Kad voliš tad živiš lud,
sa patnjom,
i čežnjom
i brigom.
Pa šta?
Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
sa ljubavlju, već si stigo.
Kad voliš tad živiš lud,
sa patnjom,
i čežnjom
i brigom.
Pa šta?
Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
sa ljubavlju, već si stigo.
Jedan nježni pupoljak
latima proljeća tek ga odijevaju
me rastuži
kad napisa
Meni nije samo jedanaest godina
pa ti vidi šta ti je raditi
Meni nije samo jedanaest godina
šapuće mi krik iz nekih dana
koji nikako da izbrišem
bojim se da me ne zaboli
rječi koje bih mogao čuti
a kasne samo pola vijeka stađuna
Meni nije samo jedanaest godina
a ja ne smijem da je pitam zašto ono samo
neću da bude ono isto samo kao nekad davno
kad nisam znao ništa
ni vrisnuti ni pisati pjesme tužne
neću da mi opet ljubičicu zgaze
Meni nije samo jedanaest godina
hoću da je samo radoznalost varke
Djevojčice mile i plavetne
koja hoće da uči i sanja
poetesu sa srcem da rađa
i ograde pravi
Bole me tvoje godine mila
jer mirišu na nečije druge
kad su plavetne bile
i nestale
i zato ne dam
Tebi da bude samo jedanaest godina
Pero sve može
i ono zbori
ti si proljetni vodopad
snovite ravnice dugine noći
i još rečem
mila ti imaš sedamnaest
ili koji stađun više u godinama ljetnim
al’ ne pristaj da budeš sin
ostani samo prelijepa ti
Moja Jube, moj golube
ka san posa ti si rekla
a ti pojdi ko ti more
ja cu sama nosit’ brime
tvoje dite, tvoje ime
i u suzan topit vrime
moj Marine
Moja Jube, moj golube
rekla si mi ka san posa
ko ce tvoju robu krpit’
i mizerju s tobon trpit
a mi cemo ovod patit’
‘oces li se i ziv vratit’
moj Marine
Moja Jube, moj golube
ca si rekla sve ti vaja
ko bi voli siromaja
nevojne su ovod noci
prazne noci bez pokoja
nije ovod jubav tvoja
jube moja, jube moja
Prava ljubav
Rijeka moje mlaosti
Ona pod velovima
Lijep je, topao i sunčan zimski dan. Prolazi , Ponoć se bliži.
Nekako po običaju, zvjezdano nebo u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.
Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube, mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome pokvarimo dan.
Nošene tugom misli nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.
Čuli ste izraz : Samo jednom se živi!
Jedna pjesma je dodala poentu:
Sve je ostalo varka (?).
Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate baš i nije neka pamet.
Tada ne znate da jeste.
Velika je to pamet.
Kako skontali tako ste i živjeli.
Nepametno.
Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.
Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu limuzinu i kupiti buket , ili samo jednu ružu.
( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula.)
Urediti se kao Mali Princ iz vlastite bajke.
Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.
Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena, lelujava stora . Zuriti i zuriti , i čekati da vam iznese mirisne žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju bojene.
Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.
Ta , neka , bila je najljepša, najmilija i najčestitija djevojčica i žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.
I danas vam srce zadrhti pri pomisli na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…
Samo jednom se živi!
Pa eto, nekako .niste imali vremena da zastanete.
Ugh,nekako . niste se obazirali na živi krvavi grumen u grudima.
Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.
Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.
Ili ste pomislili da je niste dostojni.
Ili su vam je branili.
Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života, koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.
Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas i ugaslo sa vama.
Da vas je voljela .
Čekala i čekala, čekajući venulaslikala slike nalik mojim i pisala pjesme i neposlana pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.
A nije!
Samo jednom se ljubi!
Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.
Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama kopnio sa njom.
Na kraju svoga puta, još uvijek sanjate da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.
I taj pogled , ta nevinost , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije i šapnete:
-Oprosti mi Mila, Volim te …
Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo oplakujete vas dvoje i vaše nedoživljene snove.
Što bi poete rekle:
-Samo jednom se ljubi?
U prevodu:
-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i sada , i pohitite onoj kojom vaše srce kuca, da to cvijeće život , sutra , ne bi usud spustio na vaš taš.
Bio jednom jedan uzdah
bila jednom jedna sjena
bio jednom jedan covjek
bila jednom jedna zena
Bio jednom jedan mangup
bila jedna cura cedna
imali su svoju pricu
bila jednom ljubav jedna
Ref.
Stotinama godina
ponavljaju se teme
bila jednom ljubav jedna
ali kratko vrijeme
Bio jednom jedan sapat
jedan vrisak bola
dvije usne, dodir jedan
i istina gola
Ponavljaju se teme
Utihnu gitara koja nikad više nije zasvirala.
Dobri , kad htjede da je spusti samo odleprša. Svjetlucavi trag za sobom ostavila.
Svi je zadivljeno, čutke pogledom do neba pratili, pogled vratiše , pa u Frku pogledaše, zamalo ne vrisnuše.
Umorno djete se na ogradu naslonilo i usnilo. Mirno spava anđelu nalik i pjesnikove ljubičice nevinosti sanja.
Ukočena, sleđena je, mrtva se čini.
Dobri prst na usta stavlja. Prilazi Frki, nježno najnježnije, i još nježnije, bestežinski je, toliko je krhka bila , na ruke je diže . Ona se meškolji i oko vrata mu ruke stavlja i svija se uz njega. Osjeća da sigurna je. Niko je više ne može povrijediti. Aha.
On odi do ljuljačke koja se sama njiše i zaustavlja kad joj njih dvoje prilaze. On pokretom blagim, ona zagrljajem mazinim. Dobri sjeda, Frka baš ko malo dijete mu se u krilu meškolji, stišće ga i još jednom, čvršće , najčvršće. Boji se djevojčica da snovi ne odlepršaju i sve nešto isprekidano diše i uzdiše, kao da jecaje i vrisak stišava.
On joj kosu miriše i ljubi, i misli , još uvijek miriše na bebu.
Ljuljačka se polako njiše i njiše. Njih dvoje se miluju i miluju. I miruju i miruju. On joj nešto šapuće. I spavaju i spavaju. On joj još uvijek nešto šapuće. I sanjaju i sanjaju. On prestaje da šapuće. I umiru i umiru.
Bože mili da li to djeca umiru?
Tišina i tajac.
Svi utihnuli i gledaju u djecu što spiju.
Utihnuli i očekuju da Deba pita :
-Hoće li ta milja?
On ih nimalo ne iznenađuje kad razočarano kaže:
-Da nije zaspala, on bi je garant zvekno.
Mojsije polako zaklopi neotvorenu harmoniku, stegnu je već stegnutim kaišićima; prvo gornjim zakopčanim, pa onda donjim zakopčanim. Još uvijek mu neodsvirani arkadi mokre krvave ruke, a stid oči krvari .
Harmonika poludjela, spengana , a plače. Osjeća da nikad iz nje zvuka mojsije zatitrati neće. On ustade , prebaci harmoniku preko desnog ramena, polako hodi kraticom niz livadu, preko plota do sokaka. Pređe sokak, dođe do kraja. Daljina ga čini sjenom na hamala sličnom, sa sepetom na leđima.
Sjena još tamnijom posta, do ivice jedneka dođe. Tu se tama sa svjetlom hiljadu džamija, što ih odslikava maglica, spaja. Sjena mala na vrhu brijega , trznu desnim ramenom uvis, pa ga naglo spusti. Odleti harmonika safir plava niz strmu kaldrmu u dubinu. Više osjetiše nego čuše, dubok je jendek bio, razbi se ona na sto dvadeset basova svojih.
Iz dubine dugo se odjek umirućih basova čuo.
Mojsije se bez riječi, nimalo zadihan, vrati na svoje mjesto pored štoka. Još uvijek mu čelo krv rosi. Heknu čelenkom još jednom , onako mahalski, iz sve snage po sred štoka, radi uroka . Štok uzmeknu.
Mojsije sjeda, cigar pali, podiže čokanjče, otpi meraklijski gutljaj šljive. Možda loze. Pljesnu Zlatu po sjedlici. Suzne mu oči. Ponovo drka onu obrve desnu, crvenu, iznad oka desnog krvavog. Zatim iz đepa nešto krvlju sljepljeno vadi i mirno u Najdebljeg gleda i blago, pokroviteljski mu reče:
-Evo ti milja, uuhhH zaslužio si je, majku li ti tvoju blesavu ne natakarim.
Anđeo nebeski
Bosna je zemlja Božije milosti
Bosna zemlja Božije milosti sanja
Mjsečeva Modra rijeka
Blistava Modra rijeka
Modra rijeka sanja
Sarajevo Grad čednosti
Grad čednosti
Velovi Grada čednosti
Zlaćano Sarajevo Grad čednosti
Sarajevo Grad čednosti u plamenu
Djeca čednosti
Djetinja ljubav
Djetinja duša
I to je sva priča
parovi i ljubav
milost i tuga
napose
Modra rijeko vječna
Dan je sunčan i blagorodan
kao i obično
Život je prelijep,
rađanje i ljubav su svuda oko nas
zar nam treba nešto više
Hvala Ti Gospode Ljubavi, Dobrote i Milosti
na neiscrpnim blagodatima tvojim
na Bosni Zemlji Tvoje milosti
Modroj rijeci vječnoj
Sarajevu gradu čednosti
Tvojoj miloj djeci
i naizmjernoj Ljubavlju kojom nas obasipaš
Oprost Molim
Halelujah
Amin Gospode
Ti si njezan cvijet
ja sam vjetar ludi
i ne zivim ja k'o svi
drugi ljudi
ti si njezan cvijet
ali necu te ubrati ja
Ako ranim te
nek’ mi nebo sudi
ja ti sanjam let
bolje s’ drugim budi
zato pusti me
neka boli, al’ odlazim ja
Ref.
Ja sam samo vagabundo
mene ljubit’ to je ludo
bijelo jedro na sred mora
mene zove nova zora
Pod zvijezdama si zaspala
ja sam samo vagabundo
ti si mene sanjala
Mnogo toga ti rekoh
ljubavi poklonih
nježnih milovanja podarih
igrama sluđivajući roditelje
Gledam neki dan
umilno subotnje predvečerje
četiri djačaka
četiri djedine ljepote
rasturaju dom
ludnica u kući
iskonska radost u srcu
jedan milozvučni dječiji glasić odzvanja u ušima
nesvjesno najavljujući rođeni dan
Ne zna dijete
nisam mu još rekao
možda griješom
malen je
neće shvatiti
rođen je danom planete zemlje
darovan blagoslovljenim imenom
uz brižne roditelje
nada je
biće dovoljno za sretan vijek
nalik roditeljskom
ili bar djedinom
Sretan rođendan Alek
i svi potonji dani
radovanje djedino
Boje Univerzuma
Zviježđe i raskoš
Sunce
Mjesečeva Modra rijeka
Pogled na Terra est Stella
Dugino obzorje
Anđeli u Božijoj milosti
Anđeli djetinjeg lika
*
Sve počinje Božijim imenom
Ja Jesam
Savršenstvo Vaseljane
Mudrost Maglica
Blještavost Sunca
Sjaj Mjeseca
Neponovljivost Terre
Zadivljivost obzorja
Ljepota Anđela milošću Boga Jedinog
Hvala i Slava Gospodaru Svijetova
Amin