Evo zlatnog horizonta razuma
Jednom meni ludilo i u mojim prstenovima slobode
Meni odsustvom i užasom
Pokretna i čudna čar
Promene i zaborava
Evo zlatnog horizonta razuma
Jednom meni ludilo i u mojim prstenovima slobode
Meni odsustvom i užasom
Pokretna i čudna čar
Promene i zaborava
Издалека долго течет река Волга
Течет река Волга конца и края нет
Среди хлебов спелых среди снегов белых
Течет моя Волга а мне семнадцать лет
Сказала мать бывает все сынок
Быть может ты устанешь от дорог
Когда придешь домой в конце пути
Свои ладони в Волгу опусти
Издалека долго течет река Волга
Течет река Волга конца и края нет
Среди хлебов спелых среди снегов белых
Течет моя Волга а мне уж тридцать лет
Твой первый взгляд твой первый плеск весла
Все было только речка унесла
Я не грущу о той весне былой
Взамен ее твоя любовь со мной
Здесь мой причал и здесь мои друзья
Все без чего на свете жить нельзя
С далеких плесов в звездной тишине
Другой мальчишка подпевает мне
Издалека долго течет река Волга
Течет река Волга конца и края нет
Среди хлебов спелых среди снегов белых
Течет моя Волга а мне семнадцать лет
А мне семнадцать лет
Iz daljine, dugo teče rijeka Volga
Teče rijeka Volga kraj joj se ne vidi
Izeđu zrelih usjeva ozmeđu bijelog snijega
Teče moja Volga i mojih sedamnaest godina
Rekla je majka sinu sve
Možda si umoran od puta
Kad dođeš kući sa kraja puta
Svoje ruke u Volgu opusti
Iz daljine, dugo teče rijeka Volga
Teče rijeka Volga kraj joj se ne vidi
Izeđu zrelih usjeva između bijelog snijega
Teče moja Volga i mojih trideset godina
Tvoj prvi pogled tvog prvog prskanja vesla
Sve je bilo rekom ponešeno
Nisam tužna zbog toga proljeće prošlih
Zbog tvoje ljubavi sa mnom
Gledam te , Volgo sedam decenija
Ovdje je moj čamac, i ovdje su moji prijatelji
Sve bez čega se na svijetu ne može živjeti
Sa dalekih talasanja u zvijezdabioj tišini
Drugi dječak pjeva sa mnom
Iz daljine, dugo teče rijeka Volga
Teče rijeka Volga kraj joj se ne vidi
Između zrelih usjeva između bijelog snijega
Moja Volga teče i mojih sedamnaest godina
Mojih sedamnaest godina
Ja ću te oteti, od svih zemalja, o svih nebesa
Zato što mi je šuma – kolevka, a grob – grm potkresan
Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem
Zato što o tebi pevam – kako niko neće
Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih
Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih
Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema
Zato što sam u noći vernija od psa verna
Ja ću te oteti od svih žena – što da uvijam? –
Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija
I u poslednjem trenu, uzeću te – ne pričaj! –
Od onog s kojim Jakov u noći skita
Al dok ti ruke ne skrste na grudima –
O prokletstva! – u tebi još tvoje krvi ima:
Dva tvoja krila u etru traže lek
Tebi je svet – kolevka, a grob – svet.
Oh, my love, my darling
I've hungered for your touch, a long lonely time
And time goes by, so slowly and time can do so much
Are you, still mine?
I need your love, I need your love
God speed your love to me
Lonely rivers flow to the sea, to the sea
To the waiting arms of the sea
Lonely rivers cry, wait for me, wait for me
To the open arms, wait for me
My love, my darling, I've hungered for your kiss
Are you still mine?
I need your love, I need your love
God, speed your love, to me
Ljubav moja
O, ljubavi moja , moja draga
Venem za tvojim dodirima, u dugim usamljenim vremenima
I vrijeme prolazi, tako usporeno i može učiniti toliko mnogo
Da li si još uvijek moja?
Trebam tvoju ljubav, trebam tvoju ljubav
Bože podari mi svoju ljubav
Usamljene rijeke teku prema moru, do mora
Do željenog zagrljaja mora
Usamljene rijeke plaču, čekaj me, čekaj me
Raširenih ruke, čekaj me
Ljubavi moja , moja draga, venem za tvojim poljubcima
Da li si još uvijek moja?
Trebam tvoju ljubav, trebam tvoju ljubav
Bože, oidari mi svoju ljubav
Od početka vremena,
volio sam te, voljela si me.
Ja sam bio Grk, ti Trojanka,
Trojanka, ali ne Helena.
Iskočio sam iz drvenog konja
kako bih ubijao tvoje.
Ubijao sam, svađali smo se, umrli smo.
Postao sam Rimski vojnik,
progonitelj kršćana.
Na vratima katakombi
sreo sam te opet.
Ali kada sam te vidio kako padaš
gola u Koloseumu
a lav ti se približava,
očajnički sam ga zaskočio
i lav nas je oboje pojeo.
Slijedeće, bio sam Maurski gusar,
devastator Tripolija.
Zapalio sam fregatu
na kojoj ti krila si se od
bijesa moje brigantine.
Ali kada sam te htio dograbiti
uzeti te za moju robinju,
prekrižila si se i zatjerala
nož kroz svoje srce.
Kasnije opet, u sretnijim danima,
bio sam zavodnik u Versaillesu,
lukav i razvratan.
Ti snivala si postati opaticom …
Provukao sam se preko zida samostana
ali teška politika
odvela nas je na giljotinu.
Ove dane sasvim sam moderan:
plešem, trčim, treniram.
A imam i novac u banci.
Ti si sada zanosna plavuša:
plešeš, trčiš, treniraš.
Ništa od toga ne sviđa se tvom ocu.
Ali nakon tisuću preokreta, svih iznenadnih,
ja, jedan od Paramountovih filmskih heroja,
grlim te, ljubimo se, vjenčamo se.
Hvala ti što dođe
što pored mene bdiješ
ugodno je znati da na grudima
dobrota naslonjena
ruku ti drži
pogledom mazi
pa stidljivo pogled spušta
rumeni se
nije svikla
možda zaboravila
da njen dragi
samo o njoj sanja
onda blago
od duše
rukom
lice mu ljubi
miluje snove
koje njen dragi
samo za njih snije
i kada čuješ ljubavi
muziku u srcu svom
to moja duša tebi pjeva
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplićem svoje brige kao mreže zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeći me uzalud, dopunjujući moja san
kao biljka što se udvostručuje u sjeni.
Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noći,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nešto ostaje i vodi nad svjetlu života
kao da je pečat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovite stvorenja.
Reče mi
napiši jednu baladu
za suze
koje će jednom doći
kad me vrijeme zaboli
obojih krajolik snovima
jesenjim
narisah bosonogu djevojčicu
a leprša
ljubavlju mojom
kao zlaćno trešnjino lišće
nošena
bijela labudica čežnje
sakri se
u bespuću snova djetinjih
snenih kao čarolija
ili slike moje
njenom rukom obješene
i samo tako
odi
balada
izgubila riječi
sada samo jeca
vrati nam se sa rodama
d'broto mila
Devojko mala pesmo moga grada
Sto si mi dala srce puno sna
Oh sto se setih kisu da ti kupim
I oblak jedan mali pod kojim stojim ja
Nemoj da budis oci moje snene
Kad kisa pada ja sam oblak taj
Devojko mala pesmo moga grada
Tvoju bih senku opet da ljubim ja
Laga, lagala si ga
nocu druge ljubila
laga, lagala si ga
s njime bila svetica
sad kad cujes telefon
ti bi htjela da je on
Nocas, nocas trebas ga
losa stara navika
nocas, nocas trebas ga
radio te nervira
zuris, zvoni telefon
zovu svi, al ne i on
Tamara, Tamara
koga si nocas varala, varala
dok si njega sanjala svu noc
kazi nam, Tamara
Tamara, Tamara
za kim si nocas plakala, plakala
dok si njega sanjala svu noc
kazi nam, Tamara
Laga, lagala si ga
bjezala na prstima
laga, lagala si ga
zorom bi se vracala
opet zvoni telefon
glas ne poznas, nije on