na trideset i neki
moj
rođendan
(dok san spremala kolače)
zazvoni zvono
na vratima
U žurbi
otvorih vrata
Tebi
U rukama si ima
najveće breme ljubavi
koje ikad vidjeh
s osmjehon na licu
i onin ludastin
iskricama u očima
pružio si
breme ljubavi meni
na poklon
srce se uzlupalo od veselja
ruke malo uzdrhtale
pa ga
nespretno prihvatih
i umalo mi iskliznu iz ruku
tvoje ruke prihvatiše moje
a breme ljubavi
ostade među nama
pozvah te da uđeš
na rođendansku tortu
okrenuh da te propustin
na se prsti ne mogaše
razdvojiti
breme ljubavi zaljepilo nan ruke
pa se sve vragolasto smijucka
nismo se previše bunili
jer nam dozvoli
da rastavimo
povremeno
jednu ruku
kako bi pomilovali
jedno drugo
od tog dana
skupa smo
hodali
jeli
spavali
u nekoj noći
snivajući
ušuškana tvojom jubavi
zoron osjetin teret
na grudima
breme ljubavi
ležalo je na mojim prsima
čvrsto me ogrlilo oko vrata
a
ruku tvoji nije bilo
tek
ožiljci po mojim prstima ostadoše