Kako biva Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Na današnji dan prije, rečemo biva ,sad već osam godina objavih zapis koji vam ponovo imputiramo pred vidna pomagala:

Poštovani!

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.

Vlasnik galerije, i umjetnik , Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i uz pomoć boga Milostivog i njegovih časnih Anđel ,a pride tri zermaljska anđela – sina , kćeri i prelijepe kustosice napravih Galeriju.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti.

Nije mi dugo trebalo. Samo šeset'šest godina.

Htjedoh je napokon otkatančiti i odahnuti..

Jok , ne dadoše. Zašto boni , dumam ja.

Sin reče – treba mi reklama.

Kćer reče – pozovi medije.

Kustosica ozbiljnim tonom reče:

-Nezgrapna ko slonica u radnji kristala i poručulana , slomila sam nešto stakla na na nekolko slika. Treba ih ponovo uramiti *. Čuj slonica. A prelijepa , paučinasta i nježna grlica , kao da je ona sama udahnula ljepotu i krhkost galeriji.

Normalno nisam je poslušao. Slike

-Ovo iskričavo nebo nad nama, Cvijetna refleksija, Božićne iskrice, i Svjetlost na izvoru Modre rijeke nisu preuramljene. Sebični razlog – slike pod “mahanom” ne prodajemo.

Obatroje se složiše:

-Napiši nekoliko rečenica o tome šta radiš i zašto otvaraš galeriju . I sve će biti kako treba.

Ja blejim ko najveći levat, oliti papak .

O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče , ono u minimumu..

O tome zašto tek sada otvaram galeriju isto toliko vakta . Barem .

Slikam jer Volim: Boga Milostivog , njegova stvaranja , ljepotu ,  žene ,  djecu , prirodu i boje , između ostalog . U ljubavi i molosti redoslijedi i gradacije su nesuvisle odrednice.

Sama pomisao na sve to ,  sveže mi  mozak u čvor , srce obehuti , ruka poludi kao da nema kontrole .Kist klizi , lebdi , bludi i igra se . A kad se osvjestim , imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao.

Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje.Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim.

Moje slike su moja čeda.

Da sam bilo kada izašao u javnost sa bilo kojom slikom ,to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete.

Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara. Učinilo mi se da imaju ozbiljne namjere da me jal potope , jal nestanu.

Uplaših se za slike – čeda moja.

-Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše , po nečijem ukusu , će udomiti.

One druge , plašljive, stidljivije , neobičnije će zatvoriti u neke podrumske prostorije sumnjive kakvoće.

Tamo će propadati , pa će platna i boje biti ukusna hrana  miševima, jer moje boje se spravljaju po receptima renesansnih majstora,koji su krali nauk domaćicama u spremanju torti:

Dosta jaja, mijeko , može i u prahu,

puder brašna , može i nula obična ,

malo šećera, prstohvat soli ,malo octa i zejtina,

klasiku putera , zu kokuznim vremenima može i margarin,

ni za živu glavu loj.

I ni slučajno miksati, ubiješ smjesi život i smisao,

već ka’ Nadalina mutiti sastojke , jedan po jedan:

i gore i dole, i ukrivo , i desno i ulivo  ,

i posred sride , naravski najčešće.

Ma , boni to vam je prava fešta od jajinaca , slasti i mutiganjanja.

Take nam i  sve slike ispadale.

Lijepe , razigrane, raskošne , neobične , mjestimično lijepe i savršene,

samo svoje , jogunaste , ali i umiljate. I nadasve unikatne.

Pođeđe smišne , opičene , umrljane i nedarealne..

Nadasve jasno i uočljivo ljudskom rukom mješane,

da se stekne dojam imopresija srca , ekspresija duše

i sasvim logično apstrakcija mahalskog života i žanra..

A kad mali podrumski ili trezorski miševi navale ,

tu svaka ljepota , mislenost i humanost nestaje.

Eto ,  zato  , odlučih da udomim slike.

A kako ih udomiti?

Naći  dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje djelića vlastite bajke. Nismo mi mahalaši vesla sisali.

I to vam je priča za medije.

O nekim drugim nježnijim i emotivnijim aspektima ne smijemo pričati. Ljepota, čast i slast prije svega.

Kažu – još uvijek se ne vjeruju mahali.

Zaostala , antiprotivna i destruktivna.

Nemojte im vjerovati.

Dođite i pogledajte slike.

One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda.

Ma kakv on bio.

Ni autor.

Bog je Milostiv

Bookmark the permalink.

Komentariši