Bleki – Bila jednom bajka jedna

 

Bio jednom Život jedan

I nestaće

 

Bila jednom Žena čedna

I plakat će

 

Bila jednom Ljubav nježna

I opet će

 

Bila jednom Suza mnoga

I boljeće

 

Bili jednom Snovi sneni

I umrijeće

 

Bila jednom Tišina i sni carskog roda

I zanijemiće

 

Bio jednom  Ja konj djetinji

I nema ga

 

Bila jednom Prošlost od kristala

I nema je

 

Bilo jednom Mnogo miline

I pobježe

 

Bila jednom Bajka lipo mi je

I živjeće














												

Modiljani , slikarstvo , poetika i muzika

Skoro čitav vijek ljudi nisu slavili Modiljanija .

Tužni pogledi prelijepih , jasno naglašeno čednih žena , labuđih vratova i nevine nagosti i ljepote ženskih tijela dugo su bunili kritičare koji određuju , vrlo često neuko i pogrešno , šta je to umjetnost.

A dugi vratovi , snen pogled , suze u očima , dubina tuge i ushita , što izbijaju i vriju iz ženske duše , od iskona su bili sinonim ženske ljepote.

Od umjetnika se uvijek očekuje bogat , raskošan kolorit , slojevitost poteza koji se ponavljaju , težina i savršenstvo kista u sklapanju igre svjetlosti i sjenke u tisuća slikarskih piksela u jednu savršenu kompoziciju , zvanu ŽENA.

No kako god se trudili , ženu su mogli ovjekovječiti samo oni umjetnici koji su znali šta je život , žena i ljubav. Ženu ne boje kist i ruka. Žena je onakva kakva joj boja srcem umjetnika suđena.

Modiljani je bio umjetnik koji nije imao vremena za cifranje i sviđanje širem auditoriju . Da li je prebrzo živio il’ znao svoju hudu kob nije bitno.

Ljubav , žena , ljepota i život su tako jednostavni i on ih nije htio komplikovati ko tuč teškim slojevima uljanih boja.

Modiljanijev kist , to su žene . Jednostavnost , iskrenost , blagost i životnost , bez subjektivnih estetskih intervencija , sa vrlo izraženim kontrastnim koloritnim refleksijama su glavna značajka njegovih impresija i ekspresija vezanih za to anđeosko biće.

Nećemo puno pametovati , odabrali smo par prizora iz njegovog života koje je ovjekovječio na svojim platnima.

A onda smo odabrali muzički video “Emma Shapplin- Spente le stelle ” da bi čitatelj imao priliku da osjeti “vidovitost” , zapravo bezvremenost Modiljanove umjetnosti i žene .

Modiljani vijek prije nego je video urađen slika Emu u svakom njenom pokretu , izrazu , emociji , boji glasa i dubini tuge koju prelijepa melodija nosi , do u tisućiti valer boji ono što pjevačica osjeća dok pjeva.

I uvijek ta tuga , ta vječna suza u oku koja nikako da klizne i miluje obraze željne poljubaca.

Naše riječi pred prizorima blijede , jer se ” koincidencije ” ne mogu objektivno opisati :

– Da , to je Amadeo Modiljani , slikar , pjesnik slobode , ljubavi i emocija.

Portrait of a Woman in a Black Tie by Amedeo Modigliani Reproduction For  Sale | 1st Art Gallery
L'affascinante bohémien Amedeo Modigliani

Lunia Czechowska by Amedeo Modigliani - Oil Painting Reproduction
Modigliani's Window to the Soul

Željko Joksimović – Lane moje / Lyrics

 

Cvijetna fantazija

 

Kad na te pomislim

bojim se da te opet zavolim

u modre usne zarijem zube

da pravu bol zaboravim

 

Ref.

Lane moje, ovih dana

vise i ne tugujem

pitam samo da l’ si sama

ljude koje ne cujem

 

Lane moje, nocas kreni

nije vazno bilo s kim

nadji nekog nalik meni

da te barem ne volim

 

Nek’ neko drugi

usne ti ljubi

da tebe lakse prebolim

Ref.










												

Meri Cetinić – Naše ljubavi , naši snovi / Song Stađuni

Iz Arhiva

BY ADMIN15. JUNA 2015.GRAD ČEDNOSTI, LJUBAV

Copy (3) of ona spavau plavom

Ona spava

 

 Poljsko cvijeće  

Poljsko cvijeće

Vjernost

Vjernost

Plam đardina

Plam đardina

 Prava ljubav 

Prava ljubav

 Rajski vrt

Rajski vrt

*

Meri Cetinić

Četri stađuna

*

Snovi nikad ne umiru

Mnoge pjesme i nježni likovi nastanu i prije nego što ugledaju sunce. Spoznamo i prinosimo ih  srcu i osluškujemo kada će nam se obratiti.

U jednoj našoj priči smo oživjeli snove Meri Cetinić i prije nego ih ona nama poslala.

Nismo se stidjeli da našim likovima nametnemo pjesmu koja će doći sedam godina poslije.

Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To pjesma se još nije desila ali Dobri ima prelijepe snove i može ih dozvati u bilo koji stađun.

Čiste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas.

U misli nam pohrle dva nježna safira, što su  sjetne oči zarobili u velove čežnje  i sa iskrama modrih ljibičica  plešu. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran, Dalmacija  mora i može iznjedriti.

Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči. Nježne dječije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.

Umilna tuga,čini se poznata, ali to nije Frke Frkice glas. Glasa se isto, treperi  i boli isto , ipak , onaj jedan  stađun više,  što ga Meri Cetinić ima prave tu razliku, i veću tugu nosi.

Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dolje nikad nam ništa značio nije. Svima nama,  oni na sličan način  u zagrljaj jure.

Stađune smo uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali. Kako ćeš ba  zbrojiti toliku ljepotu . Samo smo uživali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare ljubav polagali.

Meri to jednom drugom proljeću pjeva. Muški akter isti, proljeća različita, četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele, ali  ih ljubav, bol i tuga spajaju. Meštar zvani usud se za to pobrinuo.

Mali prinčevi i anđeli uvijek negdje odlutaju ili se vrate na nebo. Meri vam  lutanja malenih dječaka i snove grlica   nježno  i sa ljubavlju svojim pjesmamo prenosi . Vi pomislite da samo vama o vama pjeva.

Nije bitno ako sjećanja  kasne koji stađun. Ponekad se mora, jer priče ljubavne, priče radosti i tuge poslije dospiju do nje. Ne može ljepota mila,  samo svoje srce i svoju bol na dlanu nuditi.

Puno je to boli i potrošenih damara. Triba se malo odmoriti, primiriti ,  o drugim ljubavima pričati.

” …On je stišće, nježno ljubi i miluje, a šapuće:

Sve je u redu mila moja, nema žurbe, život  opet počinje nov.

Ovaj put je bio u pravu.

Da , djeca su uvijek u pravu. Kako i kamo god se neka ljubav kretala i sjala, ona će jednog dana da odleprša. I ostavi slatke snove i veliku , tešku bol. Ponekad neprebol . Tako vam je to. Život je prelijep.

I uvijek poslije svake ljubavi život počinje nov. Nije bitno što je malo bolniji i gorči. Težinu je lako podnijeti,  ako ima dovoljno snova da ga drže na površini. Čak iako nema, treba ih dosanjati.

On ne vidi suze njene , jer ona je zavukla glavu  kose plave, crvene  ili crne , (to je već sasvim lična stvar) , sasvim  duboko u njegova jedra. Netom zatim ; stišava se  i glas mili , samo za dragana njenog klizi.

Glas nebeski, mio i anđeoski, u srce boli . Da , da , Meri vam je to:

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,

S teplin i ladnin život se miša,

Žari me sunce, pere me kiša.

S rukon za ruku su četri stađuna

Ča daje gazin vrime mi biži,

Stađuni moji još o’ početka

Korak po korak kraju su bliži.

 

Stađuni, stađuni moji,

Di je sad ono proliće cvitno!

Stađuni, stađuni moji

I lipo lito vedro i sritno?

Dok jesen stere lišće na stazi

Ruke mi stišću o’ zime mrazi,

Stađuni, stađuni moji,

Stađuni.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ko će izdurat do kraja gazit,

Jedni će nestat ka da ji nima,

Na me će pazit još samo zima.

Stađuni, stađuni moji…

 

Ona se meškolji i još se jače uvlači na njegove grudi. On je nježno grli i ljubi. Želi da ova noć stane. Njoj se oči rose od ljubavi i tuge, jer zna nešto što će on u podne novog dana  saznati.

Nju sutra udaju  , a on će  morati odjahati u samoću , na bijelom konju , ko svaki Mali princ , ka  nekoj drugoj ljubavi , nekom novom Anđelu.

****

Meri, malena naša

hvala na  snovima i ljubavi

koje si sa nama snila i djelila.


























												

Silvana Armenulic – Ludujem Za Tobom / Lyrics

 

 

Mnogo puta moje usne

ime su ti saptale

mnoge noci moje oci

zbog tebe su plakale

 

Ref.

Ludujem za tobom

ceznem dan i noc

ti si srcu mome

najmiliji san

 

Sanjala sam mnogo puta

da sam tebe ljubila

iz sna sam se sa suzama

svake noci budila

 

Ref.

 

Zvala sam te da mi dodjes

i ruke sam sirila

ljubila sam tvoju sliku

da bi srce smirila

 

Ref.

 

Sad me ljubi za sve dane

sto me nisi ljubio

poljubcima gasi vatru

koju si zapalio

 


												

Bleki – Jednoć dok si mi bježala




 

Jednoć dok si mi bježala

bijaše proljeće puno cvijeća

sanjah  da ležim na samrti

čovjek zna biti blesav

zar ne mila

 

Samrt ko svaki san

nježna i nepoznata

igra se ljepote i mami

kaže ne treba mi budućnost

nudi mi nebeske dveri

 ključe zlatne pokazuje

 

Sklonićemo tamne oblake

nacrtati nježna polja

igraćemo se ljubavnika

valjaćemo se na sunčanim livadama

krhko nebo će se stidjeti

što mirisni đardin vrišti

ljubi me maleni

 

i Samrt može biti naivna

nije me mogla prevariti mila

srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć

duša je prigrlila tamno kamenja

bježeći od dveri

što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom

 

zašto se igrati ljubavnika

kad ljubav nije igra

zbog čega da se nebo stidi

u đardinu ničeg sablažnjivog nema

samo se vole jedan čovjek i jedna žena

 

 Samrti lako odoljeh

dadoh joj nogu sa oprostom

blago da se ne naljuti

ali zaboravih kako da dozovem život

tebe ljubavi moja

 














												

Tatjana Lukić – Od cvijeta

 

 

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepna

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 






												

Natali Dizdar – Galeb i ja / Somg – Lyrics

 


 

Lipo mi je, lipo mi je
Na lazini suvoj lezat
Na osami blizu mora
Nad pucinom tebe gledat, a
Moj galebe

Tebe gledat, s tobom letit
Povrj svega nimat straja
Pa prkosit svakoj buri
I neveri ca sve vaja, a
Moj galebe

Ca sve vaja, u svom bisu
Da i more vrije, pini
Bit gospodar, usrid svega
Zivo klicat, u visini

U visini, kada sunce
Bes pristanka nama sije
I da nista na tvom nebu
I na moru bisno nije, e
Moj galebe

Bisno nije, dokle krila
Tebe nose, kud god zelis
Pa neveri, oli suncu
Ti se rugas, i veselis

Na osami, blizu mora,
Dok se sunce, zemlji smije,
Slusan tebe kako klices
Lipo mi je, lipo mi je
Moj galebe


												

I PMS ima tanku crvenu liniju

17.09.2018. srbijanski šef diplomatije Ivica Dačić je poručio:

Srbija će priznati neovisnost Kosova i dopustiti Prištini mjesto u UN-u “kad na vrbi rodi grožđe”,.

Staru narodnu poslovicu je iskoristio da naglasi službeno stajalište i crvenu liniju Beograda.

E ,pa sad i PMS ima tanku crvenu liniju.

 

Šta stoji iza ove izjave?

Nerazum, neznanje, ili nešto deseto?

Recimo neko seksističko razmišljanje,jer kod osoba neodređenog polariteta odnosno transrodnosti  je sve moguće.

Zar križanje vrbe i grožđa nije seks neodređenog polariteta?

 

Mi vjerujemo da se  Dačić šalio i farbao oči običnom/prosječnom  nacionalističkom stanovniku Srbije i šire.

 

Sud u Hagu su priznale Kosovo kao nezavisnu državu, odzimajući Srbiji legimitet vlasti nad tim dijelom balkanskog prostora.

Valjda zbog činjenja genocida na čitavoj teritoriji Jbivše Jugoslavije  , posebice na teritoriji Bosne i Hercegovine i Kosova.

 

Ujedinjene nacuje   nisu mogle  donijeti rezoluciju i priznati neovisnost Kosova i zbog blokade Rusije.

Međutim to nije smetalo Rusiji da prizna zvaničnu državnu putovnicu države koju ne priznaje.

Pomalo groteskno,sitnošićarđijski i nediplomatski, zar ne.

 

Države koje su službeno priznale putovnicu Republike Kosovo kao važeći putni dokument za ulaz u zemlju, iako nisu priznale Kosovo kao neovisnu državu:

 

 Država / Datum priznavanja

1 Grčka rujan 2008.[186]

2 Rumunjska listopad 2008.[187]

3 Slovačka listopad 2008.[189]

4 Bosna i Hercegovina ožujak 2012.[189]

5 Kina 2012.[190]

6 Izrael [191]

7 Brazil kolovoz 2015.[192]

8 Ruska Federacija kolovoz 2015.[193]

 

Onih nebitnih 111 (slovima : stojedanaest) država koje su priznale Kosovo nećemo nabrajiti.

Dosadno.

 

Srpsko nepriznavanje kosovskih ili bilo kojih drugih relevantnih fakata nije ništa novo.

Već 630 godina se slavi pobjeda nad Turcima na Kosovu i kao što vidimo, otvara još jedno poglavlje nepriznavanja tuđe pobjde na Kosovu i iščekuju se nove pobjede.

O morbidnosti genocidnih nepriznavanja  je iluzorno pisati.

Sve nešto mislimo ,po toj logici  bi se u neko dogledno vrijeme   17. veljače/februar  2008.  mogao slaviti kao Dan neovisnosti  Srbije od Kosova.

 

Da ne zaboravimo jednu od mogućih poenti Dosiera  Laži  svoj narod  , bezdušno laže :

Pavlovljev institut za genetiku u Moskvi ,u saradnji sa Blekilijevim institutom za genetski injžinjering  , je nedavno objavio da je uspješno završen eksperiment križanja vrbe i vinove loze.

Možda je Dacić upoznat sa tim rezultatom,pa okolo kere najavljuje priznanje Kosova.

Nas više zabrinjava što Rusi još nisu odabrali naziv dobijenog  trsa.

Poslije ove izjave ,najozbiljniji kandidat za naziv križanca je:

Dačićev i Vućićev PMS vrbopuc ili Brnabičkin narasli trs.

Odakle njima PMS pitajte njihovog intimusa ratnog zločinca i haškog osuđenika Vojislava Šešelja.

Pitate nas zašto im premijerku nismo  povezali sa PMS i odakle Ani Brnabič  trs.

Mora da se šalite.!?

To pitajte  dr. Milicu Đurđić . Ona je dokrotrica i   nogirala je Brnabićku upravo zbog nedostatka istog , i pms i trsa.

Za sve pomenute Dg. : Obudovjeli a nisu ni  trs ni poms skontali.