Most i izmaglica
Blistava Modra rijeka
Ona budna sanja
Odavno
nad mojim obzorjem
nije bilo ovako tmurno
tužno
a teško
Vas cijeli dan
gledam most
rijeku
izmaglicom što teku
Nerazborom dumam
zbog radi čega
ta đefa
Obavijena elegijom
potpunim strancem naše svakodnevnice
Galerijom i mnome
damarala je samo jedna riječ
– Ljepota
Sada znam zašto
Dvi Lipote se mimoišle u par dekika
jedne jedina
snovima okovane rijeke
i mora plavetnoga
i Tišinom sna
Ne mogu reći tuga
nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?
A opet , usuđujem se reći
– Šteta!
Hoću da vjerujem
usud mi kaže
nisi nimalo subjektivan
ako mniješ,
da bi jedina Neupoznata ljepota
i
blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti
mogle podijeliti mnogo toga
plemenitog
milostivog
lipog
a bome i tancavog
A karoca prelijepog života gre…
sve dalje gre…
A opet – ehhej
valja nama preko rijeke…
karocom il bez nje,
A ća se tu mere…
Božjom pomoću
neka gre!
Hvala i sretno Neznanko
a ti ime ne smijem izgovoriti
grij je
kojim god putovima odila
i čuvaj se budnih