj smatra naručenim ubistvom.

Svaka čast i čestitka na pravoj definiciji ubistva nevine djece.

 






												

Yossamin – i…sanjam

uvik kad gledan more

di tuče o kamen

usrid vale

mislin o tebi , o nama,

onom prelipon

dilu raja šta

bijaše među nama

i… sanjam





iz dana u dan

našin puten

iden

doli prema brodin,

usidrenom

jedrenjaku imena

nalik mome

pune su te oči i ruke

ka i tad

i… sanjam…

ponovo sanjam

Jusuf Cule Jakupović – Legende uvijek žive

Slika može predstavljati 2 osobe i klavir

19.06.2024. poznata crnogorska pijanistica i dirigentica Zoja Đurović je podijelila svoju uspomenu vezanu sa legendom crnogorskih starogradskih pjesama Jusuf Cule Jakupović.

“Staropodgorički Moris Ševalije ( Maurice Chevalier, francuski šansonjer 20. vijek), naš divni gospodin Jusuf Cule Jakupović.

Slika je s gostovanja Hora ‘ Stanko Dragojević’ u Liberecu, tadašnja Čehoslovačka..( mislim da je druga polovina osamdesetih)

Za klavirom mlada studentkinja muzike, Zoja Đurović

Čika Cule, mirni i divni tenor hora, značajni solista Radio Titograda , svojim prekrasnim, toplim glasom, plijenio je publiku širom naše velike domovine, kao i u inostranstvu. Ostavio je značajan doprinos muzici Crne Gore i Jugoslavije…”

Pridružujemo se nježnom sjećanju uz dužno poštovanje i zahvalu za sve što nam je ovaj dobri, plemeniti čovjek i tenor izuzetnih mogućnosti podario u svojoj ostavštini.

Blekijeve priče – Sveta Majka Tereza

Danima prije  često smo uzimali riječi Svete Majke Tereze kao moto  :

„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.

I kada nam ne ide po volji , mi joj se zahvaljujemo  na uputi i njenom humanizmu.

U Znak zahvalnosti i poštovanja  predstavljamo djeliće njenog bogatog i humanog života.

Majka Terezija, pravim imenom Agnesa Gonđa Bojađi ( Agnes Gonxha Bojaxhiu), rođena je 1910.- u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji.  Roditelji su joj bili  Nikolle Bojaxiu (1878.-1919.) rođen u Skadru,majka Drane (1889.-1972.)  djevojački Bernaj iz Đakovice.Imala je starijeg brata Lazara (1907.-1981.) i stariju sestru Agatu (1904. – 1973).

Albance – katolike često zovu Arabanasi,Arnauti ili Malisori.

“Gonxha” potječe od albanske riječi “gonxhe” što znači “pupoljak”.Gonđa je prvu pričest dobila sa pet godine.

Otac Pupoljka je iznenada umro u 41. godini  1919. Imala je nepunih devet godina. Šta je osjećala,mislila,da li joj je maleno srce prepuklo i odredilo životni put?Tko to zna? Bila je očeva mala princetza.Nikad o tome nije govorila.Sve djevojčice su očeve princeze i mamine duše.

Završila je osnovnu školu u kojoj se podučavalo na albanskom jeziku. Pohađala gimnaziju, gdje se podučavalo na srpskom jeziku,ali je nije završila. S 18 godina odlučila je posvetiti život “službi Bogu”.

1928. odlazi u Irsku,preko Zagreba,u samostan časnih sestara Lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj.Irske sestre su poznate po svom djelovanju na Indijskom potkontinentu.U Irskoj je naučila engleski jezik, jer je željela da podučava djecu u Indiji u koju je stigla 1929.

Vrijeme iskušeništva i pripravništva (postulantice) za redovničko zvanje  započela u Darjeelingu podno Himelaja.Prve redovničke zavjete je položila 24.11.1931. i uzela ime Tereza po Svetoj Maloj  Terezi (Lisieuxa),zaštitnici misionara.Svečane zavjete je položola 14.maja.1937.tada je radila kao nastavnica u školi samostana Loreto.

U Indiji je bila velika glad,suše,nerodice,trvenja između hindusa i muslimana.Rad u školama za siromašne, nije nije  zadovoljavalo njene duhovne nakane.

1946. je u Kalkuti počela služiti siromašnima, bolesnima, siročima  i umirućima.Bio je to naporan ,  težak,ali potreban i koristan rad koji je zadovoljavao i zaokupljano cijelo njeno biće

Polet i ljubav prema ljudima je nikad nije napustila.1950.- je u Kalkuti osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi . Četrdeset sedam godina je vjerno i strpljivo,bez roptaja služila čovječanstvu.

Nijedan čovjek u svijetu se ne može mjeriti sa brojem nagrada,odlikovanja,priznanja i počesti koje je Majka Tereza dobila. 19.oktobra.1979. je dobila Nobelovu nagradu za Mir.Možda je i jedino humano biće koje je tu nagradu zaslužilo od svih onih kojima su dodijeljene.

Tada su je upitali :Šta možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?

Odgovor je bio sasvim prirodan i logičan:

“Idite kući i volite svoju obitelj.“

Pred kraj života imunitet joj je oslabio i često je pobolijevala.

Umrla je 1997.godine u 87.godini.

Dobre godine i bogat život.

29-oktobra 2003 Vatikan je proglasio Svetom

Sveta Majka Tereza je obišla  skoro čitav svijet.Nikad se nije vratila u rodno Skoplje.Do kraja života više nije vidjela majku i sestru.

Majka i sestra su joj umrle usamljene i tužne,jedna za drugom, u  par mjeseci 1972. i 1973. godine.Majka je umrla u 83.godini,sestra u 69.Majka je i sestra su čekale 43 godine da  pomiluju lice  Pupoljka koja je postajala Svetica.Nisu dočekale.Koliko je tu nade,čežnje,iščekivanja i boli?

Odgovore nemamo.

Nameće nam se jedna nedoumica.

Zašto Agnesa Gonđa Bojađi nije poslušala svoje srce i svoje riječi i  „otišla kući i voljela svoju obitelj“.

 

Yossamin – Tebi





Tebi,

dok smiren na mojin grudima

maštaš o oazi

u kršu moga zavičaja,

pričajući mi najljepše bajke,

o sudbini šta

isplete ti put,

na mome putu, sretna

otvori ruku i u njoj

pružih dušu

čistu od svih

skrivanja i tuge





nije ti se svidila, promrmljao si

umoran san,

jako umoran,

okrenija se na drugu stranu

i vratija u tišinu





Nekog drugog dana

sidili smo uz rijeku

na Širini,

u tvom zagrljaju

gledala san ti u

zaljubljene oči

i

mrsila kose

piturane srebrenim nitima

pomislih vcoliš me…

pa,

otvorim drugu ruku i u njoj

ti pružih

srce na dlanu

takvo kakvo je





Nije ti se svidilo,

na praznik par godina naših,

šutnu ga nogon,

okreneš se i odeš,

a ono odleti

kroz travu i šipražje prema vodi.





Sagnuh se zemlji

tapkajući pokupin

srce svoje pod jednu ruku i

onu ostavljenu dušu

pod drugu ruku

pa krenusmo

vukući se prema domu,

uz more









Čitav stađun smo odali

krenuh i dalje

prema kavalu,

uzbrdica je teška

noge otežale

vuku se Srce i dušu

teglin na kostima.









zericu ispod kavala,

noge više ne slušaju

spustin se na kolina

grubi kameni put

ureza se u njih

krvave mače razliju se okolo





Protrne duša, poskoći srce,

uspraviše se ka

cvit u kamenu

uvate me ispod ruku i podignu









Oslanjajući se na njih,

dovukosmo se do naše oaze

taman u suton

a





Nebo se obojalo purpurnim bojama

more se ljeska na zalažećem suncu

baca srebrene trake sve uokolo,

mir se ćuti u zraku,

tek negdi

iz daljine

ponekad

povjetarac

donese

nečije jecaje