Tiho, tiho braco tamburasi
tiho da ne probudite nju
neka strune zazvone polako
da me sjete kad je bila tu
Ref.
Svirajte mi pjesmu njenu
pjesmu koja nanosi mi bol
volio sam ja tu zenu
vise nego zivot svoj
Svirajte mi pjesmu njenu
pjesmu koja nanosi mi bol
a kad suze za njom krenu
svirajte mi pjesmu njenu
Tiho, tiho braco tamburasi
tiho da je ne probudite
a u zoru kad budem zaplako
to ce biti oprostaj od nje
Ref.
Proljece je otpocelo s vjetrom
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili
mi se nismo pogledati smijeli
Proljece je otpocelo s kisom
s vlakovima koji kasno stizu
i dok dani umorno se nizu
mi se opet pozdravljamo krisom
Ref.
I pamtit cu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka
kad su sume ostajale nijeme
kad je modra nosila nas rijeka
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti
da od ljudi necemo se kriti
i bez rijeci lutat cemo gradom
Ref.
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
sve mi kaze, uzalud te volim
ali sama jos uvijek se borim
Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.
O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.
Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.
Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.
Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.
O tugo moja!
I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.
To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.
I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.
No, vratimo se Bosni.
I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:
Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!
U ime čega? U ime i zaradi koga?
Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.
To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:
Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.
” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,
i izbroji one što klanjaju u njemu,
ali predvorje hrama ne izmjeri,
jer ono je dano paganima i oni će
će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.
(Otkrivenje 11.1 i 2.)
II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:
Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.
I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.
Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.
Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.
I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.
A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.A mere sa sa EUR i $.Nekako nam ipak švicarci najbolje pašu.
One More Time
Nothing I must do Nowhere I should be No one in my life To answer to but me No more candlelight No more purple skies No one to be near As my heart slowly dies If I could hold you one more time like in the days when you where mine I'd look at you ’till I was blind So you would stay I'd say a prayer each time you'd smile Cradle the moments like a child I'd stop the world if only I Could hold you one more time (hmmmmmm) I've memorized your face I know your touch by heart Still lost in your embrace I'd dream of where you are (hmmm) If I could hold you one more time Like in the days when you were mine I'd look at you ’till I was blind So you would stay I'd say a prayer each time you'd smile Cradle the moments like a child I'd stop the world if only I Could hold you one more time One more time “Još jednom” Ništa što moram učiniti Nigdje gdje bih trebala biti Nitko u mom životu Da mi odgovori Nema više svjetlosti svijeća Nema više purpurnog neba Nikoga u blizini Dok moje srce polako umire Kad bih te mogla još jednom stisnuti kao u danima kada si bio moj Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim Samo da ostaneš Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš Ljuljajući trenutke poput djeteta Zaustavila bih svijet da budem jedina Kada bih te mogla stisnuti još jednom (Hmmmmmm) Urezala sam tvoje lice Osjećam tvoj dodir u srcu Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju Sanjam mjesta gdje si ti (Hm) Kad bih te mogla još jednom stisnuti kao u danima kada si bio moj Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim Samo da ostaneš Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš Ljuljajući trenutke poput djeteta Zaustavila bih svijet da budem jedina Kada bih te mogla stisnuti još jednom Samo još jednom * * Its not goodbye
And what if I never kiss your lips again?
Or feel the touch of your sweet embrace?
How would I ever go on?
Without you there's no place to belong
Well, someday love is gonna lead you back to me
But ’til it does, I'll have an empty heart
So I'll just have to believe
Somewhere out there you thinking of me
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again
I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
You'd think I'd be strong enough to make it through
And rise above when the rain falls down
But it's so hard to be strong
When you've been missing somebody so long
It's just a matter of time I'm sure
But time takes time and I can't hold on
So won't you try as hard as you can
To put my broken heart together again
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
[Bridge]
It's not goodbye
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
Until the day, I'll let you go
‘Til we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you, I'll be right here remembering when
And if time is on our side (time is on our side)
There will be no tears to cry on down the road
And I can't deny
It's not goodbye
Goodbye
No more tears to cry
It's not, it's not goodbye
Ovo nije zbogom
A šta ako ti više nikad usne ne poljubim ?
Ili ne osjetim dodir tvog nježnog zagrljaja?
Kako bih ikada krenula dalje ?
Bez tebe nigdje ne pripadam
Osjećam, jednog dana vratićeš se meni ljubavi
Ali dok se to ne desi, moje srce će biti prazno
Dotada ću morati da verujem
da negdje tamo misliš na mene
(Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
Ovo nije zbogom
[Stih 2]
Misliš li da sam dovoljno jaka da to preživim
I uzdignem se iznad kiša koja pada
Ali tako je teško biti jak
Kad ti neko tako dugo nedostaje
Sigurna sam da je samo pitanje vremenna
Ali pitanje je vremena mogu li ja to izdržati
Zato se potrudi koliko god možeš
Da ponovo spojim svoje slomljeno srce
[Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom
To nije zbogom
[Refren X 2]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom
Doviđenja
Nemam više suza za plakanje
To nije, nikako nije zbogom
Mehmeda je stara majka karala
sine Meho ziv ne bio, aj, u majke
Otkud tebi te crvene jabuke
otkud tebi te crvene, aj, jabuke
Dale su mi tepljevanke djevojke
ponajvise ta lijepa, aj, Zlatija
Autor
Hajro Šabanadžović
More Modro jezero
Blistava modra rijeka Nebo
Radost Život
Autor
Hajro Šabanadžović
Ah,ta magična žena Mila dolina
Jedrenje Bijes đardina
Poderano jedro Presretni đardin
Autor
Hajro Šabanadžović
Modra rijeka moje mladosti
Velika plava voda
San o Velikoj oplavoj vodi Uzburkana Velika plava voda
Djelić sna o Velikoj plavboj vodi Oaza pored Plave velike vode
Behar Velike plave vode Prelepe boje ljubavi
Danas je četvrtak 14. April/Travanj, 2023. godine Gospodnje u tzv. u novoj eri.
103 dana smo penzionisali. Tako neobavješteni misle. Ne moš ti dane penzionisati , a da se ne mnogima ne osvete i pokupe ih . Zato strahujte od slijedećih 252 dana sa kojim se , ako Bog da , trebamo pažljivo milovati.
Kako smo skontali da je ostalo sto pedeset dva dana do kraja ovog stađuna?
Lako. Prepisali od prepisivača i hroničara koji misle da ova godina ima 365 dana. Toliko bleje u obožavanju istočnjačkih haduma i tetkica koje zovu pjesnicima , da i sami postaju slični njima. Postaju ćafirski kult kojem treba kilt.
Nama skoro da i ne trebaju haljinke. Odakle ti vrijeme frajeru . ba?
Ne moš se svako malo svlačiti , pa oblačiti. Obaveze u đardinu to ne tolerišu. Ni đardinke.
Hajd i nekako , u mahali još ima đardina. Ali đe ba nađe đardine u haustorima.
Joj, levata majko mila!
Oni još ne skontaše šta su to prelijepi mirisni đardini.
A mi vaskoliki život njima posvetismo.
Danas vam ne otkrismo tajnu o đardinima. Ono kako , gdje i zašto.
Možda jednom , kada budete prepisivali. Da ne primjetite da je napisano. Mere vas glava zboljet. Znate ono kad ženu „boli“ glava. Eto tako i vas čitav život boli glava.
A opet skontamo ne treba pretjerivati. Nisu loši ovi prepisivači. Mnogo toga prelijepoga nam prepuštaju, iako toga nisu svjesni.
Čega?
Ha, ha, ha.
Koga?
Joj , blentovija.
Čemu?
Ajte molim vas!
Kome?
Joj budaletina! Idite arapima, vehabijama i hanefijama pa se tamo liječite.
Ionako vam svaka dlaka smeta.
Što bi poete ili filjozofi rekla :
Svaka vrana svome jatu leti, osim onih tica koje nisu vrane.
A to su grlice , labudice i kokoti.
One se mješaju i maze.
I perje leti.
Pitajte Balaševića.
U prevodu:
Ala se nekad dobro… Jelo, a šta ste vi mislili.
Đe ste ba našli da tajne čeprkate. Mahalaši su vesla izmislili, pa ih levatima prodaju. Da imaju šta raditi.
Zato su Mahalaši dobri mornari i uvijek bez šake dukata brode.
Šta se može?
Možda se neka smiluje i zapleše, jal valcer , jal tango.
Ne bježimo ni od lambade.
Samo neka je tijelo uz tijelo.
Ti si stvarno mislio da je onaj ludi pisac rubaija
bio Omer Hajam
Vanja, to sam bio ja.
Breht,čije knjige ,1933.gore na lomači –
to sam takođe bio ja.
Majakovski
Admundsen,
Čkalov,
Ivan Goran Kovačić-
to sam sve bio ja.
Ti preterano veruješ
u ono što si pročitoa u istorijama,
a ja ti kažem:
svi ljudi do mene , Vanja,
to sam bio ja.